DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 402 - PravoiižitBici, koji m dobri gospodari, kupe iz erarskih sječa za 1 for. pet punih kola valjana ogrieva, pa sa onim što dobiju od imovine, imadu ciele godine dosta. Prije nego završinj, dozvolite mi da sa nekoliko vieci ilustriram u obće "naše odnošaje. Najprije se viče i diže tužba, da ogriev sa sječa nije osobit, i da su sami odpadci- Ali ja bi prstom mogao pokazati na sela, koja to vele, ali u svakom dvoru ima po vize metara cjepanica već sada. To je sve noćju sa sječe izvezeno, pa naravno onda da do dozvole ostanu sami odpadci. Ali te cjepanice neće dočekati zime u dvoru vlastnika: to se sve proda. Uz ovu viku na oskudicu ogrieva griju se imovinskim drvom toliki nepravoužitnici i doseljenici, a u A^inkovcih ni nema pravog skladišta drva^ jer sve noćju dobiveni ogriev pravoužitnici na prodaju voze. Oko svake ciglane ima na stotine metara drva, a i to je sve kupljeno izpod ruke od pravoužitnika. Jednom sam sreo vise kola, gdje voze drva na prodaju. „Ma ljudi božji za što prodajete?" „E treba gospodine krajcara," ,,A treba li Vam drva?" „Ta treba i drva" rekoše češkajući se. Procenat u elaboratu, odredjen za ogriev, nije stalan broj. Težko je i kod jednoga stabla označiti granice izmedju tehničkog diela i ogri-va, a kamo li kod velike mase. Narodu se za izvoz iz sječe otvori kapija, a kad svaki svoj dio izveze, tad im se još po nekoliko dana dozvoli, da ostatak izvažaju. Pa mislite da tko ide? Sve su naše sječe još pune ogrieva, ima srezova gdje nebi rekao, da je zimus već izvezeno. Nitko kanda ne nalazi za vriedno manje komade tovariti i voziti, nego vole vikati i tužikati i opoziciju tjerati, misleći, da će na taj način ipak do stojećih hrastova doći. U našili prastarih šumah svaki dan je puno odpadaka. Poslije svakog vjetra bude silesija izvala, sve grane i odpadke vozi narod kad hoće. Oko Otoka i u šumi Slavir imade toliko klada i čitavih trulih hrastova, da bi stranac rekao, da se tu ne može ni pomisliti na oskudicu, nego da je baš razkoš. Uz željezničku prugu Vinkovce-Brčka naniela je voda proljetos iz državnih šuma na hiljade metara drva, koja ondje badava leže. Nitko ni da bi sikirom udario. A željeznička uprava čisteći samce i nasipe plaća radnike, koji te hiljade metara snašaju na hrpe i spaljuju. Uz cielu prugu vije se oblak gustoga dima. I u istinu veliki dio naroda počev ovamo od Otokanezna, staje oskudica ogrieva. Ima pravoužitnika, koji za nekoliko forinti kupi cielo jutro stare sječe pa prodaje po 10 novč. voz drva. Ali slabo kupaca nalazi. Iz Bačke i iz provincijala dola/.e čak tamo po drva, nije im daleko, kad nužda tjera. Za vrieme vojne krajine išli su čak iz Mikanovaca u Slavir po drva, a danas je daleko već ako je sječa 2—3 sata udaljena. Ali onda su davana stojeća stabla, a danas su drva samo za ogriev. |