DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 64 <-- 64 --> PDF |
—, 436 -" ´ 500 (dakle -TofT "" ^ ^^^^´ ^^ ^´^ovč.), jer 4 for. 10 oovč. godišnje rente po 4 postotka odgovaraju glavnici od 104 for. 10 nove. (pravije 102 for. 50 novč.)Sa 47o kamatima nezadovoljuje se dvor. savj. Dornfeld, on predlaže kod računanja šumske vrijednosti 5´7o kao pravilo. Kancelar Ivan Rudolf grof Chotek napokon nala;^i Wolischekovn metodu teoretično pravoiri, Dornfeldo^ postupak pako praktično točniji, preni još i vrlo tegotnim. On drži, da se niedju aerarom i, fondovima prvom lakšem, i ne baš nepravednom načinu prednost dati ima, da se pako kod kupovanja i prodavanja medju fondovima i posebnicima po sadanjem stanju predmeta računati mora, 24. aprila 1788. riješio je car ovo izvješće sa rezolucijom, koja ponajprije nalaže saslušanje kameralnih administratora, čitavu stvar „jako nejasnom", a osobito konac izvješća „sasvim nepojmljivim´* označuje, pošto se hoee da stvori razlika procjene za slučaj, kad država šumu kupuje i kad ju prodaje. Ovo dade čitavoj stvari drugi okret. Već 15. maja 1788. podniješe kameralni administratori: šumarski nadsavjetnik Kristof barun Lehrbach (dolnja Austrija), gubernialni savjetnik Antun Valentin barun Kascbnitz u Brnu, gubernijalni savjetnik Ivan Josip Erben u Pragu i gubernijalni savjetnik Matthaus V. Aisner (Galicija) „svoje najpokornije izvješće´*, u kojem sistem kameralne taxacije u njezinoj prvobitnoj formi nalazimo. Izostavljamo ovdje izjave kameralnih administratora, koje su podpunoma sadržane u izvješću, što ga je grof Chotek IB. juna caru podnio, i koje su usljed najviše odredbe od 6, jula ušle u pravilnik od 12. istoga mjeseca, dostavljen đržavštinskim upravama. Ovaj spis objelodanio je već jednom Newald sa razjašnjujućimi prilozi. Dolnjoaustrijski kamer-alni administrator Augiistin Holzmeister podnio je posebno mnijenje; on ostaje na stanovištu, što ga je njemu podčinjena uprava kod procjene Klein-Mariazellskih šuma znuzela. „Veliki nepoznati", kao što jedan visokocijenjeni drug iz Njemačke u njekom nedavno na uređničtvo upravljenom pismu utemeljitelja kameralne taxa" čije zove, ima se dakle medju ona četiri kameralna administratora tražiti, koji su u medjusobnom sporazumu izjavu od 15. maja 1788. podnijeli. Ako podje za rukom prvobitni, svakako iz jednog pera potječući rukopis toga izvješća pronaći, to bi nestalo potežkoće, da se sravnjivanjem rukopisa „veliki nepoznanik´^ pronadje. Dr, Judeich u „Tharander Jahrbuch" L c. umuje, da je ideja noi´malne šume, koja kamer, tasaciji kao podloga služij starijega datuma, jer se dekret dvorske komore na metodu procjene kod regulisanja poreza poziva. To po svoj prilici neće stajati. Načelo ustanovljenja naturalnog prihoila šumsko^´ zemljišta, kao što se je isto po katastru valjda već pod carem Karlom IV. ili pod Marijom Tei´czijom razvilo, nestoji sa idejom normalne šume u nikakovu savezu. |