DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 432 ~ Kada bi se dala prilika, da si kupom drvo nabaviti mogu brodski i vinkovački stanovnici, nestalo bi šteta i te vrsti. U tu svrhu trebalo bi ustrojiti skladište sa drvi jedno u Vinkovcih. drugo u Brodu. Glavne uzroke šumskih šteta brodske imovne obćine naveo sam iskreno, popratio je sa vlastitimi nazori uz nadu, da će to obćenitoj stvari ma najmanje pokoristiti. To uvjerenje pobuđjuje se tim više, što se o šumskih štetah naše imovne obćine, pače usudjujem se kazati o tom za nas životnom pitanja, malo ili ništa u javnosti neznade, ma da su štete imovne obćine brodske ogromne same po sebi i onda, kada se uzme u obzir, da je većina naših šuma u ravnici, da su naši hrastici — prastaro i iznenadjajućih dimenzija stabalje, koga nije tako lahko ukrasti; nadalje kada se uzme u obzir, da su naši hrastici i u najzabitnijem dielu pristupni lugarskom osoblju, dosljedno tomu, da je čuvanje i laglje i ugodnije — neg´ li je čuvanje gorskih šuma drugih imov-. nih obćina. — Zabrinuti, vrlo zabrinuti srao mi ovdje, radi odstranjenja šumskih šteta Glavobolja ta će nas još dugo i dugo mučiti, ali uzdajmo se u boga i složno napred, jer: „coricordia parva^ res crescunt, discordia maximte đilabuutur." Do vidjenja! Ivan Stojanović. Austrijska kameralna taxacija. Od šum. nadsavjetnika Dimitza preveo iz „C. f. 1. g. F." J^van PadežamH, šumsl Mislim, da neće biti suvišan prevod ovoga za svakoga šumara veoma važnog članka, jer slutim, da neće može biti svakomu poštovanomu drugu pomenuti stručni list, koji je taj članak u originalu donio, do rukuh doći. Evo prevoda: Šestoga jula 1788. — dakle pred 100 godina — odluči znamenito riješenje pokojnog veličanstva cara Josipa IL zanimivu i dugotrajnu pismenu prepirku. Radilo se je o tome, da so ustanovi postupak, po kojenm bi se vrijednost po državi odkupljenih šuma proračunala. Pii tome su se pokazala najraznovrstnija mnijenja, koja sa poteškoće proračunavanja vrijednosti šuma vrlo drastično ilustrovala, te je trebalo mnogih votunia, predioga i izvješća, dok se je iz raznorodnih mnienja, koja neostadoše bez zanimivosti po istoriju razvoja šumovrijednostnog računanja, zdravo zrno razabralo. Kao posljedak ovih rasprava stupi propisom dvorske komore od 12. jula 1788^ onaj postupak šumske procjene u život, koji je u šumsku literaturu i praksu pod imenom „austrijska kameralna taxacija´´ unišao. Bez sumnje je opravdano, ako u stoljeću jubileja i njekoj važnoj plodonosnoj ideji zasluženu pažnju odamo, a to je baš naša namjera, kada danas austr, kam. taxadji nekoja posmati´anja posvećujemo, i ponajprije njezina istoriju na temelju onog zaslužnog rada u kratko označimo, koje je u svoje vrijeme Ivan Newald obje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 61 <-- 61 --> PDF |
lodaiiio, /aliboze u savezu sa Ruho])arnom i neopravdanom kritikom. Istorijski osnov austr. kam. taKacije jest povod ukinuća samostana po caru Josipu II. Dtdnjoaiistrijaki šumarski ured prodložio je Ino, da se u Hvrliu ;^aokru:>,enja bečke sume (Wieuorwald) Kiein-Marinzell-u spndajiu´n sunia u ]mvrsit(i od 2500 jiifnra odkupi. Kod procjene te sume poka;^u!a su se r^i/uovrslna mnijenja, koja su dvorskoj računarskoj komoij povoila dala, da je nove razprave u tom predmetu odredila. Rezultat ovih razprava iniobćio je predsjednik pomenuto^^ d\or8kog ureda ^Tof Karlo od Zinzendorf-a sa notom od 8. maja 1787. sjedinjenoj česko-austrijskoj dvorskoj kf^ncelariji. Ohsežni ovaj spis sadrži predhistoriju kam. taxaeije. Iz istoga vadimo u kratko slijedeće: dolnjoaustrijski šumarski ured predu;^ eo je procjenu Klein-Maria^^ell-skili suma po naeelu, da tako\a iremljišta po položaju, vrstnoći, drvnoj ](orastliai i po starosti ove opisana, zatim sve drvo, sječivo i nedorasilo u 120 i višegodišnje sjecine razdjeljeno, drvni iznos jednog jutra proracunan i lua dohodak jedne godine odpadajuca f^lavnica nadjena, napokon one, do podpune doraslosti manjkajuće godine kao kamatni gubitak smatrane, i po odbitku ovako se pokazanog iznosa istom prava se glavnica ili vrijednost šume tražiti mora. — Protiv ovoga prosvjedovala je uprava dr^.avštine i predložila, da se zemljište posebno, a svaka na istom stojeća vrst drveta po faktičnom nalaza osobito procjeni, i iz oba ova dijela da se Pretjum fisci označi, no da se obzirom na razne odnošaje, kojima su šume po svoj prirodi podvržene koli glede drvne množine, toli i njezine vrijednosti, uvjek najniže stavke u račun uvrste. Prvi ovaj predlog, ako malo i nejasno, odaje ipak već ideju o predvrijednosti glavnice (kamatni gubitak onih do podpune doraslosti maujkajućih godina); drugi približuje se načelu ra;^dijelne vrijednosti, slabi pako svu svoju važnost usfjed pripoinoći, koja je valjda pogledom na iznenadno visoke resultate upravljena. Ovim nebijahu računarski savjetnici barkarsko- i zakladnodvorskog knjigovodstva sporazumni; prvi modus označiše oni za prodavaoca, drugi za kupca štetnim. Po njihovom mnijenju netreba za valjanu procjenu ništa drugo, nego da se šuma n onom stanju, u kome se kod prodaje zateče, po mjestnim cijenama, ona zemljišta pako, koja su po svojoj prirodi i svom položaju za livade i pašnjake odredjona, po njihovom i)ribodu u račun stave. I računarski savjetnici drže nnždnim znati, kobko godina svaka vrst drveta još treba, da prama kakvoći zemljišta podpunoma dozrije. Gore pomenuta nota dvorske računarske komore iznosi obširno mnijenja dvorskih savjetnika: Baalsa, V. Beeckhen, v. Lischke, Mathauera, v. Brauna i v. Puechberga. Izvadjanja ovoga savjeta vrlo su zanimlva. Ako kadkad i stranputice, otvaraju oni ipak već čitavi niz gledišta, na koja se je kasniji razvoj naše današnje nauke o proračunavanju vrijednosti šuma povratio. Dvorski savjetnik Baals drži predlog kameraine uprave pretjeranim, nedopušta da se vrijednost zemljišta posebno ^računa, nalazi procjenu po dotičnoj starosti sumtijivom, a zahtjev, da kupac svojo glavnicu uloži u prilmd, koji tek posije stotinu i više godina i to nesigurno očekuje, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 434 ~ . smjelim-Pošto je pako procjena po predlogu šumarskoga ureda odviše nkka, predlaže izvjestitelj srednji put, prihvačajuć način šumarskoga ureda za još „nezrelo" drvo, zahtjeva pako, da se vrijednost sječivih poz-astlina računa kao „odmah užitnog dobra." Dvorski savjetnik v. Beeckhen zahtjeva, da se za krčenje sposobna zemljišta izluče, slijedeć time konsekvencije onoga načela, po kome zakonodavstvo nemože zemljoposjedniku zabraniti, da on sa svoga zem~ Ijišta što veću korist vuče. On zahtjeva, da se stvore vrijednostni razredi, radi različitosti dobavnih odnošaja kao i obzirom na „onera" (tereti, prev.) koja se od brutto-vrijednosti odbiti ima. Njegova izvadjanja glede diskontovanja dobra su, ali u računu zlo uporabljena, jer troškovi, koji su nuždni, da se zemljište urbarnim učini, tek novu glavnicu ciae, koju kupac nemože prijašnjemu posjedniku odštetiti. Dvorski savjetnik v. Lischka razvija odlučno nazore najdaljeg pogleda. On se slaže s odštetom kamata, pošto predužitci ove poslednje nadoknadjuju. Vrijednost zemljišta izvodi od šumskog tla, koga si kao golo misli, i koje na koncu njekog stanovitog vremena, stanovitu glavnicu odbacuje. Drvo povisuje tu vrijednost, drvo i zemljište mora se dakle posebice u račun staviti. Procjenbenu vrijednost šumskog zemljišta nalazi izvjestitelj u glavnici, koje godišnji kamati kroz vrijeme, koje je nuždno za reprodukciju dotične vrsti đrveta, narastu do svote, koja je onoj jednaka, koju šuma kod svoje podpunosti i zrelosti za sječnju po odbitku u tu svrhu izdanih troškova čisto odbaciti može. Kod prodaje šume po dovršenoj sječnji nemože kupac ništa drugo za 1 htjevati, nego vriednost zemljišta (u već spomenutom smislu dakle—— 1-0 p ^ 1 po načelima računa sa kamatima od kamata). Da je šuma već neku dobu postigla, to bi valjalo da se´ prodavaocu osim temeljne glavnice i današnju drvnu porastlinu, to jest, čisti godišnji dobitak, koji na broj godina odnosne drvne starosti odpada, odštetiti. Kod ove odštete mora se uzeti obzir na godine, koje još do podpune dorastlosti manjkaju, kao i na međjutim od iste odštetne kolikoće izgubljene kamate, jer jednačak za ovo može kupac samo na taj način natrag dobiti. Iz ovih načela, razvija izvješće računski postupak i razjašnjuje ga sa primjerom na šumskom odjelu Wiegenberg, kojim su HO pomenuti vofumi takodjer bavili. Dvorski savjetnik Mathauer slaže se u glavnom sa Lischkom. Dvorski savjetnik v. Braun niječe, da bi sasvim izsječenu šumu tkogod kupiti pa ni badava uzeti mogao, jer bi ona mjesto koristi donijrhi gubitak. (!) ~ Dvorski savjetnik v.´ Puechberg zahtjeva ponajprije, da se riješi pitanje, da li se šume tako mogu prodati, da je kupcu slobodno izsjeći ih ili pretvoriti. On sumnja o tom, dok god šumarske odredbe postoje, i dok načelo važi, da obće blagostanje ide pred privatnim kao i koristi pojedinog. Po razjašnjenju ovoga neka se drži dražba, pa će se viditi, koliko će strani kupci nuditi. Resume dvorske računarske komore konstatuje, kako su različiti računi glede šumskog odjela´ "V^iegenberg (najniža je procjena šumskog ureda sa 98 fr. 33 iiovč,j a najviša dvorskog savjetnika Mathauer-a sa 769 fr. 57 novč.)^ pre-. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 435 tresa razlieitoRt slaiiovižta kod kupca i prodavaoca, nuždui obzir na ograničenje Šumskih užitaka, osvjeiluje konsekvencije vi-ijednostnog računanja, koje kupcu odtnah dozvoljaje užitak svega sječivog drveta, i obara se osobito na procjenu šumarskog ureda, koja svaki dio sume posebno računa bez obzira na cjelokup nost, previdja sasvim UO jutara ajecivog drveta i neoba:^ire se na to, da bi, kad bi se užitak u 140 sječinah razdijelio, samo sječivo drvo za 24 godine do teklo, a medjutim bi i ostalo u dobi zrelosti i preko toga još došlo ili bi ju prehvatilo. Resume se neslaže sa posebnom procjenom zemljišta te drži, da su svi predloženi načini računanja dvojbeni. Predpostavlja se za tim, da se čitava Klein-Mariacell-ska šuma sa sječivim drvetom porastla i da bi po proračunu šumskog ureda drvna zaliha 214.799 hvati sa isto toliko forinti vrijednosti iznašala. Isključena je mogućnost, da bi se ta drvna zaliha unovčiti mogla, pa nebi to bilo moguće i kad bi se užitak na 21 godinu protegao, bez da se cijena obali i bez obzira na to, da bi glavnica unišla, ali gubitak kamata da se nebi pokrije. Ovakovu procjenu nemože dakle kupac prihvatiti. U protivnom slučaju, kada bi si čitavi complex izsječen mislili, nebi po tome načelu nikakove vrijednosti imao, pa ipak nebi šumo-posjeđnik htio zemljište bezplatno napustiti. Može se dakle samo treći slučaj misliti, a to je onaj, gdje bi kupac go- log šumišta već posije 20 godina mogao početi sa užitkom na to vrijeme odpadajuće 20/140 površine. Po ovoj predpostavci iznašala bi vrijednost 8150 fr. a konac razmatranja sastoji se u rečenici, da procjena šuma ^kakove jesu", jedanput kupcu, drugi put prodavaocu štetu donosi. Po kon?čnom predlogu nadje se vrijednost šume, ako se sbroje svi godišnji užitci za vrijeme jedne obhodnje, odbiv od ovoga sve godišnje troškove, a pođjelivši ostatak sa ! rojem obhodnih godina, U sjedinjenoj česko-austrijskoj dvorskoj komori i bankarskoj deputaciji bude ovaj operat još jednom pretresen, a 3. marta 1788. izvješće caru podneseno, iz kojega spisa slijedeće vadimo: Izvjestitelj, dvorski tajnik Wollschek, zagovara procjeno po sposobnosti drvnog prihoda, ali se gubi zatim u idealnom računanju vrijednosti, predpostaviv samo sječivo drvo, i polemizajać proti predloženom kamatnom računanju, kao i proti predpostavi samovoljnog krčenja i u obće neograničenog šumskog užitka; kudi uporabu jednakog vremena za rast bukve i bora, kao i nizku stavku glede sječnog piihoda, izračunav vrijednost šumskog odijela Wiegenfeld na 805 for. 53 nove. Dvorski savjetnik v. Dornfeld slaže se sa Mathauer-ovim, koji Je u glavnom zajedno sa Lischkom votirao. Nuždne predradnje označuje on točku po točku, zahtjeva, da se zbilja sječivo drvo i po množini kao i po cijeni, od koje se troškovi sječe odbiti imaju, prodavaocu naknadi. Zemljište ima se posebno u račun staviti, kao i kod prodaje oraće zemlje s plodom. Po jednom primjeru (po dv. savj. Mathauer-u) razjašnjen račun za još nesječivo drvo, gubi se i opet i matematičnoj zbirki, izračunav vrijednost njeke 20 godišnje porastline, čije sječni prihod u 120 godinah 500 fr. iznaša, na 104 fr. 10 nč^ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 64 <-- 64 --> PDF |
—, 436 -" ´ 500 (dakle -TofT "" ^ ^^^^´ ^^ ^´^ovč.), jer 4 for. 10 oovč. godišnje rente po 4 postotka odgovaraju glavnici od 104 for. 10 nove. (pravije 102 for. 50 novč.)Sa 47o kamatima nezadovoljuje se dvor. savj. Dornfeld, on predlaže kod računanja šumske vrijednosti 5´7o kao pravilo. Kancelar Ivan Rudolf grof Chotek napokon nala;^i Wolischekovn metodu teoretično pravoiri, Dornfeldo^ postupak pako praktično točniji, preni još i vrlo tegotnim. On drži, da se niedju aerarom i, fondovima prvom lakšem, i ne baš nepravednom načinu prednost dati ima, da se pako kod kupovanja i prodavanja medju fondovima i posebnicima po sadanjem stanju predmeta računati mora, 24. aprila 1788. riješio je car ovo izvješće sa rezolucijom, koja ponajprije nalaže saslušanje kameralnih administratora, čitavu stvar „jako nejasnom", a osobito konac izvješća „sasvim nepojmljivim´* označuje, pošto se hoee da stvori razlika procjene za slučaj, kad država šumu kupuje i kad ju prodaje. Ovo dade čitavoj stvari drugi okret. Već 15. maja 1788. podniješe kameralni administratori: šumarski nadsavjetnik Kristof barun Lehrbach (dolnja Austrija), gubernialni savjetnik Antun Valentin barun Kascbnitz u Brnu, gubernijalni savjetnik Ivan Josip Erben u Pragu i gubernijalni savjetnik Matthaus V. Aisner (Galicija) „svoje najpokornije izvješće´*, u kojem sistem kameralne taxacije u njezinoj prvobitnoj formi nalazimo. Izostavljamo ovdje izjave kameralnih administratora, koje su podpunoma sadržane u izvješću, što ga je grof Chotek IB. juna caru podnio, i koje su usljed najviše odredbe od 6, jula ušle u pravilnik od 12. istoga mjeseca, dostavljen đržavštinskim upravama. Ovaj spis objelodanio je već jednom Newald sa razjašnjujućimi prilozi. Dolnjoaustrijski kamer-alni administrator Augiistin Holzmeister podnio je posebno mnijenje; on ostaje na stanovištu, što ga je njemu podčinjena uprava kod procjene Klein-Mariazellskih šuma znuzela. „Veliki nepoznati", kao što jedan visokocijenjeni drug iz Njemačke u njekom nedavno na uređničtvo upravljenom pismu utemeljitelja kameralne taxa" čije zove, ima se dakle medju ona četiri kameralna administratora tražiti, koji su u medjusobnom sporazumu izjavu od 15. maja 1788. podnijeli. Ako podje za rukom prvobitni, svakako iz jednog pera potječući rukopis toga izvješća pronaći, to bi nestalo potežkoće, da se sravnjivanjem rukopisa „veliki nepoznanik´^ pronadje. Dr, Judeich u „Tharander Jahrbuch" L c. umuje, da je ideja noi´malne šume, koja kamer, tasaciji kao podloga služij starijega datuma, jer se dekret dvorske komore na metodu procjene kod regulisanja poreza poziva. To po svoj prilici neće stajati. Načelo ustanovljenja naturalnog prihoila šumsko^´ zemljišta, kao što se je isto po katastru valjda već pod carem Karlom IV. ili pod Marijom Tei´czijom razvilo, nestoji sa idejom normalne šume u nikakovu savezu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 437 — U gornjem izvodu note ^n^i´ii ZinziMuloiia od 8. maja 1787. spomenut je postupak kod regnlisanja zemljarine. Ou BO je sastojao u tome, da je priltod sjecnjo in natura za primjerenu obhodnjn podjcljen sa godinama obhoduje, a količnik (po sortiraeiitima) po mjesiiiim cijenania u novac preraiainan. Grof Zinzendorf primjećuje izrično, da ovaj postupak neuziraa nikakovog obzira iia stanje .^urae. Kod re^idisauja zeraljarine racuualo se je po poprijecnom prirastu sjenvosti bez obzira ua to, da li obstoje uslovi potrajnog godišujeg realizovanja ili ne. Iz jednoga mjesta izvješća od 15. maja 1788., koje nije u dekret dvorske komore prešlo, vidi se, da postupak raSunaiija Šumske vrijednosti austrijskog katastra potječe iz predjozefinske dobe, i da sa kameraluom tasačijom samo po svojoj definiciji poprijećnog prirasta sjećivosti u savezu stoji. To mjesto glasi: Podpisani priznaju taj postupak procjene — količnik iz obhođnje u sjecivni prihod — kao jedinu i neizbjcživu podlogu, da se pouzdano uzmogne pronaći, koliko može šuma na godinu drva dati, ako se sa istom po šumarskim uaćelima postupa, te kao što bi taj način pi´ocjene kod današnjeg ure( Ijenja poreznih poslova shodan bio, da se onim šumoposjednicima, koji BU prije oznake vrijednosti šuma iste prodali, a dobiveni novac u svoju korist obratili, u buduće neolakša nepravednim načinom porez, a da se onima, koji su godinama svoje šume čuvah i tim načinom mnogo sječivog drveta u istima nagomilali, u buduće porez neotešća, te da bi se samo spomenuti način imao uporabiti kod svih urednih, po šumskim načelima odgajanih šuma, to je ipak nuždno, da se kod kupovanja i prodaje šuma osim ovog načina procjene i na ostale modalitete obzir uzme. Ovdje prelazi izvješće kameralnih administratora na oba glavna pitanja: a) Kakova mora biti šuma, kad bi se sa istom prama mjestnim okolnostima sječivosti valjano postupalo, i koja bi u redovite sječine razdjeljena bila, da za slalna vremena svake godine jednaki prihod daje? b) Kakovo je njezino sadanje stanje? Ova pitanja iztaknuta su s obrazloženjem, da su nuždne mjere, koje omogućuju što nižu procjenu za prodaju odredjenih šuma. Po svemu ovome nije se procjena zemljarine bavila pitanjem, kakova mora biti šuma, da se popriječni prirast sječivosti svake godine uživati može, a definicija pojma normalne šume, odnosno tvrdnja, da se stanovita drvna zaliha trajno mora održati, da bi se popriječni prirast sječivosti trajno svake godine potezati mogao — stupa dakle u izvješću kameralnih administratora od 15. maja 1788. prvi put na svjetlo. Da ovim spisom osnovani postupak pokazuje još poznate manjkavosti, da je osobito normalna zaliha ili fundus iiistnictus prevelik, nekrnji ni malo vrijednost te znamenite i tomu postupku podlogom služeće ideje, kao što ni zasluge Guttenhergove se nemogu zato sniziti, što njegova prva slova nisu bila dovoljno oštro i točno izražena. 32 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 66 <-- 66 --> PDF |
. , — 438 ~ Nije naša namjera obazrijeti se na one prepirke, koje su se bavile sa vrijednošću i važnošću austrijske kameralue taxaci!e za uredjenje i računanje vrijednosti šuma. Preostaje nam još, lia gornja istorijska data popunimo. Moravskoj administraciji državnih dobara dodijeljeni nadšumarnik Josip Bohm bio je prvi, koji je ovaj postupak izpravio i jednostavnijim učinio, te koji je 27. marta 1805- prigodom predlaganja dvaju šumsko-procjenbenih operata novo računanje fundus-instructusa predložio. On je išao sa gledišta, ako u njekoj 10 jutara velikoj šumi u lOgodišnjoj sječnoj periodi i sa razdjelbom n 10 postupnosti svako jutro u prvoj godini 1, u drugoj 2, u trećoj 3 it . d. u desetoj 10 hvati, a čitava površina u odrastlom stanju 100 hvati drva dade, to je za pokriće godišnjeg jednakog prihoda od 10 hvati fundus instructus od 50 hvati, naime polovica onihu odrastlom stanju naliodećih se 100 hv. drvanuždan. Brasko državno knjigovodstvo slagalo se je s ovim predlogoni, iztaknuv, da bi se njegovom uporabom mnogo vremena i troškova prištedilo i da bi se glede šuma za prodaju odredjenih bolji procjeubeni rezultati postigli. Za odluku pozvana dvorska komora u Beču zaište mnijenje đomansko-dvorskog knjigovodstva, koja medjutim nebijaše sklona vrlo praktičan predlog pokrajinskog knjigovodstva prihvatiti, označiv Bohmov fundus instructus prenizkim. Posljedica ovoga bijaše dekret dvorske komore od 9. augusta 1810., koji radi olakšanja procjene šuma novi modus računanja odredi. Po ovome imala se je zaliha jedne, u dobi sječivosti nalazeće se i u 25godiŠDJih postupnosti razdijeljene šume razpoloviti, jednu polovicu sa brojem postupnosti podijeliti, a količnik drugoj polovici zalihe pribrojiti. . Šumarska.literatura, u koju je Andre sa svojim spisom: „Versuch einer zeitgemassen Forstorganisation" . kameralnu taxaciju uveo, prihvatila je posije Bohmov predlog obćenito. Premda je austrijska kam. taxacija s početka samo tu svrhu pred očima imala, da osigura shodni postupak šumske procjene, to je ona ipak, stvorivši temelj ideji normalne šume, postala izlaznom točkom svijuh onih metoda uredjenja šumskih prihoda, koje se oslanjaju na normalnu zalihu, i koje su posije po Hundesbagenu, C Plejeru, Karlu Brejmannu kao i u naputku gospodarstvenog uređjenja austr. državne šumarske uprave razvijene. Žalibože je često put zla uporaba kamera Ine taxadje kod sudbenih i vansudbenih procjena, koje se krivo pozivaju na zakonito uvedenje te procjenbene metode, kod nas istu vrlo nemiloj kritici izvrgla. Neka bi stoti dan uspomene na kamer. taxaciju u šumarskiju krugovima u obće, a ponajprije u domovini toga velikog djela sjećanje na to probudio, koliko šumarstvo osnovu i razvoju pojma ^.normalna šuma" zahvaliti ima. To naziva Karlo Heyer samo „dužnim pinzoanjem", kad god. 1842. veli, da je austrijska kameralna taxacija jedno od lua^jdublje promišljenih djela, koje je i danas još, pošto se je šumarska znanost u svim granama mnogo više obrazovala, svomu tvorcu nedvojbeno prvo mjesto na polju uređjenja šumarskih prihoda osigurala. |