DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 93 <-- 93 --> PDF |
~ 465 ~ mora; tamo ili ima na milijonej prema jugu je sve to redja, tako da je grof SaSvađori još god. 1872. pisao, da je vrlo rledka u Italiji dakako sa strane sredozemnoga mora, a da ne dolazi nikada do jadranskoga mora, Medjutim to nije ba§ tako. Kad je beSki ornitolog Finger god. 1857. putovao iztočnom obalom jadranskog mora, našao je oenšeau i osmudjenu kožu jupatke u nekoj ribarskoj kolibici u DraŠnicah u južnoj Dalmaciji. To je pako jedini eksemplar, na kojem se osniva uvrštenje jupatke u faunu Austrougarske. Bonomi istina bo<5e, da je jedna ulovljenaj ne znam kada, kod Trrenta, al rek bi; da to nije dovoljno utvrdjeno pa s toga slabo u to vjeruju njeki ornitolozi kao n. pr. Mojsisović. — Budući da stvari tako stoje, mogli bi onda re jupatke fauni monarkije, i to tek kao pripadnik brvatske faune, — Poznato je pako, da su u novije vrieme ulovljena tri eksemplara u mletačkom zaljevu i to prvi mjeseca srpnja g, 18V4, a druga dva mjeseca svibnja g, 1880; al se ovi svi imaju pribrojiti fauni talijanskoj. Jupatka je na svoj način jedna od najzanimivijib ptica svietske faune, od onda kad je francezki ornitolog Boreau g. 1877. obreo, da je to jedina ptica, koja se odlikuje od svih ostalih ptica, Što njoj za dobe nagona narastu na kljunu i oforvah osobite rožnate Šestice, rek bi neka vrst oklopa. Iza parenja neki ti dielovi okržljave, a većina se odlupi i odpada, i to 4 se komada odlupe sa gornje Seljusti, 2 sa dolnje čeljusti, 2 sa obrva to je dakle prava metamoi-foza kljuna i obrva. Još je zanimivo i to, Što francez Boreau na temelju toga obreta dokazuje, da pravo narodno njemaSko ime te ptice ima po svoj prilici ulasitL „Larventauscher" t. j . „V oiseau qui change de masque", a ne pLarventaucher" kako svi pišu. Boreau umije, da je prvo pravo ime, Što ga po svoj prilici upotrebljuju njemački baltićki ribari, a došao je na tu misao jer je sta^ri Brebm na jednom mjestu pisao „Larventauscher" mjesto j^Larventancher**, što svakako nema mnogo smisla, a da prvo valja nije puka štamparska pogrješka. EieSki je eksemplar stara ženska žutimi nogami, inače su noge jupatke crveae. Ne možemo napokon, da nebi tu odali tajnu, da gosp. M. Barać, veliki prijatelj nar. muzeja, lovac prvoga reda ne žali ni ti´uda ni troška^ da pribavi nar. zooložkomu muzeju u Zagrebu §to vise vrsti ptica primorske i pomorske faune. Gosp. je Barač za manje od god. dana pribavio narodnomu zavodu 270 eksemplara ptica iz Hrvatskoga Primorja i Istre, tako da je primorska fauna zastupana u tolikom izboru i obilju prekrasnih eksemplara, kao ^to nije jamačno zastupana fauna jadranskoga mora niti u nijednom muzeju Austro-Ugarske, Tek njegovim je trudom muzej dobio više eksemplara od sliedeće vrsti, koje ne dolaze u nutarnju Hrvatsku, te su za to bile veoma slabo zastupane u ornitoložkoj zbirci nar. muzeja ili je bio po riedko koji stariji eksemplar iz Dalmacije, kao sto su n. pr.: griuuša bjelobrka == Sylvia subalpina, grmuSa mrkoglava = Sylvia arphaca, popić gluhi ^= Aeeentor collaris, svraćak rusoglavi = Lannis auriculatus, strnadica cikavica = Emberiaa cia, čolica žutokljuna = Pyrrhocorax alpinus, morovran hulioljac == Phalacrocorax graculug, galeb hrvatski == Hjdrocoiacus melanočephalus, galeb zaprtak = IIydrocolaeus minutus, zovoj mali = Fuffinus anglorura itd. Osim toga pribavio je gosp, BaraS i onakove vrsti, koje još niesu bile zastupane nijednim eksemplarom u zbirci muzeja kao n pr. galeb ćukavac == Larus fusus, Ćigra dugokljuna == Sterna sandvicensis itd. Kamo sreće, da bi se nar. muzej mogao dičiti drugim BaraĆem u Slavoniji i Dalmaciji, ali žalibože n. pr. neretranske ptice, kao što i one naše glasovite „obedske bare" raznose na sve strane svieta, doSim se nikako ne dadu krenuti na put u Zagreb. „Obzor." tJplJT šume na vlagu u tlu. Profesor dr, Ebermajer razpravljao je u njetnaĆkom ineteorologičkom družtvu o mnogostručnih pokusih i iztraživanjih tičaćih se upliva sklopa porasta na temperaturu i vlagu u zemlji i u zraku, Najzanimivija su iztraživanja svakako o uplivu gume na vlagu tla. Obično se je dosele držalo, da tlo Šume, koja ima valjan sklopj mora da je puno i vlažnije nego Ii |