DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 56 <-- 56 --> PDF |
_ 428 — njenje šumskih šteta. Tako je na pr. seljak, koji bi samo prešao u zabranu, ma da ju i nije oštetio, globljen bio sa 10 for. — Za najmanji pako kvar počinjen u šumi, darivalo je graničara sa 30 stepskih batina. U koliko se je vojnička uprava borila, da zavladale šumske štete izkorieni, bila je ona ipak posredujući donekle faktor današnjim šumskim štetam. Uzrok tomu leži u samom načinu baratanja sa šumom i u samom prekomjernom doznačivanja stabala, jer se je taj posao na najklasičniji način obavljao. Družtvo odredjeno za doznačivati — okolo veselo pucketajuće vatre -- kraj birana jela i pića sjedeć, zabavlja se ugodno pričami, doskočicami i pjesmami, a lugar barata čekićem po šumi po svojoj miloj volji i daje graničaru kako mu je drago, boljemu prijatelju više, manjemu pako manje. Bio je onda lugar štono naši kažu „Bog". Takovih doznaka sjećaju se naši Graničari sa uzhićenom radosti još i danas. A kako i neće, kada mu je toliko stabala davano, koliko on nije znao potrošiti. Gospodarstvene sgrađe, oruđje, pokućtvo — riečju — sve što seljaku u kućanstvu treba, pravio je naš graničar posve iz .drveta. Oranice, livade, kuću i kućište, voćnjake i šljivike, dakle sav svoj posjed ogradjivao je sa skupim hrastovim drvetom. Ograda nm je ciepane tačke i prošće, te ciepani stupovi/ Pa kako u obće svaki čovjek nastoji si posao čim više moguće olahkotiti, tako je i naš graničar izabirao sebi za ogradu onakove hrastove, koji se najbolje ciepati dadu. I baš to su upravo najljepši hrastovi, pošto su u sklopu i posve pravilno uzrasli, pravilnih pukotina na kori, a čisti od granja baš upravo do krošnje. ,. Osim građjevnog drveta trošio je naš graničar vrlo mlogo za gorivo. — Velika i obično sasma otvorena ognjišta, ogromne sobne peći, krušne peći trebaju veliku množinu drva. Vatre gore dan i noć. Vatre su velike i neima seljak veselja, osim ako tri četiri glavnjice (cjepanice 4—5 m. duge^ 30 — 40 cm. debele), veselo bukteć, njega neugriju, Ogromnu količinu tUj koju je seljak jedino i^adi svoje primitivne navike i udobnosti trebao, mogao je dobiti svagda i koliko je htio. Da se je bilo to prekomjerno uživanje šuma u svom početku praktično onoliko barem stezalo, koliko su to za onda postojeći propisi predmjevali — a kašnje ovako postepeno u tom smjeru dalje postupalo, bili onda bilo kod nas toliko i tako opasnih šumskih kradja? Ja držim, da ćemo svi složno odgovoriti: — nebi bilo! Indi toga radi, što se seljaku nedaje više toliko, koliko je on trošiti naučan, nastale su kod nas žestoke kradje. Prenagao je bio dakle prelaz od posve slobodnoga, do zakonom i temeljem znanstvenog šumarenja ograničenog uživanja šuma. Tu pređmnievu podkriepiti mi je lahko sa samim brojem prijavnica. Dok se je ovdje pravoužitniku davalo u postanku ove imovne obćine 6 |