DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 94 <-- 94 --> PDF |
~ 466 — kojeg susjednog´ polja iste naravi, ali bez vegetacije, Nu tomu nije tako. Izkazalo se je, da dobar sklop ima poglavito tu zađa<5uj da dulje uzdržava oborine sniženjem izlilapljenja, osobito za toplijih godišnjih doba, te kroz to da dovadja i više vode korienju, nego Što bi to bio na slobodnom stanju slučaj. Medjutim troŠi drvede za vrieme vegetacije tako mnogo vode, da je šumsko tlo samo u gornjih vrstah vlažnije, nego li B. pr, kakov ugar od iste sastavine. Sklopljena šuma čini dakle tlo već u maloj dubljini ne vlažnijim, nego pače sušnim, suši dakle tlo na slačin način kao i gospodarske kulturne biljke, koje izsušuju tlo takodjer u vrsti, gdje se korienje razgranjuje. Odavna je već bilo poznato, da drveće osobito jela na močvarnih tlih ima drainirajuće svojstvo, nu dosele se je i držalo, da Šuma sa dobrim sklopom povisuje takodjer vlagu i u dubljih vrstah tla. Nego je sada utvrdjeno novijimi iztraživanji, da tlo obrasteno sa drvećem već u dubljini od jednog metra daleko manje vode propušta, nego li neobradjeno polje istih sastavina. Najveći stupanj izsušenja posjeduje šuma u srednoj dobnoj periodi, naime onda kada je i razvoj najbujniji. Dobar će temelj dati ova istraživanja za prosuditi upliv sume na množinu vrelovja, kao i za upoznati hjgiemčka svojstva Šume. (Handlsblt. f. Waiderzg.) Obrana razsadnjaka i šumskih vrtova proti grčicam. Stara je stvar^ da su najbolji za tu svrhu uhvatni ili lovni jarci. Nije takodjer novo protusredstvo, da se zaprieči naselenje grČica pomoćju isoHrajućih jaraka. Ali ove zadnje zapriečuju takodjer i odlazak grčica od siromašnijih nasadnjaka, te dapače nisu. ni dobri za uništavanje grčica, jer svaka grcica, koja no ljubi svjetlo, vraća se natrag u zemlju, kad probije stranu od jarka. Nalaze li se one u tom slučaju na kakvom nasadnjaku^ tad naravski požderati će sve što ima od bilinskog svjeta. Ako se takovo zemljište obradjivanjem učini sasvim bez bilina, a da se ne odstrane sve pregledane i duboko živuće grčiće, tad je kašiiji nasad u najvećoj pogibelji^ jer je zapi´ieČen put grčicam u drugi okoliš, Nadaumaru A pp en rothu, imamo da zahvalimo, sto je izumio način, kojim da to zlo odstrani. Mahovinom valja nabiti dobro jarke (tako zvane uhvatne jarke), tako da izlazeće i prelazeće grčice nadju kao neki most s jedne strane na drugu, po kojem idući zalaze u propast. Tri pokusa načinjena su zadnjih godina, da se vidi probitačnost toga postupka za obČuvanje nasadnjaka. Kod toga uništeno je 85 odnosno 182 i 285 grčica. Svaki takov nasadnjak ostao je podpuno ne oštećen. Svakako mogu se i dieiovi nasadnjaka prevući sa uhvatnimi ili lovaimi jarci, ili pako pojedini nasadni redovi prekinuti sa istima u onom slučaju, kad znamo, da je mnogo grčica nakupljeno u kojoj čestici ili ako hoćemo da osobito vriedne vrsti sadjenica bolje sačuvamo. Gdje znademo izkustva, da je koji predjel podvržen žderanju grčica, tad nam valja odma s početka, osnovati lovne jarke tamo, gdje mislimo razsadnjak urediti a ne valja istom Čekati, dok se grČice pokažu. (Zeitschrft. f. F. u, Jagdw.) Uzgoj živica. Prvoga ljeta iza sadnje treba malo narasiti zemlju a na suhom tlu valja sa obje strane načiniti malen steraj djubra. Buduće zime mora se tlo prekopati, ako je težko, u protivnom slučaju valja čekati sa okapanjem do konca zime. Druge godine kašnje sadnje ne reže se^ nego istom treće zime obrežu se biljke nožem od prilike na 6 cm. nad zemljom. Usljed takova postupka razvije se u budućem ljetu Četiri do Šest jakih prilično upravnih izbojaka, iz kojih se onda Četvrte zime živica pravi. Sto se tiče oblika živicCj to razlikujemo dvie vrsti: naime Živice sa upravnima vertikalnima granama i onakove sa kosima zamršenima granama. Da dobijemo živicu prvog oblika, valja nam u razmaku od 3 do 4. mt. rabiti podupornjake tako dugačke, kako želimo, da nam je živica kašnje visoka. U povoljnoj visini metnemo priečke, kroz koje sve izbojke skupimo i učvrstimo, Naravski da moraju ti podupornjaci biti dovoljne debljine, da imadu izbojci učvršćeni sa priečkama joŠ uvjek dovoljno prostora za razvitak. Škarama obrežemo na koncu još izbojke do polovice njihove duljine. Buduće godine stavimo prieČke malo viŠe goi^e^ obrežemo opet izbojke, te postupamo dotle, dok uam živica ne dosegne on« visinUj koju smo namjeravali postići. |