DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 429 —, do 8 hvatih drva u stojećih hrastovih, skoro niti ^nala nije ova imovna obćiea iiu šumske štete. Broj prijavnica bio je jedva nekoliko stotina velik, Poslije toga uprava je stegla kompetenciju na 14, 18 i 22 pn mtr. Broj prijavnica rastao je nenadanom brzinom, dok nije g. 1887. dosegao visinu od 8000. Te godine počeli srao davati seljaku gorivo po sastavljenoj novoj osnovi uživanja naime 5, 7, 9, i, 11 pr. mtr.^ i eto bogu budi hvala imamo već toliko prijavnica do sada, koliko smo lane ciele godine imali. Do konca godine nabrojit ćemo jih nefaljeno - kakvih 14—15.000 komada. Ele odmjerena kompetencija od 5, 7, 9 i 11 mt. povišena je na 10, U, 18 i 22 pr. mt, ali tako, da se polovica te povišene kompetencije podmiri u šumab imovne obćine a ostali kvantum nabavi iz državnih šuma. Liepo je to kazati; ali se praktično provesti nemože. Prva i najglavnija otežkujuća okolnost jest ta, žto se državne šume protežu od Otoka prema Vrbanjl sve do Save i duž nje. Dakle one su tako daleko od ^jia naših pravoužitnićkih sela (30 do 100 kilm.), da će naš seljak rađje i nadalje krasti, nego li tako daleko po drva u državne šume ići. Treba nadalje uzeti, da kada bi seljak i došao u državne šume po svoja drva, tko bi ga ondje od strane imovne obćine kontrolirao, itko bi za eventualne Uete^ koje bi sigurno dosta seljaci počinili u državnih šumah, odgovarao? Da li imovna obćioa, koju valjda država bez svake moguće garancije uebi pustila u svoje šume ili seljak? Pa onda bila bi tuj dva gospodara jednog sluge. Konačno, tko će nam osjegurati i u buduće kupovanje drva u državnih šumahV A ipak je prema tomu kupos´-anju udešena gospodarstvena užitna osnova, jer ono je njoj temeljem. Kada indi te okolnosti kod nas ozbiljno postoje moramo se pitati, kako da si nabavimo drva za naše pravoužitnike ? Na to pitanje odgovoriti je iahko i težko, Težko u toliko, što bi se tek boriti morali, da promjenimo način uzgoja i takav izabrati, koji najviše odgovara svrham imovnih šuma. Šume imovne obćine imaju u prvom redu zadaću, da namire potrebe pravoužitnika. Ako mi uzmemo u obzir, da su naši hrastici prastare šume, koje veliku vrieđnost imaju, cienjenu koli u Njemačkoj toli u Francezkoj i Engleskoj, onda eto je Iahko razumljivo, da je nami ovdje upravo težko potrebe pravoužitnika namirivati iz šuma toli vrieđnih. Skratiti pako obhodnju sbog ranije uporabe šuma bila bi griehotapogrieška, koja je protivna načelom umnog gospodarenja sa sumarni. Iztaknuto dakle pitanje, koje u život naš dira, di^žim riešit ćemo najsigurnije na taj način, da prema uzgoju, obzirom na svrhe, šume u dvie kategorije sortirano. Na onoj površini indi, koja bezuvjetno služiti mora za svrhe pravoužitnika, treba uzgajati srednju šumu, u kojoj bi visoko drveće u 60—80. godini do uživanja doći moglo, dakle u dobi, u kojoj bi ono posvema sposobno bilo za lios, kojeg pravoužitnik treba. A osim toga imali bi mi drveća u srednjoj |