DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 67 <-- 67 --> PDF |
~ 439 ~ Uzgoj hrasta u visokih šumah. Pod tim i)asi()vom donio je Ftirst razpravicu u ,,0esterreichisch6 Forst-Zeitung«, te opisuje odnošaje hrastika u Njemačkoj, a kako nas mora da zanima sve, što se tiče hrasta kraj naših prostranih hrastika, donosimo evo \i prevodu tu raspravu, da vidimo, kako drugdje misle o uzgoju tog nažeg najvviednijeg drva. Nedvojbeno je, da su se hrastici tekom .stoljeća znatno umanjili. Trošec sadanje zalihe hrastova drva, trošimo glavnicu^ koju su prijašnja stoljeća za nas nagomilala, a takova glavnicu, kako je Mko pomisliti, ne ćemo moći ostaviti našim potomkom. Mnogo > toga, što je prouzročilo nestajanje hrastovih porasta. Velike površine, koje su dobra te atna tla i blaga položaja, gdje su se prije hrastovi porasti širili, zauzete su sada nakon izkučenja poljskim gospodarstvom. Sad se tu p.ostiru dobre oranice i livade, a proti toj pretvorbi nemože nitko ništa prigovoriti, jer ju iziskuje napredujuća kultura i posvuda rastući broj žiteljstva. Na dragih pako mjestih iztisnula je visoki uzgoj nizka Imm sa svojim unosnim guljenjem kore, kratkinn obhodnjami i sa malenom drvnom glavnicom. Veći dio takovih šmna nalazi se na mjestib, gdje su prije rasli visoki hrastovi porasti ili čisti ili u smjesi sa bukvom, kako to pokazuju mjestimice izbojci iz bukovih panjeva. Poglavito su ohćinske šume, koje su na taj način promienjeue. Steljarenje u privatnih i obćinskih šumah, pače i u gdjekojih sa steljarenjem vrlo obterećenih državnih šuma, kad isto preotme mah, protjeralo je na mnogo mjesta visoku hrastovu i bukovu šumu. Na ta- Ijovih mjestih nastanila se je četinjača, koja nezahtieva toliko od tk. Napokon Dmogo hrastika palo je žrtvom sjekire radi tinancijalnog dobitka, a iz istog razloga nije se hrast dalje gojio, nego na mjesto njega četinjača, koja brže raste i daje dobro unovčano tvorivno drvo. Po nauci o čistom prihodu pako mogla bi se uzgajati visoka hrastova šuma, ako nećemo da računamo sa budućima vrlo visokima cienama, samo intenzivnim proredjivanjem. Mali šumoposjednici, koji gledaju da se što više i čim prije pokoriste svojom šumom, a tako isto i manje obćine, koje potrebuju novčani dohodak i stelju, neće moći uzgajati visoke hrastove šumo- Zadaća je veleposjeda i države, J^ uzgaja takove porasle, gdje bi hrast mogao dosegnuti svoje veličajne diineiizije, za ostaviti potomstvu neku ma i malu zalihu jaka i eienjena hrastova drva. Kod takovih se i gleda na to, da se pomlađuju hrastici, gdje to samo odnošaji dopuštaju, a pitanje, kako da se to pomladjeuje najbolje provede, to ^´emo sada na temelja vlastita izkustva izpitati. Da h ćemo uzgajati visoke hrastove šume čiste ili u smjesi? Često put ^iibacaju se posvema čisti hrastovi porasti s razloga, što u većoj starosti, pače veo počamši od dobe kolja nastupljuje preveliko proriedjenje. Nu sasvim zabaciti čiste hrastike nije dobro. jer ako tlo zakrijemo podraslim materijalom, f-to nam sredstva, da zapriečimo štetno dielovanje proredjenja. Gdje su odnos i tla na povećih suvislih i)ovršiua povoljni hrastu, ne marimo se bojati uz |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 68 <-- 68 --> PDF |
™ 440 — j^´ajaii čiste hrastike. Tako je u njekih pi-edjclili Njenia<´´tc n. pr. n poranjskoj niziiii, a taka i n Spessartu ima na povećiJi povTmnn liepih čistih ili samo djelomice sa bukvom smješanih Ju-astovih mla(iika^ koji m poniladjeni ih´ naravnim načinom od starog porasta ili pako umjetnom sjetvom na sumski]» oranica. Dok se ali porast poeme čistiti, što se ])oznaje po thi, jer ga preraste trava i pojedini korov, treba pomUidkom podrasb^^ di-veća početi, a ako nam je bukva podraslo drveće, tad imamo jož prije tog svrsishodno proreditl ])orasthnu. Dalnjim umjerenim proredjivanjem goji se hrastik kao i pod njegovim rastom nalazeće se podraslo drveće, pa kad je glavni rast u visinu svršen, prozračuje se. Tada nam se porast sastoji iz samih proredjenih hrast^ovih đebala , dooim nuzgredna bukva ipak svojima vršikama dopire ća do krošnja hrastova. Nekoliko porasta uzgojeno je već na takav način, te pokazuju, koliko se može tim postići. Novčano je taj način uzgoja takodjer jako pogodan, jer mnogo se dobiva na pređužitcima tvorivriog drva, a usljed dobroga prirasta hrastova dobro krošnjavih, može se i obhodnja ponešto sniziti. Nu većim dieloni uzgaja se hrast u smjesi sa drugima vrstima. U prvom redu je bukva, koja je najsposobnija za drugaricu hrastu. Tlo, na kojem raste crnogorica, nije mnogo puta sposobno, da se hrast primjesa i to ili radi podiiebnih odnošaja x}. p. u gorskih jelovih i omorikovih šuma, ili pako samo tlo je za hrast slabe vrieđnosti, kao n. p. borove šume u nizinama. K tomu jošte raste crnogorica u svakom slučaju brže nego hrast, te isti mora podleći u toj borbi za obstanak. Kad mislimo hrast umješati, to obično se radi o bukovih porastlina. Pa i o istinu prija hrastu stojbina bukve, izuzamši možda više pre^ djele gorske ili pako plitka vapnena tla. Hrast i ne uspieva nigdje bolje osim u smjesi sa bukvom, koja tlo čuva i popravlja tako, da je gdje gdje zovu uzgojiteljkom hrasta. Kad bukovi porasti izčezavati poemu, nestaje u brzo i hrastika. Mora se odmah kazati, da tu nije po^ao izključivo umješati hrast u bukvike, uvjek će se morati uzeti obzir i na druge vrsti drveća, osobito na četinjače. Poglavito kod konačnog popunjenja sječina imamo priliku, da umješamo ariž, omoriku, bor, da imamo n porasta i tih koristnih individua. II kakvom obliku da se umješa dakle hrast: ili pojedince, u uzkih ili širih prugah´ili pako u mjestimično manjih ili većih hrpah. Svaki od tih načina preporuča se odavle ^ ili odanle, a svakog od njih naći je u porastih. . Što se tiče smjese pojedince hrasta sa bukvom, to se ima prije svega izpitati odnošaj´rasta obijuh vrsti drveća. Da li imadu zajednički i´ast ili da li jedna drugo prerašćuje? Taj omjer je, kako je poznato, vrlo raziičan; Na dobrom tlu i u blagom podnebju, koje osobito prija hrastu, razvija´ se isti osobito u mladost) brže, nego bukva; u protivnom slučaju bukva svakako brže raste. U prvom slučaju dakle dat će se hrast pojedince smješat s bukvom, nu u protivnom slučaju svaki će trud i napor ostati , jalov, pa uzprkos najintenzivnijoj i najskupljoj gojitbi porasta podleći, će veći broj hrastova, kad ga bukva nadraste ili mu sa strane´ zrak i .svjetlo oduzme. Jer mora se zapamtiti, da |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 69 <-- 69 --> PDF |
., ™ 441 — . Isvast uije samo onda izgubljen, ako ga bukva svojom krošnjom sasvim nadmste i pokrije, jer već postrauo zasjeiijivanje bukve, kad raste u istoj visini ^a hrastom dovoljno je, da zahiri ta stablika, koja traži toliko svjetla i zraka. Gdje dakle bukva brže ili makar i jednako sa hrastom raste, to se je ccsio put postupalo na takav način , da se žir posadi ili jednolično po cieloj površini, ili pako na jednako porazdieljene četverokute, ali ne riedko za više l^odina prije oploda sa bukvicom i tako se brži rast hrastićem na svaki način osigurava. Prva dojduća rodna godina služi onda za pomladak bukve. Dovršene sječe moraju se u takovima porastima, koji su već za lirastikov inladik dovoljno jiroredjeni morali biti, brzo do kraja dovesti. Ako li pako bukov pomladak nije dovoljno zastupan, makar se pomladjenje pomagalo obradjivanjem tla sa lopatom i umjetnim zasijavanjem, tad na koncu ima nam izpuniti crnogorica postojeće- Sasma protivan postupak predjašnjem jest umješanje hrasta na krpe, kao I što se mora da rabi tamo, gdje je bukva u rastu brža. U bukovoj porastlini, [ koja se ima pomladiti, izaberu se najbolji dielovi šume, male kotline i slično, ´ koji mogu biti veličine do 1 hektara a i više, pa kad žir urodi, valja dobro ´ prozračiti i žirom dosta gusto zasaditi. Ostavljaju se samo pretežno slabije I bukve, da štite naraštaj od kasnih mrazova, a od prilike kašnje dvie godine I prozrače se ponovno, te kašnje tri do Četiri godine vodi se sjek do gola. Ostala j sks)pljena porastlina bukova pomladjuje se po poznatih pravilih, čim bukvica I ili odi. Lobije česti porastline pako, kao i sve pustošine i čistine, zasade se sa crnogoricom. Na krajevih hrastovog pomladka, ako se je bojati zasjene od bukova, može se lahko pomoći okresanjem ili izsjekom. Ovaj postupak bit će najbolji za one slučaje, u kojih bukva hrast nadj liisćuje a i za onakove, kad zajedno rastu, jer nas izkustvo uči, da hrast ne I UKpieva ondu nikako, kako smo to već gore naveli, j Ah i u prvom slučaju, kada hrast odlučno brže raste, dajemo uvjek pred\ nobtumješanju hrasta na hrpe, nego li pojedince i to iz shedećih razloga: Ako K le žir zasadjen pojedince one godine, kad bukvica urodi ili moguće još go; ^linii dana prije, to će nam biti onda pomiadno razdobje kratko, pače za bukvu pfekratko, jer za očuvati hrastikov mlađik, moramo u brzo i u dosta velikoj mn prozračivati. U tom slučaju postane nam tlo nerieđko lošo, osobito ako ^ i>iikvica skoro ne urodi, te je cielo pomladjenje bukve izvrženo pogibelji. Po^´´ la^ak trpi mnogo, jer nema zasjene, a mladje bukve, koje su dosele bile za^^´ riJjene, počmu napredovati vrlo u prirastu, te i taj moramo izgubiti. Sasma ^´J´^´paeijo izgleda stvar, kad se hrast u krpe umješa. Ovdje možemo hrastikovom ^^´´iifbku dati po volji zraka i svjetla, možemo pravodobno .sjek do gola voditi, ´i´J^m ostala bukovu porastlinu prema potrebi netaknutu ostaviti. Takov hra ^tikov mladik imu dosta zraka i svjetla odozgor, a uz to zaštićen je sa strane, ^^´^ je povoljno, kako nam je poznato za sve vrsti drveća. Sječa i izvoz drva ^´"^^^^uju ga puno manje, jer čitavi izvoz može prolaziti postrance bukovom po^´´ Stliuom. Kud nastupi u kasnijoj dobi vrieme, u kojem bukva i.na boljem tlu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 442 — hrast dosegne, te ga počuie duMti, onda se mora, kad je hrast pojedince stnježaa sa bukvorij, pomoći hrastu su skapocienim nepriličnim izsjekom i čišćenjeHi. Kad je pako hrast mjestimice samo umješan, najviše je ako treba okrajak takove pomoći. Propusti li se u prvom slučaju izsjek i čišćenje, u opasnosti je većina hrastova, a u drugom slučaju zahirit će nam samo koje okrajno drvo. Za mjestimično umješanje hrasta u bukove porastline dobro je i to, da možemo izabrati najbolje dielove šume, te ih najizdašnije gospodariti. Dalnja prednost mjestimičnog umješanja pokazuje se u svojedobnom uživanju proizvoda. Ako želimo, da nam hrast izraste u vriedno i cienjeno tvorivno drvo, to moramo pustiti, da raste puno dulje, nego h bukva i primješana crnogorica. Obično potrebno je tomu dvostruka obhodna doba, ])a prema tomu moralo bi se kod pomladjenja porastline odgovarajući broj najljepših i najzdravijih hrastovih prićuvaka ostaviti. AH svatko će priznati, da ostavljanje ovakovih prićuvaka ima često zlih posljedica. Na takovih hrastovih poemu rasti graoe krvarice, krošnja im zahiri, a vršak im se osuši tako, da već na mnogih mjestih ne ostavljaju više takovih pričuvaka. Njeki doduše predlagahu, da se takovi hrastovi, opredieljeni za pričuvke, nauče na prosto stanje, pravodobnom prozrakom oko njih, nu laj postupak držimo za vrlo težak, gdje se radi o mnogo hrastovih prićuvaka pro hektar, a i za pogibeljan, jer tim postupkom prozračili bi odviše šumu, pa bi mogli pomladjivanje vrlo oštetiti, a da 2ato nebi imali uspjeha u željenoj svrsi. Sasma drugačije je to kod mjestimičnog umješanja hrasta u ovećih hrpah. Ovdje pričuvci škode samo krajnim stablam, ali tu se može sjeći po volji, a da nam je šta od gornjih bojaznih trpiti. Možemo okolo prozračenu prugu odmah naravnim načinom pomladiti sa bukvom, koja će nam tlo pokrivati, te tako bi izbjegli posvema štetnim posljedicam ostavljanja pričuvaka. Izmedju jednoličnog i mjestimičnog umješanja stoji uzgajanje hrasta na pruge protežuće se u porastlinama u pravilnih razmacih. U bukovih porasthnah ima takovih pruga od hrastika do 20 met. širokih, a razmaknuti su od prilike za dvostruku širinu. Za taj način valja da je tlo po cieloj porastlini jednako valjano i prikladno za uzgoj hrasta, nego se čini, da i u takovih okolnostih ima dosta mahna. Hrastikov mladik, koji se većim dielom pomladjuje, umjetnom sjetvom a riedje sadnjom, obično dobro uspieva, jer dobiva zraka i svjetla odozgora, a sa strane brani ga staro drveće. Ali to sa obje strane otvoreno staro drveće izmedju hrastika najme bukva i bor zahiri, tlo se izsuši, te je tako pomladjivanje napomenutih vrsti, osobito naravno pomladjivanje, sa potežkoćami skopčano Na cieloj duljini prugft hrastika valjat će okrajno drveće opetovano štititi okresivanjem i izsjekom proti nadrašćivanju bora i bukve. Ako se pako od takovih pruga ostave pričuvci, to takovi više trpe na slobodi, nego li okrajno drveće manje protežućih se i zaokruženih krpa. Doduše u dalekoj je budućnosti pitanje: Gdje će se hrast uzgajati nakon svršetka prve obhodaje, kad je ciela porastlina već na pruge hrastom zasadjena? nu i ono ne zagovara taj način uzgajanja. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— M3 — Redoiiiicao uzg-ajanje hrasta a boricih, kao Ho ^e to gdjegdje nalazi, držimo za bezasifje.^no, jer i naj.snžižnija sadjenica i najbolji pomladak mora {)odleći br2o rastućoj crnogorici. Kad smo ustanovili, na koji da amješamo hrast, treba iznaći i najshodniji postupak, da to i izvedemo. Još ćemo u kratko to pitanje razložit, najme sto da rabimo: sjetvu ili sadnju. Skoro posvuda daje se sjetvi prednost od sadnje, jer ju već narav sama preporača, a i najjeftinija je. Sjetva je s toga najnai-avniji način, jer samo tim može se uzdržati žila srćanica, koja se kod sadnje samo kod jednogodišnjih sadjenica uzdržati može, a kod višegodišnjih mora se prikratiti. Nadalje samo tim načinom probave mladi hrastići prvo vrieine u ^^ustom sklopu, koji je potreban za rast u visinu. Nu na samo stojeća hrastova sadnica ima uvjek nagnuće, da i´azvija jako granje na štetu rasta u visinu. Sjetva je puno jeftinija od sadnje, ako je rodna godina, osobito ako je šum.sko tlo biunosno, nemamo ni tro^ko´va za obradjivanje tla. Bojazan od divljači i miševa nije osnovana, jer kad se žir preko zime sačuva, pa u proljeću (i to ne prerano) zasije, ali ne u kakove jarke i slogove, nego zabada nepravihio, kako nam već samo tlo poka;^uje, tad se nemamo bojati kvara. Naravski nesmije se sijati (uda, kad miševa ima sva sila, a ako ima i divljih svinja (što je u ostalom dosta riedko), tad nepreostaje drugo, nego s\adnice uzgajati. Ako već nije druge, nego da se mora sadnja rabiti, onda preporučamo sadnju na uzko, sa jedno- ili đvogodišnjimi bilinami sa lopatom, a svagdje da izbjegavamo sadnju sa presadnicama, jer skup im je uzgoj i samo presadjivanje. Svakako neka se izbjegava sadnja sa većimi sadnicami, jer te bi se mogle preporučiti samo još na pašnicih, perivoji)] i moguće kao nadraslo (nadstojno) drveće u srednjoj šumi. Belgijske šume. Iz j,Le Bois^. Poznata je stvar, strane rastući bi´oj pučanstva stavlja velike zahtjeve na šume, a s druge strane industrija decimira ih u par decenija. U nas, gdje niti smo bog, zna kako razviti niri imamo veliku industriju, već se čuju tužbe i jadikovke, da nam šuma nestaje; hajde dakle da vidimo, kako je sa šumarstvom u zemlji, koja se može ubrajati danas medju prve pogledom na razvitak industrije i kulturnog života. Mislimo time Belgiju. Upotrebit ćemo zato statistički opis, izdan od uprave šumarstva u listu „Bulletin du Ministere de T Agriculture% sabran od nadzornika Noe!a. Ovaj pisac izdao je već prije važno djelo o umjetnom sadjenju i o pomladjenju šumskih čistina i pustošib, moći je dakle povjerovati, njegovim podatkom* |