DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 65     <-- 65 -->        PDF

— 437 —


U gornjem izvodu note ^n^i´ii ZinziMuloiia od 8. maja 1787. spomenut je
postupak kod regnlisanja zemljarine. Ou BO je sastojao u tome, da je priltod
sjecnjo in natura za primjerenu obhodnjn podjcljen sa godinama obhoduje, a
količnik (po sortiraeiitima) po mjesiiiim cijenania u novac preraiainan. Grof
Zinzendorf primjećuje izrično, da ovaj postupak neuziraa nikakovog obzira iia
stanje .^urae. Kod re^idisauja zeraljarine racuualo se je po poprijecnom prirastu
sjenvosti bez obzira ua to, da li obstoje uslovi potrajnog godišujeg realizovanja
ili ne. Iz jednoga mjesta izvješća od 15. maja 1788., koje nije u dekret
dvorske komore prešlo, vidi se, da postupak raSunaiija Šumske vrijednosti
austrijskog katastra potječe iz predjozefinske dobe, i da sa kameraluom tasačijom
samo po svojoj definiciji poprijećnog prirasta sjećivosti u savezu stoji.
To mjesto glasi:


Podpisani priznaju taj postupak procjene — količnik iz obhođnje u sjecivni
prihod — kao jedinu i neizbjcživu podlogu, da se pouzdano uzmogne
pronaći, koliko može šuma na godinu drva dati, ako se sa istom po šumarskim
uaćelima postupa, te kao što bi taj način pi´ocjene kod današnjeg ure(
Ijenja poreznih poslova shodan bio, da se onim šumoposjednicima, koji BU prije
oznake vrijednosti šuma iste prodali, a dobiveni novac u svoju korist obratili,
u buduće neolakša nepravednim načinom porez, a da se onima, koji su godinama
svoje šume čuvah i tim načinom mnogo sječivog drveta u istima nagomilali,
u buduće porez neotešća, te da bi se samo spomenuti način imao uporabiti
kod svih urednih, po šumskim načelima odgajanih šuma, to je ipak
nuždno, da se kod kupovanja i prodaje šuma osim ovog načina procjene i na
ostale modalitete obzir uzme.


Ovdje prelazi izvješće kameralnih administratora na oba glavna pitanja:
a) Kakova mora biti šuma, kad bi se sa istom prama mjestnim okolnostima
sječivosti valjano postupalo, i koja bi u redovite sječine razdjeljena bila,
da za slalna vremena svake godine jednaki prihod daje?


b) Kakovo je njezino sadanje stanje?


Ova pitanja iztaknuta su s obrazloženjem, da su nuždne mjere, koje omogućuju
što nižu procjenu za prodaju odredjenih šuma.


Po svemu ovome nije se procjena zemljarine bavila pitanjem, kakova
mora biti šuma, da se popriječni prirast sječivosti svake godine uživati može,
a definicija pojma normalne šume, odnosno tvrdnja, da se stanovita drvna zaliha
trajno mora održati, da bi se popriječni prirast sječivosti trajno svake godine
potezati mogao — stupa dakle u izvješću kameralnih administratora od


15. maja 1788. prvi put na svjetlo.
Da ovim spisom osnovani postupak pokazuje još poznate manjkavosti, da
je osobito normalna zaliha ili fundus iiistnictus prevelik, nekrnji ni malo vrijednost
te znamenite i tomu postupku podlogom služeće ideje, kao što ni zasluge
Guttenhergove se nemogu zato sniziti, što njegova prva slova nisu bila
dovoljno oštro i točno izražena.


32