DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 84 <-- 84 --> PDF |
. ,--im ~ nakon razvojačenja krajine dionici blagodati, skopčatio sa pravom užitniStva postanu i drtigi, nego da se ista samo uzdrži oiiim, koji su ju uživali vee ođ prije. Prema prednavedenom dakle nemože se u pitanju stojeće pravoužitnlfitvo protezati na svakoga bez razlike, koji je postao posjednikom onih selišta, koja sn 8. lipnja 1871. kao krajiške zadruge uknjižene bile. Ako se pako u § 2. naputka A. k zakonu od 11. srpnja 1881. lit. a) propisuje, da se u katastar, sastaviti se imajući o pravoužitnicih, imadu uvrstiti i sadanji gruntovni posjednici prvooznačenih selišta, to propis taj doduše nije dosta točan i stoji prividno u protuslovju sa gornjom dedukcijomj ali se ipak daje s istom u sklad dovesti, ako se isti u onom smislu tumači^ da se pod j,sadanjimi gruntovnim! posjednici´* rasumjevaju samo takovi, koji imaju koju od goreiztaknutih dvijuh kvalifikacija po razloženom potrebitib u obĆe za pravoužitničtvo. Svakako dakle nezakonito postupa dotična gruntovna oblast, ako bez razlike svakom gruntovnom posjedniku selišta, koja su do 8. lipnja 1871. kao krajiške zadruge uknjižena bila, priznaje pravoužitničtvo na šume. Postupajući ovako polazi ta gruntovna oblast očito sa predpostave, da je ovo pravo realno, dakle vezano sa selištem; nu ta je predpostava kriva , jer pravo pri* padajuće krajiškim obiteljim, koje su živile u zadružnom vezu do god. 1871, kako iz gornjeg razlaganja proizlazi — nije realna nego osobno, te je samo uvjetovano realnom kvalifikacijom ovlaštenika. Isto tako je neosnovano i neopravdano, ako ta gruntovna oblast priznaje pravo« užitniĆtvo i takovim, koji parcelarno kupuju posjed od 1 do 2 jutra. U § 14. i 15. naputka A. k zakonu od 11. srpnja 1881, propisuje se bo izriSno, da je dielivost dielova pravoužitniĆtva ograničena tako, da se dio uživanja, odpadajući na jednu Četvrtinu selišta, podnipošto dieliti nemože, i da se, ako li se stranke mimo odredjene izmjere na dalnje razkomadanje dielova uživanja sporazumiju, molbi za provedbu takovog sporazumljenja zadovoljiti nesmije. Naprotiv nije opravdan nazor, da se ustanova § 14:. nemože u praksi točno provesti. Ako bi naime A. i B. neimajuć niti jedan podpuno ^/4 selišta, nego sanao 16 jutara, uneseni bili u kataster svaki samo sa ^/4 pravoužitničtva, pa ako´ bi iza toga A. B-u prodao 6 jutara, tada bi po sporazumku stranaka ili četvrti diel pravoužitničtva A-ova imao preći na B-a, ili bi imao ostati pod A,, jer se taj dio po § 15. naputka A. k zakonu od 11. srpnja 1881. neda dalje dieliti. Ako bi nastupio prvi slučaj, tada bi nastala samo u toliko promiena, da se u katastru na mjesto A. unese B. kao pvavoužitnik četvrtihe diela, koji je dotle pripadao A-u, te bi po tom B, uzam obzir na Četvrti dio uživanja, koji je od prije imao, postao užitnikom u ^J4 diela. — Ako bi pako drugi od prednavedenili slučajeva nastupio, tada nebi nikakova promiena u obće nastala, jer bi svaka stranka svoj diel zadržala i u tom slučaju nebi dakako stranke niti povoda imale zatražiti knjižno provedenje promiena u smislu alineje 1. § 14, prednapomenutoga naputka. Okolnost ona, da bi B. uslied kupa toga imao 22 jutra, samo po sebi nebi dovoljna bila, da B. steče pravo na novu četvrtinu diela uživanja, a to s toga, §to bi se to protivilo onomu u § 14. naputka postavljenom načelu, po kojem se kod sa stavljanja katastra pronadjeni broj cielih, dvie Četvrtine i jedne četvrtine selišta pod nipošto umnažati nesmije. Prema ovom dakle nemože se smatrati prigovor proti izvedivosti ustanove § l^* naputka A, osnovanim, §to se tiče nadalje prigovora, da gruntovna oblast odluke, kojimi se na temelju kupa posjeda priznaje pravoužitničtvo pojedinim strankam donaša i poslie, kako je imovnoj obćini kataster predan, to je u tom pogledu opaziti^ da su po § 4. alineji 8, |