DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 66 <-- 66 --> PDF |
. , — 438 ~ Nije naša namjera obazrijeti se na one prepirke, koje su se bavile sa vrijednošću i važnošću austrijske kameralue taxaci!e za uredjenje i računanje vrijednosti šuma. Preostaje nam još, lia gornja istorijska data popunimo. Moravskoj administraciji državnih dobara dodijeljeni nadšumarnik Josip Bohm bio je prvi, koji je ovaj postupak izpravio i jednostavnijim učinio, te koji je 27. marta 1805- prigodom predlaganja dvaju šumsko-procjenbenih operata novo računanje fundus-instructusa predložio. On je išao sa gledišta, ako u njekoj 10 jutara velikoj šumi u lOgodišnjoj sječnoj periodi i sa razdjelbom n 10 postupnosti svako jutro u prvoj godini 1, u drugoj 2, u trećoj 3 it . d. u desetoj 10 hvati, a čitava površina u odrastlom stanju 100 hvati drva dade, to je za pokriće godišnjeg jednakog prihoda od 10 hvati fundus instructus od 50 hvati, naime polovica onihu odrastlom stanju naliodećih se 100 hv. drvanuždan. Brasko državno knjigovodstvo slagalo se je s ovim predlogoni, iztaknuv, da bi se njegovom uporabom mnogo vremena i troškova prištedilo i da bi se glede šuma za prodaju odredjenih bolji procjeubeni rezultati postigli. Za odluku pozvana dvorska komora u Beču zaište mnijenje đomansko-dvorskog knjigovodstva, koja medjutim nebijaše sklona vrlo praktičan predlog pokrajinskog knjigovodstva prihvatiti, označiv Bohmov fundus instructus prenizkim. Posljedica ovoga bijaše dekret dvorske komore od 9. augusta 1810., koji radi olakšanja procjene šuma novi modus računanja odredi. Po ovome imala se je zaliha jedne, u dobi sječivosti nalazeće se i u 25godiŠDJih postupnosti razdijeljene šume razpoloviti, jednu polovicu sa brojem postupnosti podijeliti, a količnik drugoj polovici zalihe pribrojiti. . Šumarska.literatura, u koju je Andre sa svojim spisom: „Versuch einer zeitgemassen Forstorganisation" . kameralnu taxaciju uveo, prihvatila je posije Bohmov predlog obćenito. Premda je austrijska kam. taxacija s početka samo tu svrhu pred očima imala, da osigura shodni postupak šumske procjene, to je ona ipak, stvorivši temelj ideji normalne šume, postala izlaznom točkom svijuh onih metoda uredjenja šumskih prihoda, koje se oslanjaju na normalnu zalihu, i koje su posije po Hundesbagenu, C Plejeru, Karlu Brejmannu kao i u naputku gospodarstvenog uređjenja austr. državne šumarske uprave razvijene. Žalibože je često put zla uporaba kamera Ine taxadje kod sudbenih i vansudbenih procjena, koje se krivo pozivaju na zakonito uvedenje te procjenbene metode, kod nas istu vrlo nemiloj kritici izvrgla. Neka bi stoti dan uspomene na kamer. taxaciju u šumarskiju krugovima u obće, a ponajprije u domovini toga velikog djela sjećanje na to probudio, koliko šumarstvo osnovu i razvoju pojma ^.normalna šuma" zahvaliti ima. To naziva Karlo Heyer samo „dužnim pinzoanjem", kad god. 1842. veli, da je austrijska kameralna taxacija jedno od lua^jdublje promišljenih djela, koje je i danas još, pošto se je šumarska znanost u svim granama mnogo više obrazovala, svomu tvorcu nedvojbeno prvo mjesto na polju uređjenja šumarskih prihoda osigurala. |