DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 61     <-- 61 -->        PDF

lodaiiio, /aliboze u savezu sa Ruho])arnom i neopravdanom kritikom. Istorijski
osnov austr. kam. taKacije jest povod ukinuća samostana po caru Josipu II. Dtdnjoaiistrijaki
šumarski ured prodložio je Ino, da se u Hvrliu ;^aokru:>,enja bečke
sume (Wieuorwald) Kiein-Marinzell-u spndajiu´n sunia u ]mvrsit(i od 2500 jiifnra
odkupi. Kod procjene te sume poka;^u!a su se r^i/uovrslna mnijenja, koja su
dvorskoj računarskoj komoij povoila dala, da je nove razprave u tom predmetu
odredila.


Rezultat ovih razprava iniobćio je predsjednik pomenuto^^ d\or8kog ureda
^Tof Karlo od Zinzendorf-a sa notom od 8. maja 1787. sjedinjenoj česko-austrijskoj
dvorskoj kf^ncelariji. Ohsežni ovaj spis sadrži predhistoriju kam. taxaeije.
Iz istoga vadimo u kratko slijedeće: dolnjoaustrijski šumarski ured predu;^
eo je procjenu Klein-Maria^^ell-skili suma po naeelu, da tako\a iremljišta po
položaju, vrstnoći, drvnoj ](orastliai i po starosti ove opisana, zatim sve drvo,
sječivo i nedorasilo u 120 i višegodišnje sjecine razdjeljeno, drvni iznos jednog
jutra proracunan i lua dohodak jedne godine odpadajuca f^lavnica nadjena, napokon
one, do podpune doraslosti manjkajuće godine kao kamatni gubitak smatrane,
i po odbitku ovako se pokazanog iznosa istom prava se glavnica ili
vrijednost šume tražiti mora. — Protiv ovoga prosvjedovala je uprava dr^.avštine
i predložila, da se zemljište posebno, a svaka na istom stojeća vrst drveta po
faktičnom nalaza osobito procjeni, i iz oba ova dijela da se Pretjum fisci označi,
no da se obzirom na razne odnošaje, kojima su šume po svoj prirodi podvržene
koli glede drvne množine, toli i njezine vrijednosti, uvjek najniže stavke
u račun uvrste.


Prvi ovaj predlog, ako malo i nejasno, odaje ipak već ideju o predvrijednosti
glavnice (kamatni gubitak onih do podpune doraslosti maujkajućih godina);
drugi približuje se načelu ra;^dijelne vrijednosti, slabi pako svu svoju
važnost usfjed pripoinoći, koja je valjda pogledom na iznenadno visoke resultate
upravljena. Ovim nebijahu računarski savjetnici barkarsko- i zakladnodvorskog
knjigovodstva sporazumni; prvi modus označiše oni za prodavaoca,
drugi za kupca štetnim. Po njihovom mnijenju netreba za valjanu procjenu
ništa drugo, nego da se šuma n onom stanju, u kome se kod prodaje zateče,
po mjestnim cijenama, ona zemljišta pako, koja su po svojoj prirodi i svom
položaju za livade i pašnjake odredjona, po njihovom i)ribodu u račun stave.
I računarski savjetnici drže nnždnim znati, kobko godina svaka vrst drveta
još treba, da prama kakvoći zemljišta podpunoma dozrije. Gore pomenuta nota
dvorske računarske komore iznosi obširno mnijenja dvorskih savjetnika: Baalsa,


V. Beeckhen, v. Lischke, Mathauera, v. Brauna i v. Puechberga. Izvadjanja ovoga
savjeta vrlo su zanimlva. Ako kadkad i stranputice, otvaraju oni ipak već čitavi
niz gledišta, na koja se je kasniji razvoj naše današnje nauke o proračunavanju
vrijednosti šuma povratio. Dvorski savjetnik Baals drži predlog kameraine
uprave pretjeranim, nedopušta da se vrijednost zemljišta posebno ^računa,
nalazi procjenu po dotičnoj starosti sumtijivom, a zahtjev, da kupac svojo glavnicu
uloži u prilmd, koji tek posije stotinu i više godina i to nesigurno očekuje,