DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 430 ~ sumi od svih mogućih dimenzija. Ostala pako površina neka se odluči zn. maticu sa visokim uzgojem i velikom obhodnjom. Ali 0 pobližem razmatranju iztaknutoga toga načela biti će prilike govoriti drugom zgodom, naime onda, kada budem razpravljao o uzgajanju šuma brodske imovne obćine. Daljnje razloge, sbog kojih kradje u ovoj imovnoj obćini danomice rastu i sbog kojih su se one u novije doba upravo do kulminacije razvile, treba tražiti u zločestoj navadi seljakovoj, dobiveno drvo drvotržcem prodavati. Ta prodaja razmahala se je osobito u vinkovačkoj šumariji. Uzrok tomu pjavu leži u samih ustanovah zakona od I L srpnja 1881., koji se zakon u mnogom nedade dovesti u sklad s našimi šumskirai odnošaji. Po § 22. naputka A. toga zakona nije pravoužitnikom dozvoljeno dobiveno drvo uz plaću ili bezpktno prodati, zamieniti ili pokloniti, Neima dvojbe, da bi ta ustanova valjano u praksi provadjana od zamašnih posliedica po samo šumarenje bila, kada nebi neprilika bilo, koje § 23. upravi zadaje daljnjim tekstom: uhvati li lugar prodavaoca na panju, može mu drvo zaplieniti i u korist imovne obćine prodati u svrhu podmirenja i osiguranja podpune šumske pristojbe za prodano drvo. Kaznenom progonu neima mjesta — dosljedno tomu niti disciplinarnom postupku. Promatrajući posve hladnokrvno tu stvar, moram doista zaključiti, poznavajuć težku lugarsku službu, da je u obće iluzija držati mogućim zaplieniti prodano drvo na panju i to tim manje je to moguće, što se znade, da trgovac neće nikada kupovati drvo od ovlaštenika u šumi, već mu ovaj mora robu dovesti u dvorište. U dvorištu pak gubi se moć § 22. nad kupčevim vlastničtvom, koji radi svoga interesa neće da oda prodavaoca Ideja zabrane prodavati dobiveno drvo leži nedvojbeno u tom, da se prepriece šumske kradje. Jasno bo je, proda li seljak svoje drvo, koje je dobio, da podmiri potrebe svoje — mora, da se grije, — da živi — dosljedno tomu — mora, krasti. Pa kada bi kradja ta bila ograničena na podmirenje seljačkih potreba — i bože pomozi! — ali naš seljak krade danas radi trgovine više još, nego li sbog sebe. Još je jedan razlog, radi kog se je seljak na tu prodaju naučio. U zabrana naime, gdje se je tehničko drvo prodalo drvotržcu, radio je u isto vrierae i pravoužitnik. Pošto se je jedan i drugi posao radio u neposrednoj blizini, nije pravoužitniku neopazice težko bilo dobiveno drvo prevesti u šum. odsjek za veliku prodaju i ondje oepoštenonm drvotržcu drvo odnosno robu prodati. Kraj toga treba si pomisliti silnu četu pintera, koji seljaka, poput gavranova crnih oblicu, nagovarajuć ga na prodaju, na štetu — riečju na sve, što ga k propasti vodi. Ta piuterska četa, koja samo dvojici, trojici drvotržaca pripada, konkurira medjusobno na nečuveni uprav način. Konkurencija medju njima razmahala se je tako daleko, da se drvo skroz trulo i za tehničku porabu absolutno ne |