DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 36     <-- 36 -->        PDF

^ 408 ~


Sva OYa sredstva bila bi i jesuiimjestiia i bez ikakove oskudice na ogrievu^
te se mogu kako kod nas, tako i drugdje preporučiti. Naročito bilo bi od velike
važnosti vadjeBJe suvareva, jer je neoprostiv grieh da se pusti, da ovi širom
šuma propadaju dok se po redovitim sječinama sjeku i obaraju takovi hrastovi,
koji još mogu da žive i šta više, da prirašćuju.


Međjutim, ako bi se sjekli suvarevi i.^van redovitih sječioa, značilo bi
učiniti prebvat; a dobit od prehvata to je svojina budućnosti, na koju današnji
šumovlastnici prava uživanja neimaju.


No i tomu se može lahko doskočiti tim, ako se u tu svrhu odredjeni
suvarevi procjene, a njihova vriednost iz dobiti od redovitih prihoda naplati, te
u netakljivu maticu unese.


Ja sam uvjeren, da bi imovna obćina ovim postupkom postigla još i znatnu
novčanu dobit; jer oni sirovi hrastovi, koje danas svojim članovima u ime
ogrieva iz redovitih pječina daje, vriede kud i kamo više, no što vriedi jednaka
količina suvareva.


Imovna obćina mogla bi iznieti uslied ovoga, postupka iz svojih redovitih
sječina mnogo više sirovih hrastova na dražbu za veleprodaju, a time bi postigla
ne samo onu svotu koja je nuMna za naplatu suvareva netakljivoj matici,
već bi joj preostala još i liepa svota za račun redovitog prihoda, s kojim, kako
znamo, smije imovna obćina po svojoj volji razpolagati; škole podizati, crkve
opravljatij ceste graditi i u obće kulturu unapredjivati, a ako se nužda pokaže
i svojim članovima drva za ogrjev u naravi nabavljati ili u novcu naknadjivatl


Primjetiti će mi možda kogod od poštovanih članova skupštine, da su
suvarevi raztrešeni širom po šumama, te da je težak posao oko procjene, doznake,
premjere i samog nadzora. To ću svakomie dobrovoljno priznati; no i
tome bi se moglo doskočiti, i to tako, kad bi imovna obćina u vlastitoj upravi
dala sjeći te su varove, te kad bi drva od istih, ili u stegnutoj mjeri ili uz
naknadu troška oko sječenja, doznačivala u ime pripadka pojedinim strankama
ili još bolje obćinama za urede, škole, učitelje i sveštenike.


Ove stranke pristale bi izvjestno na to, pošto bi imovna obćina sjekuć


tako veliku količinu hvatova, izradila drva mnogo jeftinije, nego što to može


svaka pojedina stranka m sebe izraditi.


Ovo što navedoh za suvareve važi i za sirove brestove, jasenove i topole,
što nam i onako i suviše preotimlje mah i potiskuje za budućnost toli vriedmi
hrastovu sastojinu.


Sad imadem jo^ da napomenem jedno radikalno sredstvo proti oskudici
ogrieva, kad nebi bilo suvareva, a to bi se postiglo time, kada bi imovna
obćina prodavala na dražbi one stare hrastove, što iz godine u godinu na sječu
dolaze, te kada bi za dobiveni novac od trgovaca nabavljala gotova drva za
svoje članove, odnosno za izvjestan broj članova n koliko dospije.


Ja smjelo tvrdim, da bi imovna obćina mogla oalm članovom, kojima se
takovi hrastovi danas doznačuju, nabaviti izradjenili drva u istoj onoj mjeri,