DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 434 ~ . smjelim-Pošto je pako procjena po predlogu šumarskoga ureda odviše nkka, predlaže izvjestitelj srednji put, prihvačajuć način šumarskoga ureda za još „nezrelo" drvo, zahtjeva pako, da se vrijednost sječivih poz-astlina računa kao „odmah užitnog dobra." Dvorski savjetnik v. Beeckhen zahtjeva, da se za krčenje sposobna zemljišta izluče, slijedeć time konsekvencije onoga načela, po kome zakonodavstvo nemože zemljoposjedniku zabraniti, da on sa svoga zem~ Ijišta što veću korist vuče. On zahtjeva, da se stvore vrijednostni razredi, radi različitosti dobavnih odnošaja kao i obzirom na „onera" (tereti, prev.) koja se od brutto-vrijednosti odbiti ima. Njegova izvadjanja glede diskontovanja dobra su, ali u računu zlo uporabljena, jer troškovi, koji su nuždni, da se zemljište urbarnim učini, tek novu glavnicu ciae, koju kupac nemože prijašnjemu posjedniku odštetiti. Dvorski savjetnik v. Lischka razvija odlučno nazore najdaljeg pogleda. On se slaže s odštetom kamata, pošto predužitci ove poslednje nadoknadjuju. Vrijednost zemljišta izvodi od šumskog tla, koga si kao golo misli, i koje na koncu njekog stanovitog vremena, stanovitu glavnicu odbacuje. Drvo povisuje tu vrijednost, drvo i zemljište mora se dakle posebice u račun staviti. Procjenbenu vrijednost šumskog zemljišta nalazi izvjestitelj u glavnici, koje godišnji kamati kroz vrijeme, koje je nuždno za reprodukciju dotične vrsti đrveta, narastu do svote, koja je onoj jednaka, koju šuma kod svoje podpunosti i zrelosti za sječnju po odbitku u tu svrhu izdanih troškova čisto odbaciti može. Kod prodaje šume po dovršenoj sječnji nemože kupac ništa drugo za 1 htjevati, nego vriednost zemljišta (u već spomenutom smislu dakle—— 1-0 p ^ 1 po načelima računa sa kamatima od kamata). Da je šuma već neku dobu postigla, to bi valjalo da se´ prodavaocu osim temeljne glavnice i današnju drvnu porastlinu, to jest, čisti godišnji dobitak, koji na broj godina odnosne drvne starosti odpada, odštetiti. Kod ove odštete mora se uzeti obzir na godine, koje još do podpune dorastlosti manjkaju, kao i na međjutim od iste odštetne kolikoće izgubljene kamate, jer jednačak za ovo može kupac samo na taj način natrag dobiti. Iz ovih načela, razvija izvješće računski postupak i razjašnjuje ga sa primjerom na šumskom odjelu Wiegenberg, kojim su HO pomenuti vofumi takodjer bavili. Dvorski savjetnik Mathauer slaže se u glavnom sa Lischkom. Dvorski savjetnik v. Braun niječe, da bi sasvim izsječenu šumu tkogod kupiti pa ni badava uzeti mogao, jer bi ona mjesto koristi donijrhi gubitak. (!) ~ Dvorski savjetnik v.´ Puechberg zahtjeva ponajprije, da se riješi pitanje, da li se šume tako mogu prodati, da je kupcu slobodno izsjeći ih ili pretvoriti. On sumnja o tom, dok god šumarske odredbe postoje, i dok načelo važi, da obće blagostanje ide pred privatnim kao i koristi pojedinog. Po razjašnjenju ovoga neka se drži dražba, pa će se viditi, koliko će strani kupci nuditi. Resume dvorske računarske komore konstatuje, kako su različiti računi glede šumskog odjela´ "V^iegenberg (najniža je procjena šumskog ureda sa 98 fr. 33 iiovč,j a najviša dvorskog savjetnika Mathauer-a sa 769 fr. 57 novč.)^ pre-. |