DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— M3 — Redoiiiicao uzg-ajanje hrasta a boricih, kao Ho ^e to gdjegdje nalazi, držimo za bezasifje.^no, jer i naj.snžižnija sadjenica i najbolji pomladak mora {)odleći br2o rastućoj crnogorici. Kad smo ustanovili, na koji da amješamo hrast, treba iznaći i najshodniji postupak, da to i izvedemo. Još ćemo u kratko to pitanje razložit, najme sto da rabimo: sjetvu ili sadnju. Skoro posvuda daje se sjetvi prednost od sadnje, jer ju već narav sama preporača, a i najjeftinija je. Sjetva je s toga najnai-avniji način, jer samo tim može se uzdržati žila srćanica, koja se kod sadnje samo kod jednogodišnjih sadjenica uzdržati može, a kod višegodišnjih mora se prikratiti. Nadalje samo tim načinom probave mladi hrastići prvo vrieine u ^^ustom sklopu, koji je potreban za rast u visinu. Nu na samo stojeća hrastova sadnica ima uvjek nagnuće, da i´azvija jako granje na štetu rasta u visinu. Sjetva je puno jeftinija od sadnje, ako je rodna godina, osobito ako je šum.sko tlo biunosno, nemamo ni tro^ko´va za obradjivanje tla. Bojazan od divljači i miševa nije osnovana, jer kad se žir preko zime sačuva, pa u proljeću (i to ne prerano) zasije, ali ne u kakove jarke i slogove, nego zabada nepravihio, kako nam već samo tlo poka;^uje, tad se nemamo bojati kvara. Naravski nesmije se sijati (uda, kad miševa ima sva sila, a ako ima i divljih svinja (što je u ostalom dosta riedko), tad nepreostaje drugo, nego s\adnice uzgajati. Ako već nije druge, nego da se mora sadnja rabiti, onda preporučamo sadnju na uzko, sa jedno- ili đvogodišnjimi bilinami sa lopatom, a svagdje da izbjegavamo sadnju sa presadnicama, jer skup im je uzgoj i samo presadjivanje. Svakako neka se izbjegava sadnja sa većimi sadnicami, jer te bi se mogle preporučiti samo još na pašnicih, perivoji)] i moguće kao nadraslo (nadstojno) drveće u srednjoj šumi. Belgijske šume. Iz j,Le Bois^. Poznata je stvar, strane rastući bi´oj pučanstva stavlja velike zahtjeve na šume, a s druge strane industrija decimira ih u par decenija. U nas, gdje niti smo bog, zna kako razviti niri imamo veliku industriju, već se čuju tužbe i jadikovke, da nam šuma nestaje; hajde dakle da vidimo, kako je sa šumarstvom u zemlji, koja se može ubrajati danas medju prve pogledom na razvitak industrije i kulturnog života. Mislimo time Belgiju. Upotrebit ćemo zato statistički opis, izdan od uprave šumarstva u listu „Bulletin du Ministere de T Agriculture% sabran od nadzornika Noe!a. Ovaj pisac izdao je već prije važno djelo o umjetnom sadjenju i o pomladjenju šumskih čistina i pustošib, moći je dakle povjerovati, njegovim podatkom* |