DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 64     <-- 64 -->        PDF

—, 436 -" ´


500


(dakle -TofT "" ^ ^^^^´ ^^ ^´^ovč.), jer 4 for. 10 oovč. godišnje rente po 4


postotka odgovaraju glavnici od 104 for. 10 nove. (pravije 102 for. 50 novč.)Sa
47o kamatima nezadovoljuje se dvor. savj. Dornfeld, on predlaže kod računanja
šumske vrijednosti 5´7o kao pravilo.


Kancelar Ivan Rudolf grof Chotek napokon nala;^i Wolischekovn metodu
teoretično pravoiri, Dornfeldo^ postupak pako praktično točniji, preni još i vrlo
tegotnim. On drži, da se niedju aerarom i, fondovima prvom lakšem, i ne baš
nepravednom načinu prednost dati ima, da se pako kod kupovanja i prodavanja
medju fondovima i posebnicima po sadanjem stanju predmeta računati mora,


24. aprila 1788. riješio je car ovo izvješće sa rezolucijom, koja ponajprije
nalaže saslušanje kameralnih administratora, čitavu stvar „jako nejasnom", a
osobito konac izvješća „sasvim nepojmljivim´* označuje, pošto se hoee da stvori
razlika procjene za slučaj, kad država šumu kupuje i kad ju prodaje.
Ovo dade čitavoj stvari drugi okret. Već 15. maja 1788. podniješe kameralni
administratori: šumarski nadsavjetnik Kristof barun Lehrbach (dolnja
Austrija), gubernialni savjetnik Antun Valentin barun Kascbnitz u Brnu, gubernijalni
savjetnik Ivan Josip Erben u Pragu i gubernijalni savjetnik Matthaus


V. Aisner (Galicija) „svoje najpokornije izvješće´*, u kojem sistem kameralne
taxacije u njezinoj prvobitnoj formi nalazimo.
Izostavljamo ovdje izjave kameralnih administratora, koje su podpunoma
sadržane u izvješću, što ga je grof Chotek IB. juna caru podnio, i koje su
usljed najviše odredbe od 6, jula ušle u pravilnik od 12. istoga mjeseca, dostavljen
đržavštinskim upravama. Ovaj spis objelodanio je već jednom Newald
sa razjašnjujućimi prilozi.


Dolnjoaustrijski kamer-alni administrator Augiistin Holzmeister podnio je
posebno mnijenje; on ostaje na stanovištu, što ga je njemu podčinjena uprava
kod procjene Klein-Mariazellskih šuma znuzela.


„Veliki nepoznati", kao što jedan visokocijenjeni drug iz Njemačke u
njekom nedavno na uređničtvo upravljenom pismu utemeljitelja kameralne taxa"
čije zove, ima se dakle medju ona četiri kameralna administratora tražiti, koji
su u medjusobnom sporazumu izjavu od 15. maja 1788. podnijeli. Ako podje
za rukom prvobitni, svakako iz jednog pera potječući rukopis toga izvješća
pronaći, to bi nestalo potežkoće, da se sravnjivanjem rukopisa „veliki nepoznanik´^
pronadje.


Dr, Judeich u „Tharander Jahrbuch" L c. umuje, da je ideja noi´malne
šume, koja kamer, tasaciji kao podloga služij starijega datuma, jer se dekret
dvorske komore na metodu procjene kod regulisanja poreza poziva. To po svoj
prilici neće stajati.


Načelo ustanovljenja naturalnog prihoila šumsko^´ zemljišta, kao što se je
isto po katastru valjda već pod carem Karlom IV. ili pod Marijom Tei´czijom
razvilo, nestoji sa idejom normalne šume u nikakovu savezu.