DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 307 — golubara, 163 jastreba, 26 kragiijaca (kobčića), 14 gavranova, 407 svraka, ukupno 245 komada koristne, a 1009 škodljive zvjeradi ili svega 1254 kom. divljači. Uspjeh ubijene škodljive divljači pripisuje se odmjerenoj nagradi za svaki komad divljači, koja je od 1. siečnja 1887. u ovom vlastelinstvu uvedena pod taj uvjet, da se koristna divljač nesmije previše ubijati sve dotle, dok se njezino stanje nepopravi, t. j . dok se ona neumnoži, a tomu je dokaz malena svota divljači, koja je u izkazu naznačena. Spomenuta nagrada iznosi za koristnu divljač: za jelena 3 fr., za košutu 2 fr., za jelenče 1 fr., za srnđača 1 fr., za zeea 15 nč,, za Iještaricu 30 nč., za jarebicu 15 nč., za šumsku šljuku 15 nč., za vodeuu šljuku 12 nč., za labuda 40 nč. za divlju gusku 40 nč., za veliku patku 15 nč., za malu patku 10 nč., za lisku 8 nč., za divljeg goluba 6 nč., za kosa i drozda 5 nč , za prepelicu 8 nč. Za škodljivu zvierad: za kurjaka 3 fr., za mladog kurjaka 2 fr., za lisicu 1 fr., za jazavca 60 nč., za vidru 1 fr. 50 nč., za divlju mačku 80 nč., za kunu 1 fr. 50 nč., za tvorca 50 nč., za lasicu 20 nč., za psa u polju ili u šumi ubijena 25 nč., za domaću mačku 20 nč., za orla 60 nć., za golubara 30 nč., za jastreba 15 nč , za kragujca 10 nč., za gavrana 10 nč., za svraku 10 nč. Osim toga propisano je, da se od grabežljive zvjeradi donese u znak, da je zbilja ubijena, koža, a od psa, domače mačke i lasice njuška, te od ptica kljuu i pandže. Konačno je ustanovljeno, da pripada kao nagrada za koristnu divljač, koju je ubio gost, " 4 dotičnom okružnom šumaru, a ´/t okružuom lugarskom osoblju, te ´/* skupa sa cielom nagradom za škodljivu divljač zakladi za podporu udova i sitotCadi lugarskog osoblja. L, Ž. — Osobne viesti. Imenovanja. Kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, potvrdila je izbor gospodarstvenog odbora H. banske i slunjske imovne obćine, te je za nadsumara kod II. banske imovne občiue imenovan dosadanji nadšumar I. banske imovne občine V i n ko Benak, a za protustavnika dosadanji šum. vježbenik Veli mir Stanković, za šum. vježbenika Franj o Dumbović , doćim je dosadanji kotar, šumar rakovački Stjepa n Fe r ki č imunovan za nadsumara kod slunjske imovne obćine. F. X. Kesterčane k nadšumir, tajnik šum. dnižtva, izabiau je dopisujućim članom trgovačko obrtničke komore u Zagrebu. Draguti n Trotze r do sada šumar kotara sesvetskog imenovan je šumarom kotara dugoselskog. — Mirk o vi ć Mi la n šuiri. vježbenik petrovaradinike imovue obćine, šumarom kotara sv. ivanskoga. — Sng h Jarosla v prije šumar kotara zlatarskog, kotarskim šumarskim pristavom korara zagrebačkog. — Mlina r i ć Elzea r obćinski šumar u Vrliki, kotarskim šumarskim pristavom u Velikoj Gorici. — Stiasu y D em ete r šumarski vježbenik u Sainatovcili, kotarskim šumarskim pristavom u Pisarovini. — Zapi o ta l Mila n šumarskim vježbenikom kotara sisačkoga. Veliki župan riečko-modi-uške županije imenovao je R a d i v o j a lij u b i n k o v i ć a, šum. vježbenika petrovaradinske imovne obćine, šumarom šunisko-upravnoga kotara Čabar. Umrli su: Marija II o t o v y udova kr. kot. šumara i Josip Muha šum. vježbeuik Ogulin, imovno obćine. Sitnice. šumarske ertic3 iz moje okolice ili čuvaj nis bože od takova šumareoja. Poznam -šume moga susjednoga vlastelinstva, u koje[n je hrast nizare i burnije, a bukva polcdja prigorskih sljeuKV.a okitila. — Daleko i daleko po Slavoniji to isto vidjam. Pred čet ri godine bilo je odlučeno zairti koljevku kitnjakovu, a na nizkom burniju njegovom liepu omoriku uzgojiti. Četiri pune godine uz svake žrtve vođi se |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 308 — oSajan boj za omoriku ; pa gledaj, e đa bi se danas ma i približno kakav uspjeh postidi mogao. Omorika proklija, pa videći gdje je, od nevolje poginula već u začetku. To bojište u mog susjednog vlastelinstva zaprema omašnu površinu od preko 5000 jutara, a ta pomladna površina rukom pomladjona, ostala je eno i danas slična grobničkom polju, gdje mjesto kitnjaka i omorike skm drač i šumski korov buja i životari, dočim zaostali panjevi u promjeru od preko 1 mtr. pokazuju putniku, da je ovdje nedavno gusta i zdrava hrastova dubrava svoje stanište imala. Da se je u ovom vlastelinstvu makar i postupice ona velika sječina sa jakimi đvogodišnjimi omorikovimi presadnicami pomladjivala, nebi se Ije takova pustoš oku prikazivala, jer bi po jutru ma i po koji desetak debalca uztrajalo. Tako se osvečuje šumaru pretvorba vrsti drveča, kad nepita gost domadinu za stanak, nego se silomice pod njegovo krovište utiskuje. . . — I čitav način oko pretvorbe i oko pomladjivanja šume posve je protunačelno osnovan, te proveden. Najmanje do 8000 for. potrošeno je u upitnu svrhu, a posliedak je taj, da je odlučeno pomiriti se sa hrastom te čitavo povrsje opet žirom uzgojiti. Pustimo dakle, — to je moje mnienje — neka se omorika na Alpah i Sudetih bani i koči, gdje si je ved odavna dom zavojštila, a mi ovdje u Slavoniji držimo se hrasta, koji nam se sam namiče i nudja. — Nedemo zaista uzalud trošiti, te ćemo imati kitnjastu dubravu, a nipošto sliku —- alpinskog pašnjaka. Eazgovarajud se sa sudrugom šumarom, doznao sam, da je taj važan ogojni posao djelomice njekt u lugarsko odjelo preobučeni gradski pandur izvadjao skoro samostalno, te ga još i sad izvadja. Taj mudronja jest kod dotičnog vlastelinstva još i sad i šumar i nadlugar. Pa zar je kakovo čudo, ako je tako. Hvala bogu, da je tako lošo samo kod mog susjeda, — drugačije: ej Slavonijo, u crno bi se zavila ! Kakova je zla sreća sa omorikom, tako je i sa sadnjom žira. — God 1886. s proljeda zasadjeno je pod motiku do 700 jutara na ugaru ležedeg zemljišta sa žirom, a neračunam ovamo popunjivanja u prebornih sječah. — Žir niko, liepo klica i napreduje. Dodjoh ovog mjeseca poslom do te branjevine, ali gledaj čuda ! Čitava stada od stoke pasu u toj sad trogodišnjoj branjevini. Marva se pušta na pašu ! Čuo sam, gdje kaže dotični šumar, a on je o tom uvjeren, da biljčicam neće biti štetna paša trave, budud sočna trava više godi marvinčetu, nego hrastici, pa da je marva neće obrstiti. Zar nede nježne hrastide stoka pogaziti? Zar ima stoka razum, da jih čuva? Ja neznani, čemu je paša u naših mladih hrasticih i zabranah na 14 do 20 godina zabranjena. Zar mladi hrastić nebrsti stoka u svako doba, pa ako ga čitavo stado pogazi i sa zemljom sravni, zar tim jadna slabašna biljčica snažnija biva ? Ja sam se protivno osvjedočio, jer sam vidio njeku četirigodišnju prirodnim načinom pomladjenu hrastovu branjevinu kod istog mog susjeda, u koju je marva napuštena u pašu, da je ne samo nježan list i izbojak pobrstila, nego i čitavo debalce do blizu zemlje ođgrizla, ostavljajud šumaru dio korienja, jer ga prevršiti mogla nije kao svjedočbu, da mlađik za nju gorak bio nije. U jeseni morala se je ta branjevina pomladiti žirom pod motiku. Možebit de se za bolji pokus dojdudeg proljeda kušati opet napustiti stoku na pašu, pa će se opet saditi i tako raditi bez glave od vieka do vieka! Ovako se uzgajaju i čuvaju šume kod mog susjeda! Da prikazem čitavu upravu moga susjeda vlastelina, moram napomenuti, kako se je ovoproljetna sadnja žira obavila. Lanjski žir od dugotrajne žege i onako preko polovice nevaljan i pušljiv, razgrnulo ga na podove kudnih stanova. Ovako je prezimio taj nevaljani žir na tih podovih, te je ođzdol grijan od loženih soba, a odozgor smrzavao se je od ciče i trajne studeni, kakva je baš ove godine bila. I ono malo valjda ponješto zdravog žira za naplod šumišta postalo je očevidno posve nevaljano, više prikladno za gnoj, a ne za naplodjenje šume. Taj žir, kao što i nemože drugačije biti, bio je pljesniv, a jezgra mu trula bila. — Sa takovim žirom imala se je sječina pomladiti, dakle novim, zdravim |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 309 — i ki-iepkim šumskim naraštajem proviđiti. Ja sam se baš njekora srećom desio u blizini toga vlastelinstva upravo onda, kad se je taj posao obavljao, te sam bio svjedokom toga turskoga baratanja. — Ja sam dao 200 zrna takova žira zasaditi u bašdi njekog lugara, da se osvjedožim, kakova ee 6iida sa tim žirom priroda učiniti. To je bilo oko polovice ožujka, a danas je polovica svibnja, dakle nakon dva mjeseca, evo čuda prirode, jer je ipak ,.jedno" zrno proklijalo. Možebit će drugo oko sjeSnja, a trede za koju godinu. Ovo znači toliko, da treba za osjegurati si uspjeh pomladka kod mjestimične sadnje na brpe u četvornom razmaku od 1 hvata = 2 mtr. za jednu biljku 200 zrna, odnosno skoro jednu litiu žira u jamu baciti. (U 1. litru stane do 230 žira kitnjaka). — Ako bi se u takovom razmaku pomlađjivalo, onda bi trebali za svako jutro 1600 litara t. j , 16 hektolitara ili preko 400.000 zrna žira (oko 25 mjerova) u tu crnu i nezahvalnu zemlju pohraniti, da nikne bar 1600 bilJKa, koje su, čim se rode, već na smrt odsudjene. Evo tako se gospodari po turski u mom okolišu! Bolila me je upravo duša, gledajud nerazbor taj, pa da si dadem oduška i strukovnom svom osvjedočenju odaha, napisah te riedke drugovom svojim i cienjenim čitateljem na razmišljavanje, te pitam, da li smije tako biti u buduče na sramotu i priekor naš? Možebit de se i moj susjed vlastelin još za hore boljemu domisliti, te odabrati drugi način kod pomladjivanja šuma, da ga nezahvate posljedice stanovitih ustanova šumskoga zakona. A. Hranilović, šumar. Tvornica pokuetva iz svinuta drva u Zagrebu. Ovdješnja sa svoje solidnosti sveobče poznata veletvrdka Guido i Gustav Pongratz oglasi od skoro, da je svoju gradjeviiu stolarnu napustila i mjesto ove uredila znatno povećinu tvornic u pokudtva iz masivna svinuta drva s najnovijimi strojevi i spravami tako, da će pokućtvo samo najbolje vrsti proizvadjati. Ovo poduzeće je pod upravom izkušanih vještaka pri trgovačkom sudu pod naslovom „Tvornica pokućtva iz svinuta drv a u Zagrebu " uknjiženo. Podjedno će ista tvrdka i radnje svoje tvornice parketa i paropile bez ikakove promjene i nadalje obavljati. Mi pozdravljamo s osobitom radošću ovo novo domaće poduzeće i želimo mu najbolji uspieli. Ovim se opet otvara našem narodu novo vrelo privriede. Izvozni promet s drvi. Promet sdrvi i drvnom robom veoma je znamenit u području osječke komore, što i nemože inače da bude uz ono obilje šuma u Slavoniji. Najznamenitiji promet bio je ipak kao uviek s dužicami , i to tako zvanimi francezkimi, kojih je preko Trsta izvezeno 1880. godine 47.172,140 komada, od kojega broja odpada na samu Prancezku 45.326.580 komada, a ostalo na Englezku, Italiju, Španjolsku i Afriku. Njemačke bačvarsk e i kačarsk e gradje proizvedeno je godine 1881. okolo 2 400,000 akova. Destinacija bila su neka austrougarska tržišta, .pa onda Njemačka. Tesan e i rezan e hrastove gradje izvezeno je godine 1881. željeznicarai i parobrodi 384 393 met. centa, od koje zalihe otišlo je u samu Prancezku 60*´/|,, a ostalo odpada na Belgiju, Njemačku i Austro Ugarsku. U Italiju prometne se preko Siska i Trsta množina četverobridne tesane gradje i gradje za brodove, što se sve proizvadja u slavonskoj savskoj dolini. Željezničkih podsjek a došlo je 1881. god. u promet 150.000 komada, adrva h za ogrie v svake vrsti dolazi u trgovinu svake godine do 300.000 prostornih metara, a to drvo prodaje se ponajviše u Ugarsku, imenito Banat i Bačku. Od šumskih nuzužitaka ima važnost u trgovini šiška, koje je 1879. godine došlo u promet do 20.000 met. centih, doćim je 1880. godine prodano samo 6 — 8.000 met. cent h. Godine 1881. bilo je šišarice u prometu 25—30.000 met. centih. Ciena po met. centu jest 12—16 for. destinacije Beč, Budimpešta, Gradac. Žir služi za domaću porabu radi prehrane svinja, a zanimanje gulenjem kore jest istom u prvom razvitku. Odpađc i i svržj e dolaze u promet, od kako je u Županiji podignuta tvornica tanina, koja u veliko radi, nu čiji promet nije dosele točno poznat. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 310 — Spomenuvši promet s divi u Slavoniji đodit i´emo, đa se u izvješdu zagreb. ko more nagovori o tom prometu, kako postoji u njezinu području, već u obde o prometu s drvi u Hrvatskoj i Slavoniji 1885. godine francezkih dužica preko Kieke 39,848.998 komada, a preko Trsta 10,693.638 komada, ukupno 50,542.636 komada. Goriva drva (imenito bukova) dolazi u Hrvatskoj i Slavoniji u promet oko 6—700.000 pro stornih metara. Požaliti je, da od senjske komore nepredleži slično izvješće o gospodarstvenih, obrtnih i trgovačkih odnošajih ondješnjega područja, kao ođ zagrebačke i osječke, napose žaliti je, da neima podataka o trgovini s liesom, koja je u gornjoj Krajini i danas još dosta znamenita. Iz „Nar. Novin." Nada u žirovinu. Kako je u okolici zagrebačkoj ovogodišnja cvatnja na hrašću i bukvi dobro uspjela i plod se zametnuo, ima nade, da će biti žix-a i bukvice. Rane bukve urodile su bolje nego kasne, — samo ako nebude element irnih nepogoda dok žir i bukvica nedozrije. Na hrašće je u njekojih u nizini ležecih hrastika navalio hrušt (Melolonta vulgaris), te lišće i plod posve obrstio, a zato izgledju kao u zimno doba goli, os´m što se zeleno lišće na liepku vidi na kojemu hrastu, koje je netaknuto buduć se valjda nerači hruštu takovo lišće brstiti. Voće je takodjer u obće dobro urodilo. Prve rane trešnje donieli su seljaci iz okolice zagrebačke 24. svibnja na tržište, a prvih šumskih jagoda bilo je 18. svibnja na trgu vidjeti, te će jih biti obilno kao svake godine. J. E Nesreća englezkih drvarskih trgovaca. Tečajem prošle godine bijaše u Englezkoj na broju 568 deklarisanih falimenta od drvarskih i ovim srodnih trgovaca. To je najužasnija godina, kakve već od davnih vremena ne bijaše. God. 1886. bješe jih 505, dakle za 63 manje. Bilo bi dakle u velike vrieme i za Engleze, kao i za trgovinu u obće, da poskok u trgovini malo popravi gubitke, koje su trgovačke kuće trpile od mnogo već godina. Tako piše „L´ Echo Forejtier," Kako stoji kod nas u ovom pogledu? B — ć. Spomen za pušače. Poznato je, da se imenito šumari dokolice pohlepno laćaju bud lulice, lule i luletine, bud smotke ili smotčice, da si razbiju brigu svagdanjeg života. Bit će za to umjestno, da jih upozorimo na prošlost zelja, koje se danomice sve dalje širi i sve više uživa, prem mu njeki liečnici pripisuju otrovna svojstva, dočim ga drugi hvali u velike sbog njegove podražljive naravi, ako se umjereno uživa. Pušači će ipak najbolje znati, što jim valja o tom držati. Ovih dana navršilo se je upravo 300 godina, što je u Europu unesen duhan. Godine 1588 objelodanio je tjelesni liečnik englezkoga kralja Jakova I. knjižicu, u kojoj stajaše medju inim : Brodari, dolazeći iz Indije đonesoše duhanskoga lišća, onda male lievke ili rogove iz palmova lišća, gline i druge tvari, u koje trpaju to duhansko lišće, zatim ga upalo, odbijaju dimove, ili jih uvlače u se, da se kriepe, kad su se od posla umorili. Te iste godine predao je kapetan velikoga englezkoga trgovačkoga broda ,The Duke of Hamilton" kralju Jakovu na čelu velike deputacije u svetčanoj audijenciji glinenu lulu. iz kakove su onda pušili divljaci u Virginiji, te nekoliko svežanja najodabranijega duhanskoga lišća. Kralj primio je milostivo taj dar, i od toga dana počelo se je pušenje širiti po Evropi. Kada je kralj poslie nekoliko godina opazio, da je strast pušenja zahvatila čitavu njegovu kraljevinu, udari na duhan veliki porez, a u samoj Virginiji poče pricčiti sadnju. Englezki djaci unieše duhan iz Englezke u Nizozemsku, a englezke čete, koje su u tridesetgodišajem ratu bile poslane, da pomognu češkomu kralju, naučiše pušiti svoje njemačke drugove, a do skora zahvati nova strast čitavu Europu. Po najnovijem statističkom računu dolazi na jednu glavu: u Švajcarskoj 28 , u Americi 2; u Austro-Ugarskoj 1-7, u Njemačkoj 1´7, u Rusiji i Pranciv.koj 0´9, u Englezkoj i Italiji 0 6 kgr. duhana. Zemlje, u kojih se dnhan sadi, proizvode na godinu 762 milijuna kilograma raznih vrstih; tri četvrtine ođ te množine proizvodi se |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 45 <-- 45 --> PDF |
- .r,1 u izvan europskih zemljah. Preko Oceana proizvodi najviše duhana Amerika, a u Europi Austro-Ugarska, a za njom Njemačka. Orah* (Juglans regia L.). Jedno od najliepših šumskih i ukrasnih drveta jest orah. On u svojoj domovini, u Perziji dostiže gorostasnu visinu i debljinu, a u Jevropi primjerice može da ponaraste u visinu do 15 i više metara i da ima u prečniku od 1´6 do 2 metra.** Običan orah zahtieva viši zaklonjen položaj i zemljište bolje vrsti, najrađje raste po kakvom bazaltskom ili vapnenom brdu. Zahvata veliki prostor, traži suho mjesto, i gdje ima iole zaklona, on tu vrlo dobro uspjeva, s toga bi se mogao preporučiti za slabo obrasla brda i puste pašnjake, jer tu daje veoma veliki prihod u orasima. Samo nesmije u zemlji biti vlage ili dugotrajne močari po nizinama, te još zimski mraz, pa je ubrzo — svršio. Orah se razmnožava sjemenom. Kad se radi u malome, onda se orasi s jeseni posiju u kovčežiće s vlažnim pjeskom, a kad se gaji u veliko, orasi se siju u tople leje ili u semeništa, i to u redove u razmaku od 5 —10 cm. i pokriju se za nekoliko santimetara Ako se imamo bojati miševa, onda je mjesto jesenjeg bolje proljetno sijanje.*** Kad mladicama bude po jedna godina, one se rasade, i tom jim se prilikom, koliko se najviše može, čuvaju vrlo krte glavne žile. Rasadjuju se u razmaku od "20 do 30 cm. Docnije, po prilici posle tri do četiri najviše pet godina, mlađa drveta sade se u razmaku od 2´5 — 8 metara na mjestu, koje je za njih konačno ođredjeno. Ako bi ove mladice bile već starije od pet godina, onda se preporučuje, da se žile razmjerno sasjeku ; kod mladjih mladica ovo sasjecanje nije probitačno. Ni sama krošnja drveta nesasjeca se. Tek u desetoj godini posije sadjenja na stalno mjesto orah počimlje rađjati, ali otada to traje 60 i više godina i mahom je obilat u rodu. Rod se trese ili pažljivo mlati. Naročite kakve njege orah ne traži, no mladja drveta moraju se osobito čuvati od ozleda svake vrsti veoma osjetljiva; to se postiže ogradjivanjem trnjem i t. d. Starija drveta mogu se sasjecati do same zemlje; naravno ona tada neće tjerati u stablo, nego u šib, ali i to šiblje može prema prilikama dati čist prinos. Kao što se vidi gajenje oraha vrlo je prosto. Zato je ono u predjelih, gdje noima opasnosti od poznih prolietnih mrazeva vrlo korisno i zaslužuje najširu pažnju jer su sve vrsti vrlo rodne, a orasi su, kao što je svakomu poznato, roba, koja se mnogo traži. I ne samo to. Kod oraha ima još nješto. Kad bi se on preporučivao samo zbog roda mu, on bi i tad bio međju prvimi vočkami rodiljama, kao što se u Jevropi više i smatra kao voćka nego kao šumsko drvo. Ali nije samo to. On daje zaista najliepše drvo za izradjivauje nameštaja, okvire za ogledala i slike, izreze drvene i t. d. ali ga najviše traže puškari za izradjivauje kundaka za puške, i s toga plaćaju dobru eienu ; prilika jedna, koja nije za preziranje u naše sadanje doba žurnog oružanja. Pa još nješto. Njegovo mirisno lišće, njegova kora, a osobito zelene oklapine upotrebljavaju se takodjer za crnu boju. Osim toga, zna se još i za ovo: ođ nezrelih, još mekih plodova, kad se ukuhaju sa šećerom dobiva se omiljeno „slatko " a od njih se sa šećerom i rumom ili mjesto ovoga sa alkoholom ili dobrim špiritom i vođom, dobiva * Ovu crticu napisao je u »Težaku« Aleks M Sekulić, te ju ovdje otisnusmo za to, da svratimo pozornost naših vrieđnih stručara na zaključak spomenute crtice, u kojem se veli, da se i u našoj susjednoj kraljevini razmahao rat na toli koristno drvo, kao što i kod nas od njeko doba. Valjalo bi dakle, da i mi stručari prigođice koju dobru rieč uložimo kod našega puka, te da ga upozorimo na važnost i korist toga drveta, nebi li ga sklonili, da ga timari i čuva. To je dužnost naša, a bit će nam za dušu. (Uređničtvo) ** Ernst Sebalđus Ziirn. Der Wallnussbaura, W. landw. Zeitung, 1887. *** Heinrich Burckhardt, Sžien und Pflanzen, 1870., str. 472. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 312 — se poznati liker od oraha. Zelene oklapine i Visie imaju Ijekarski značaj; oni se upo trebljavaju za iztjerivanje glista, proti ski-ofula, kožnih bolesti i t. d. Iz oraha se eiedi ulje, koje je masno i bezmirisno, a zelenkaste boje, te je dobro za jelo, a zbog toga što se brzo suši, dodaje se živopisnoj masti. Osim običnog oraha gaje se u Jevropi obično u njeke od mnogo čvršćih, zado voljnijih vrstih, koje sve vode porieklo iz Amerike, tako: Juglans po r ci na (svinjski orah) s vrlo žilavim drvetom; gorki orah (Juglans amara), podjednako dobro uspjeva skoro u svimi položaji i po suhim kao god i po močvarnimi mjesti; Juglan s ni gr a, crni orah, zaista najliepši izmedju svijuh ovih vrstih, vitkog, piramidnog rasta i veoma zadovoljan, jer je i sasvim ncrodna peskuša dovoljna, da on na njoj bujno raste! Orahovo je drvo od svijuh vrsti najupotrebljivije i več s toga vrlo skupo, jer ga crvi ne buše, pošto nanj ne napadaju škodljivi zareznici. Juglan s cinere a (sivi orah) ne izostaje iza prošlog u vrednosti mnogo, ali u mršavoj zemlji ne napreduje tako dobi´o kao onaj.* Baš u vrieme kad ove redke iznosim pred čitatelje, sbiva se u našoj zemlji nješto s orahovinom, što ne može a da čovjeka ne baci u brigu. Živeči u „oružanom miru" kao što se danas kaže, i kao što u stvari i nije drugče, mi smo sveđoci naj grozničavijeg spremanja i oružanja. Uvode se nove puške, a s njihovim uvodjenjem ide uzpored trošnja orahovine za kundake. U nakani kupovanja te orahovine po našoj su se zemlji podigli svakojaki agenti, te bud zašto kupuju ovo liepo koristno drvo i iznose ga drugamo. Poznato je, kakvu je mjeru pređuzeo šumarski odjel, da stane na put ovom rasipanju.** Bit ce odtud i po zemlju i po pojedinog državljanina i njeke koristi, ali ja vjerujem, da če tek onda i u ovom pogledu biti prave i istinske dobiti, kad na mjesto ove ravnodušnosti i nehaja, koji se danas opaža u našeg stanovničtva prema ovom i prema svakom drugom koristnom drvetu, dodje ne strah, kao što mnogi misle, no sviest o koristi, koja se odtud može imati. Misleći tako, ja i iznosim ove redke o ovom drvetu, koje zaslužuje našu najveću pažnju i — zaštitu, pa smatrali ga mi kao šumsko ili kao rodno drvo. Ni ono, što je dosad izneseno u prilog ovoga drveta u j,Težaku" 1881., 1883., 1884. i 1886., ni ovo, što ja sada iznosim u ovom kratkom pregledu, nije ni iz daleka dovoljno, da ovo drvo zadosta preporuči našim ratarom. Korist je od njega tako velika, da o njemu, čini mi se, još zadugo neće biti na ođmet pisati i govoriti Kirgižka kekerička (Syrrhaptes paradoxus, Pali.; Steppenhuhn, Paustliuhn) krasna je azijatska ptica, osobito je karakteristična za kirgižke stepe, te smo ju upravo tako prozvali kirgižkom, kao što ju je pokojni Vukasović nazvao kekeričkom, jer se glasi k 6 k e v i k. Kekeričke vrstaju neki ornitolozi u razred golubova, al jamačno pravo rade oni, koji ih smatraju posebnim tipom, t. j . posrednim razredom izmedju golubova i koka. Kod nas nema njima srodnih ptica, još su najsličnije jarebicam, kojim su donekle nalik oblikom i veličinom. — Lahko ih je pako razpoznati, jer su raznoliko žućkaste, liepo izšarane crnimi pjegami; dva su im srednja repna pera tanka i vrlo dugačka, noge su sasvim obrasle perjem. Naj vole pjeskovite ravnice, a hrane se sjemenjem raznog bilja, n. pr. soličike (Selioberia maritima), koje dosta ima u hrvatskom i dalmatinskom Primorju. Liepa ta ptica slabo je bila poznata u Evropi, dok se nisu na čudo ornitologa prve pokazale u Englezkoj i Holandiji god. 1859., dakako kao zalutali gosti. Na jednom su se pako pojavile god. 18G3. i 1864. u povećih jatih, te je izračunano, da * A C. Bosenthal u Wiener Illustr. Garten-Zeituug za 188B. u članci »Unsere hesten Wallniisse« svrstao je orahe ovako- s mekom ljuskom Juglans regia fragilis; duguljaste, Juglans regia oblonga; dugačke, Juglans rogia major; šiljaste, Juglans regia rostrata; pozne, Juglans regia serotina; crne, Juglans uigra. ** Br. 31. Srp, Nov. od 1888. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 313 — ih je došlo 700 đo 1000, a đa ih je 150 đo 200 poubijano. Čini se, đa je po koji par gniezđio u Holanđiji i Danskoj, ali jer su bile progonjene i strašene što od ornitologa, koji su ih ubijali u svrhe znanstvene, što od lovaca, one, koje s>i izniele glavu od evropske kulture, brzo su potražile pustare azijske postojbine. Tek su se onda Evropejci sjetili, da su ludo radili, kad su tako nesmiljeno progonili nedužne stvorove, i đa bi pametnije bilo pustiti jih na miru, ne samo zato, da se evropska faunu stalno obogati ovom krasnom pticom, već i zato, što bi se njom povećao broj koristnih životinja, dakako kad bi se udomile i dalje razplodjivale kod nas. — Riedke i više osamljene kekeričke vi´ijene su opet u Italiji i u Englezkoj g. 1871 , 1872, i 1876. Budući je pako za iztraživaoca naše faune vriedno znati, jesu li te kekerićke viđjene osobito god. 1863. i 1864. i kod nas na slavenskom jugu, što je veoma vjerojatno, pošto su se pojavile gotovo po svih krajevih Evrope — upravio sam bio u to ime shodno pitanje najprije u novinah, a zatim u „Glasniku hrvatskoga naravoslovnoga družtva" od I. godine str. 180. Uz toliko lovaca, šumara, učitelja, župnika itd., nije mi s nijeđtie strane prispjela ni najsitnija viest. Uzprkos tomu nemogu nikako misliti, da ih nije i kod nas bilo ; možebiti su ljudi na to zaboravili. — Jedini eksemplar, što ga moramo smatrati pripadnikom naše faune, jest onaj, što su ga ubili g. 1864. kod Tomina nedaleko slovenske Gorice. Taj se primjerak čuva u go.ričkom muzeju. Od g. 1876. do danas nije se više za njih čulo, kad eto u travnju o. g. stigla mi je najprije okružnica predsjednika internacionalnoga ornitoložkoga odbora prof. dra. A. Blasiusa, da su se sada kekeričke na novo pokazale. Prva je viest o tom stigla predsjedniku od glasovitoga poljskoga ornitologa Taczanowskoga u Varšavi, koji je javio, da je 24. travnja dobio samicu ubijenu iz jata viđjena u okolici Plocka. Sutra dan 25. dobio je Taczanowski živoga samca slomljenih krila s rieke Piliće, ulovljena od jata, u kojem jih je bilo jedno 200. Zatim je Taczanowski saznao za još 3 kom. Poznati ornitolog dr. E. Rey u Lipskom dobio je 28. travnja đvie kekeričke, koje su se smrtno izranile na brzojavnih žicah na jugu od Lipskog, kako je Rey to odmah dojavio istomu predsjedniku. Vit. Viktor Tsohusi pl. Schmidhoffen, član internacionalnoga odbora, pisao mi je jučer, đa je prvi eksemplar u AustroUgarskoj ubijen kod Sibinja u Erdelju. Po mnienju Taczanowskoga sva je prilika, da će se i ove godine na novo u veliko pojaviti kekeričke i s toga je umolio, neka internacionalni odbor nastoji svimi silami zapriečiti tamanjenje i zastrašivanje tih pitomih doselica i pribaviti ira mira i dokolice, nebi li se u Evropi, pak dakako i u nas udomile i gniezđile. Dužnost mi je u ime internacionalnoga odbora priobćiti ovu zanimivu viest i obaviest svim, kojim je đo toga stalo. Samo se pako po sebi razumieva, kad bi se u nas kekeričke pojavile, da ih valja štititi, osim što će nužđno biti pribaviti po koji komad za sbirku narodnoga zooložkoga muzeja u Zagrebu, gdje te vrsti ptica još neima. Ravnateljstvo zavoda je pače spremno nagraditi onoga, koji pošalje muzeju prvu kekeričku. Liepo molim svakoga, koji bi što doznao za kekeričke, da bi me odmah izvolio o svem obaviestiti. Sve stigavše viesti priobćiti će se internacionalnomu odboru, a uz tiskati i u „Glasniku" na ime dotičnoga motritelja. Molim napokon sva uređničtva hrvatskih, srbskih i slovenskih novina, da bi u ime same stvari imale dobrotu pretiskati ovu objavu. S. Brus i na. Grčka i njezine šume. Putnici, koji su putovali oko Grčke na ladji, pa vidili ona pređgorja morska, izpaljena od sunca i od vjetra izsušena, nebi se mogli uvjeriti, đa u nutarnjosti zemlje ima još liepih šuma. Pa ipak naći ih je, n. pr. hrastik kraj Fholoć u Arkađiji imađe skoro deset đo đvanajst lieu-a ili šest đo sedam geografičkih milja dužine. Ceđrovih i jelovih šuma imađe po brđinah oko jezera Pheneos i po drugima glavicama gorja, dočim se bor drži nižeg položaja. Na obalah rieka izraste raakljen |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 314 — đo velikih dimenzija; kažu za jednoga na obali Neđe, da mjeri u Šupljini četiri metra u promjeru, mogao bi dakle lahko služiti pastiru skupa sa njegovim stadom za koljebu. U Taygetu nedaleko Sparte sedam osoba nebi smoglo obuhvatiti ogromno stablo jednog cedra, pa po tom možemo zaključiti, da je obhođ istog stabla bar dvanajst metara velik. To su istina pojedini primjeri, ali bi ih se i više dalo navesti, nu i ovi dovoljno pokazuju bujnost vegetacije. Medjutim ako nije šuma u Peloponezu rieđka, to je ona tim više u sjevernoj Grčkoj, gdje ju kroz stoljeća uništavaše koza i vječni požari. U obde grčki seljak nije uvidio važnost šuma za gospodarstvo, pa ako je bilo kakovih zakonskih ustanova za zaštitu šume, to se dosele nisu vršile. Nu ipak statistički šumarski bureau od god. 1884. objelodanjuje neke rezultate, koji pokazuju, da se je država počela brinuti svojim načinom za šumarstvo. Izradjeuo je bilo gradjevnog i inog tvorivnog drva u vriednosti od 1,891.000 franaka, te zato pladeno državi 307.000 franaka, a gorivih drva 1,850.000 for , poreza plaćeno 2 4.000 fr., napokon četinjača 1,145.000 poreza plaćeno 172.000 fr. Uz ostale šumske proizvode, koje nije vriedno ovdje spomenuti, dobiva se iz šuma od prilike šest miliona franaka, od kojih državi spada 836.000 fr. Dakle je produkcija šumarstva u Grčkoj vrlo važna, a početverostručila bi se, kad bi se šume podvrgle rationalnom gospodarenju. U Grčkoj nepreostaju saditi voćke. Smokvika ima danas do 7000 hektara, a dudova više nego 6000 ha. Uljike rastu polagano, te kako ih sada nalazimo po toj pokrajini, posadjene su istom kašnje rata godine 1880. Sad ima nasada od uljike preko 200.000 ha. Brda su skoro sva kamenita i bez humusa, s toga kopaju brazde na način kao u Italiji, da u nutra istom zasade sađjenice. Borik kraj Ljkabetta i kraj Athene zasadio je god. 1873, na spomenuti način šumar grčki svršivši u Francezkoj svoje nauke. „Le Bois." Zaključni račun mirovinske zadruge lugara 1. banske imovne obćine u Glini za gospodarstvenu godinu 1887. Prihod: Početni blagajnički ostatak sa 1. siečnjem 1887. . . 2442 fr. 99 nč. Dobrovoljni prinos predsjednika 12 „ — „ Eedoviti prinos članova mirovinske zadruge . . . . 630 „ 96 „ Temeljna glavnica 20 , — „ Novčane globe 20 „ — „ Kamati zajmova 319 „ 40 ^ Ođplate zajmova 2629 ,, — „ Prodanih tiskanica „Obveznica" 3 „ 50 „ Obveznice izđauih zajmova 3928 „ 02 „ Svota ; . 10005 fr. 87 nč. Raz h ođ : Izdani zajmovi 3928 fr. 02 nč. Odpravnina udovi lugara Podunavca 50 „ — „ Tiskanice i zapisnici 21 „ 25 „ Potrošarina 2 „ 93 „ Odplatom zajmova umanjena vriednost obveznica . . 2629 „ — „ Blagajnički ostatak 31. prosinca 1887 3374 „ 67 „ Svota ´. . 10005 fr. 87 nč. |