DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 96 <-- 96 --> PDF |
— 46< KonserTiranje drva proti vatri. Uzprkos svom napredku industrije nemaže se drvo nikako samjeiiiti kojim drugim materialom, osobito za kućne sgrade, koje se grade od kako sviet postoji iz drva. Osim za ove rabi se drvo još i mnogostruko n poljodjelstvu, trgovini i industriji a u gdjekojili zemaljab mora se drvo rabiti namjesto inog inateriala, već radi štetnog upliva podnebja a drugdje opet radi potresa. Stoga se je reć odavno smigljalo, kako bi se drvo osiguralo proti najvećoj pogibelji naime vatri. Mnogo se je pokusa Činilo za tu svrhu, nu do danas nebje joŠ željena uspjeha. Profesor kemije u Miinclienu J. Winkelmann izumio je nov naSin^ kako se drvo proti vatri konservira, koji se sastoji u tom, da se drvo impregnira sa nekom kemiSkom raztopinom tako, da se soli nalazeće se ii raztopini ukore na membranama od stanica, te prie^e kisiku prodiranje u unutrašnjost stanice. Ta raztopina sastavljena je ovako. S8^/Q manganova Iijpoklorida, ^0^/^^ fosforne kiseline, 10"/„ borove kiseline ili natrijeva borata, 12 % karbonata, sulfata ili klorida magnezijeva, 25^/^^ amonijakova klorida ili sulfata magnezijeva. Drvo se metne jedno 6 do 8 sati u kipuću raztopinu tib soli, te se brzo impregnira a ukorene soli čuvaju ga dobro od vatre. Metne li se tako impregnirano drvo u žestoku vatru, to ono pougljeni ali nedaje nikakova plamena. Nesigurnost uspjeha kriva je, da taj način nije joŠ poprimljen nnatoČ reklame postupka profesora J. Winkelmanna, Kemičari belgijski počeli su se baviti s otim pitanjem, te su Boudin i Donnj profesori na universi u Gaudu, izradili izvješče, u kofem izrazuju svoje mnienje o raznih načinili konservacije drva proti vatri. Naravno drvo ugrijano do 200 degre-a, posuši se, dobije smedju boju te postane, dosta krhko. Do 300 degrea ugrijano pougljeni se sasvim, ali bez plamena, a preko 300 degrea, ako ima zrak pristupa, izgori do kraja. Ako je drvo namazano sa ašbestom ili sa topivim staklom, lipliva na njega temperatura od 200 do 300 degrea isto kao i na obično drvo, nn ako se metne na žeravicu ili na kakav goi*eči predmet, te makar da ga vatra i uništi, opire se isto tomu dosta dugo, te bude oŠtečeno samo na mjestu gdje je vatra direktno uplivala. Nije moći dakle učiniti drvo ne gorivim, nego dade se občuvati, da ga vatra sasvim ne uništi i da se ograniči na pojedine točke. U izvješću navadjaju se dalje sva poznata važnija sredstva, te se ocienjnje. Velik dio je bez vriednosti, jer su ili preskupa ili ne vode svrsi, dočim su kao najbolja sredstva za občuvanje drva proti vatri navedena samo dva. Jedno sredstvo je: ako se drvo namaze ašbestom, a drugo ako se napoji sa fosfatom amonijaka. Sa ašbestom namazano drvo, metnuto u vatru za vrieme od dvadeset časaka nije se ništa u svojoj nutarnjosti promjenilo. Isto tako je bilo i sa upojenim fosfatom amonijaka. Boudin i Donny opažaju ovdje dobro, da se nesmije uzeti u obzir samo svojstvo Čuvanja od vatre, nego treba iztraživati, da li to si´edstvo ne oštećuje inače drvo. Tako n. p. kalijev klorid čini drvo uvjek vlažnim, pa stoga i vremenom uništuje čvrstoću njegovu. Napajanje drva nije osobito lahko za veće dimenzije trupaca, nego se vise preporuČa za manje predmete. Namazanje s ašbestom najbolji je način, lahko je raditi s njime, poljepsava pače predmete za oko a napokon nije ni skup. „Le Bois.^* Dopisnica uređničtva. P. n. gg. i to; M, pl. B. Ogulin, P. A. Glina, I, St. Trnjane^ J, P, Visoko (Bosna),´ J. E. Zagreb, D. M. Morović, D. T. Sesvete, G-j. K, Vinkovce, M. P. i R B. Mitrovica i M. K. Kutjevo; Vaše cienjene članke i viesti, koje nam priposlaste, dobismo i uvrstismo u ovaj svezak našeg organa. Ostalo će sliediti u budućem svezku. Molimo i nadalje sjetiti se nas. Uredništvo i naklada hrv.-slav, šuBsarskoga društva. — Tisak C. Albrechta« . |