DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 291 — Kritično razmatranje o djelu „Handbuch der Forstwissen scliaft" od dr. Tuisko Lorey-a. Stoljetne borbe i tudji uplivi učiniše, da mi Hrvati ne mogosmo do sada razviti našu literaturu a ponajpače našu šumarsku. U tom smo već s početka bili prisiljeni, da usvojimo nazore i stečevine drugih naroda. Tu smo se poglavito držali njemačke literature a to i punim pravom, jer ne samo da je danas u Njemačkoj šumsko gospodarenje vrlo razvito i literatura ogromnom postala, nego su i šumarski odnošaji slični sa našimi, što je doprinelo, da se je njemačka šumarska knjiga toliko u nas ugnjezdila. S toga dosele pratismo pomno razvoj šumarske knjige u Njemačkoj te naumismo, da našim čitateljem predočimo najnoviji proizvod te literature. Mislimo s tim „Handbuch der Forst^vissenschaft" kojeg je do sada već izdao red. profesor šumarstva na sveučilištu u Tiibingenu dr. Tuisko Lorey u savezu sa prof. dr. A. Biihler u Ziirichu, vitezom R. pl. Dombrovskim u Beču, dvorsk. savjet, profesorom dr. W. Fr. Exaer u Beču, c k. šumarnikom G. R. Forster u Gmundenu, vladnim i šum. savjetnikom Herm. Fiirst, ravnateljem kr. šumarskog zavoda u Aschaffenburgu, šum. savjet. A. vitez Guttenberg u Beču, tajnim šumar, nadsavjetnikom dr. Fr. Judeich, ravnateljem šumar, akademije u Tharandu, profes. dr. I. Lehr u Miinchenu, profesdr. Chr. Luerssen u Eberswaldu, profes. dr. A. Metzger u Hanover. Mlindenu, privatn. docent dr. E. Ramann u Eberswaldu, profes. dr. Schwackhofer u Beču, prof. dr. Schwapi)ach u Eberswaldu, šum. savjet, profes. G. Schuberg u Carlsruhe, šumarnik dr. H. Stotzer u Hildbiirgsha Hanu i prof. dr. R. Weber u Miinchenu. Djelo je to kritizirao Ney u Centralblattu f. d. g, F. pa pošto se kritikom upoznaje djelo priobćit ćemo našim vriednini čitateljem izvadak. Djelo obsiže dvie knjige te je material po prvobitnom programu ovako razvrstan: A. Obći dio. I. Zadaće šumarske znanosti. Obća razmatranja o svrhama i sredstvima šumarske produkcije (Weber). n. Obuka, pokušališta (Lorey). HI. Povjest šumarstva (Sehwappach). B. Nauka o proizvodnji šuma: IV. Nauka o stojbini (Ramann). V. Šumarska botanika (Luerssen). VI. Sadjenje i gojenje šuma (Lorey). VII. Čuvanje šuma (Fiirst). VIII. Zagrailjivanje usova i bujica (Forster). IX. Tehnička svojstva drveća (Exner). X. Uporaba šuma: a. Dobivanje šumskih proizvoda, sačuvanje i unovčenje (Stiitzer). b. Transport (Schuberg). |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 292 — c. Užitci gospodarstva u šumi (Biihler). (1. Šuniarsko-kemijska tehnologija (Schvvackhofer^ e. Lovstvo (pl. Dombrowski). f. Ribarstvo (Metzger). C. Nauka o uredjenju šuma: XI. Dendrometrija (pl, Guttenberg). XII. Računanje vriednosti šuma i šumarska statika (Lelir). XIII, Uredjenje (Judeich). XIV. Uprava (Schwappach). XV. Politika šumarstva (Lehr). Prvi odsjek „Zadaće šumarske znanosti" izradio je prof. dr- Rudolf Weber. Vrlo je zanimivo poglavje o geografičkom razprostranjenju šuma u Evropi i historički uzroci tomu. Na strani 4. govori, da odredbe u pogledu šuma datiraju istom od polovice XVI. stoljeća, nu valjda misli otim takove odredbe, koje su imale pravnu moć za cielu zemlju, jer za pojedine šume izdavala su zemaljska gospoda već davno prije podpune odredbe za pojedine šume. Tako n. pr. za hagenauersku šumu izdao je takovu odredbu izborni knez pfalački sporazumno sa gradom Hagenau već god. 1434. A i drugih takovih primjera ima dosta. Na istoj strani govori Weber dalje, da je prvi šumski red za cielu Francezku izdan za vladanja Karla IX. god. 1573.,do6im Baudrillar t u prvom svezku svog djela „Traite general deseax et foržts etc." imade odtiskan šumski red sa 92 članka, koga je izdao Franjo I. god. 1515. Na strani 9 nalazimo, da se je šumska površina u Francezkoj od g. 1791. do god. 1881. pomnožala od 6,55 miliona ha. na 8,397 mil. nu tomu nije uzrok pošumljenje, kako to Weber navadja. Ta diferencija pokazuje kako je nestalna šumarska statistika u Francezkoj pogledom na privatne šume. Officielna „statistigue forestiere" od god. 1878. računa šumsku površinu na 9,185.310 ha., dočim takodjer službeni kataster od 1879. uzima samo 8,144.177 ha. Podatci Webera potiču od uprave izravnih poreza, dočim podatci od 1878. od ministarstva za poljodjeljstvo. Ujedno se protive tomu i broj silnih krčenja, koja sam Weber priznaje; tako je izkrčeno od god. 1830. do 1884. samih privatnih šuma 464.983 ha. Drugo poglavje opisuje važnost šuma za obće blagostanje, najprije upliv istih na temperaturu, onda na stupanj zračne vlage i na proticanje i uzdržavanje vode. Material u tom poglavju vrlo je bogat te pomno razvrstan. Isto tako puno podataka je treće poglavje, koje govori o važnosti šuma za učvršćenje tla i slabljenjenje vihora. Nu sva ta tri poglavja morala bi doći makar i kao posebni odsjek u šumarsku politiku kao i ostala narodno gospodarstvena svojstva šuma, koja Weber ne navadja. Lehr u svojoj šumarskoj politici osvrće se na njih, pa što Weber o povjestnom razvitku govori, to Lehr opetuje, a Schwappach u povjesti šumarstva obzirnije razlaže. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 293 To isto može se kazati i o drugom dielu Weberove radnje: „Šumsko ^gospodarstvo sa gledišta privatnoga gospodarstva." Što se tu govor 0 „naravnima faktorima šumskog gospodarstva" o čovječjem radu kao faktoru produkcije kao i o proizvodnih glavnicah i o njihovu unosu, to je sve h´epo i izvrstno, ali bi više spadalo u šumarsku statistiku ili u šumarsku politiku. K tomu može to samo onaj razumieti, koji je već prilično upoznat sa ostalima disciplinama šumarstva. Evo k tomu primjera. Na strani 88. i 89. pokazuje Weber, da bar ponešto prikaže omjer izmedju drvne glavnice i prihoda, da je normalna zaliha U z jednaka u — a zaliha najstarije sječine ue. Tu nam označuje u obhodnju a 0 popriečni sječivni prirast. Ovdje bi se moralo više iztaći, da je normalna zaliha samo u neznatnih slučajevih jednaka ^L^, te da dohod šume usljed predužitataka /i više iznosi, nego li it z. K tomu je popriečna novčana vriednost ukupne zalihe bitno manja, nego li sječivog porasta, te je za pitanje rentabiliteta šuma omjer gromade kraj etata i zalihe samo kao računski faktor od važnosti. Takodjer na strani 87 dvojben je stavak, da je p (kamatnjak) = — tako za pomnožanje u gramade kao i vriednosti. U prvom deceniju je čista ciena drva kraj najboljeg prometa jednaka skoro ništici, pače u vrlo odaljenih šumah podje po više decenija, dok dobije drvo na panju neki čisti dobitak. Ako se dakle porasti po osnovi uživaju onih godina, kad prekoračuje dobitna ciena dostalnu — kao n. pr. kod gulenja kore sa 15 godišnjom obhodnjom — to realiziranu vriednost drvne zalihe čitave šume predstavlja najstariji porast, a taj se ne ukamaćuje u vriednosti po — , nego po 100 postotaka, dočim sječivni prihod bez predužitaka gromade . 100 iznosi — postotaka ukupne gromade. Od mladjih porasta može se istom nieka vriednost očekivati, za koju se može kamatnjak po volji uzeti, ali valjda ne po kamatnjaku — . u Weber je na štetu svog djela kroz to obustavljen dainjem izvadjanju, što su mu metnuli djelo na početku, mjesto na svršetku. Krnjasto je, jer mnogo šta, što bi se moralo unutra staviti, nebi na tom mjestu razumljivo bilo. Drugi odsjek šumarska obuka i šumarska pokušališta izradio je Lorey. Nalazimo i opis i potanku kritiku svih naukovnih sustava te sada postojećih uredaba, te je predmet dovoljno izcrpljen. Poviest šumarstva, koju je izradio Schvvappah, nije za nas od tolike važnosti, s toga ćemo samo jednu priii jetbu staviti glede odstećivanja šumskih šteta. Na strani 159. veli se, da su kazne za šumske štete prije malene bile, nu nije svagdje slučaj. Za hagenauersku šumu bio je n. p. propis po šumskom redu od god. 1435. da svatko tko usječe hrastova ili brezova pruća, ima platiti |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 294 globu od 5 funti strasburžkih feniga ili 62 marke današnjeg novca, a posjek hrastovog stablića 30 strasburžkih šilinga ili 18´30 maraka današnje vriednosti. Ako se uzme još ondašnja tržna vriednost novca, to se je plaćalo do trideset puta više nego danas. — Vrlo liepa je radnja Ramannova o šumskoj stojbini. Temelji se na današnjem stanju znanosti, te je predmet skroz izcrpljen. Samo u dodatku „flora tla" ima ponešto pogrešaka." Medju bilinami na vapnenu tlu morale bi se navesti Orehis lusca, Ophrjs aranifera i Geutiana ciliata i crnci a t a a medju biljkami na humusu Senecio viscosus. Molinia coeruleo neraste samo na kiselom tresetištu, nego raste takodjer u množini na čistom suhom livadnora tresetu i žilavoj ilovači. K tomu je još neprilično, što Ramann rabi stara Linneova nazivlja mjesto običnijih novijih t. n. p. Guaphalium arenarium (mjesto Helichrysum), Schonus albus mjesto Rhjnehospona alba. Napokon solna bilina Samolus nema imena species Veillandi, nego Valerandi, a pjeskulja Spergula nezove se arenaria nego arvenzis i pent a n d r a. Odsjek V. sačinjava šumarska botanika od Luerssena, koju ćemo navesti zajedno sa sadjenjem i gojenjem od Lorey-a. Drugi odjel prvoga svezka počima sa čuvanjem šuma od Fiirsta. On je to i izradio na 76 stranica više enciklopedički, nego ikoji drugi. Dočim ostali navedene činjenice potanko razlazu i predložene gospodarstvene mjere uztvrdjuju, te ih manje više točno i opisuju, zadovoljuje se Filist obično, da jednostavno prikaže činjenice i iz toga proiztičuće mjere. Ostale grane u toj knjizi mogu se za početnike smatrati učevnimi knjigami, dočim je Fiirstovo čuvanje samo repetitorij za onakve, koji jednom naučeno hoće još da malo opetuju Pogledom na to da postoji dobar broj valjanih knjiga o čuvanju, opravdano je to stanovište Fiirstovo, samo u interesu jedinstva morah bi se i ostali spisatelji toga držati ili bi se pako Fiirst morao povesti za ostalima. Ali i sa njegova stanovišta nije material dovoljno obradjen. Trebalo bi n. p. kod čuvanja medja navesti, da je potrebito imati točan opis omedjašenja, dalje kod sprečivanja ovršnog požara navesti smjer, u kojem se stabla u požarnih prosjecih sjeći imadu. Dalje čuvanje stabala od češljanja rogova kroz jelene i srne pomoćju bielih uzkih komadića papira; kod mrazova trebalo bi navesti razliku osjetlivosti izmedju sadjenica i starijih eksemplara iste vrsti, napokon kod suhih vjetrova da se nesmije proredjivati na kraju sječina, a kod šteta od vihora da se imadu voditi uzke sječine kod pomladjivanja. Mnogo opažanja uzeo je Fiirst a da nije dalje iztraživao, tako n. p. kad veli, da se mrmak pari istom u hpnju, dočim u malo toplijih predjelih pari se već koncem travnja tako, da je već početkom svibnja naći mladih grčica. Priznanje, da naše sadašnje gospodarenje sa svojimi vehkimi sječinami umnožaje pogibelj od zareznika da nije ništa nova, to bi se dalo reći i o svih ostalih pogibeljih. Cieli taj odsjek spisan je kako je vidjeti površno, ali ipak, kako je već rečeno, dade se dobro upotrebiti za repeticiju. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 29 <-- 29 --> PDF |
-- 295 - Izvrstno je djelo odsjek VII. bujice, usovi i njihovo zagradjenje. Jezgrovito i kratko opisuje nam spisatelj najhitniji dio tog materiak, temeljeći se na mnogostranom vlastitom izkustvu. Čudno je da autor voli, da se upotrebljuje jela mjesto omorike za zagradjivanje dolina. Najnovija će biti svakako zasada koju sigurno temelji na izkustvu da naime suvisli porasti od kosodrvine i alpinske jalše usove više podpomažu, nego što ih obustavljaju. Prosjeci u širini od 2 do 4 mt., načinjeni u smjeru naslaga brda, obustavljaju ih bolje. Bit će to valjda rad toga, što suvisli zasnieže se tako, da sačinjavaju sasma gladku površinu, koja je tvorenju usova povoljna, dočim prosjeci prekidaju suvislost sniežnog pokrova. Dalje preporučuje autor nekoje biljke, te medju inim upada u oči tiskarska pogrieška na strani 98. Stoji naime Carex agnostis koja ne postoji, moralo bi valjda biti Carex, Agnostis. Od roda Arundo, koji autor takodjer preporuča, imade u Austriji samo jedna vrst Arundo donax L., a ta vrst raste više na močvarastu tlu u južnoj Tirolskoj i Istriji, te bi se slabo dala upotrebiti za pobusivanje obronaka. Vrlo zaslužno je djelo VIII. odsjek „Tehnička svojstva drveća" od Exnera, koje će mnogi čitatelji sa zadovoljstvom čitati. Ne samo da imade resultata u neobičnoj množini, nego spisatelj često pokazuje puteve i sredstva, kako se do tih resultata doći može, gdje što nije navedeno uputom na druge učevne knjige, nu zato obećaje autor, da će na drugom mjestu obširnije predmet izraditi. Dobivanje šumskih plodina njihovo umnoženje i sačuvanje, izradio je Stotzer vrlo u kratko. Navadja najnuždnije, a da se ne upušta u potankosti, ali se ipak obzire na ono što u starih knjigah navedeno nije. Gdjekoje primjetbe pokazuju, gdje je autor sam svoja opažanja stavio, a gdje nije. Ako na strani 195. zaključuje hrastova stabla, koja usljed svoga rasta nemaju nagnuća na izvanrednu dugačku debljevinu, nego daju drvo samo za podsjede nemaju u starosti nikakov prirast na vrstnoći — to on izvadja iz okolnosti, da kod izradbe 56 cmt. debelih hrastova za podsjede više drva ode u trieske, nego li kod 38 cmt. debelog. To dokazuje, da je Stotzer pro tivnik velikih obhodnja, a ujedno da nije nikada imao prilike prodavati sbilja vrstnu hrastovinu. Duljina je kod hrastovine samo iznimno važan faktor, više se tu gleda na promjer i vrstnoću sama drva. Slično je i sa crvenim srdcem kod bukve. U srednjoj Njemačkoj, gdje su male obhodnje, nije autor imao prilike da proučava bukve većih dimenzija, s toga veli, da se crveno srdce više gore u blizini krošnje nalazi, što ali ne stoji, jer u gdjekojih srezovih sve preko 80 god. stare bukve imadu od panja počamši crveno ili smedje srdce. Kod uporabe drva u kolarstvu nije naveden bagrem, koji je za taj zanat vrlo prikladan i cienjen. Kod briesta morala bi se navesti razlika izmedju U. campestris i U. effusa. Zadnja vrst drveća spada medju one, koje se najteže unovčuju, dočim prva vrst spada medju cienije vrsti drveća. U topničtvu rabe za laffete. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 296 — Klassifikacija gradj. drva po sadržini ili po kojoj drugoj dimenziji može se samo upotrebiti kod crnogorice, a i kod takvih listača, koje su izrasle na istom tlu, imadu obično i jednaku vrstnoću. To se kod hrasta najbolje opaziti može. Šešarke od jela često je prekasno kupiti u listopadu, a moralo bi se i navesti, da se mora podmetnuti vreća kad se trgaju, jer inače razpadoše se. Dobivanje sjemena iz jelovih šešaraka nije potrebno iztresivati pomoćju topline, a i škodljivo je, jer je jelovo sjeme osjetljivo na toplini. Drugi odjel „Gospodarski užitci u šumi" izradio je Biihler. Poglavja o šumsko poljskom gospodarenju i o steljarenju dovoljno su obradjena i za razsudjenje odnosnih pitanja dobro razvrstana. Samo bi se moralo naglasiti kod zadnjeg, kako je nemoguće sravnjujućimi pokusi dokazati cielu vehčinu štete, nastavšu kroz steljarenje za trajanja jednog te istog porasta. Svaki koji je imao pomladjivati šume, u kojih se je steljarilo, opazio je jamačno, da se nemože kadšto dokazati manjak prirasta na starom duboko ukorenjenom drveću, ali čim se započme sa pomladjivanjem, ne može se bukva i hrast udomiti ili nikako ili bar sa velikimi potežkoćami i snažnim obradjivanjem tla- Dosadašnji pokusi o štetnom djelovanju steljarenja na prirast ustanovljuju samo malen dio štete, ali sto puta štetniji je upliv steljarenja na buduću šumu, koja bi se na tako izcrpljenom tlu podići imala. Što se tiče pašarine, to je takovoj u kulturnih zemljah već odzvonilo. Samo iznimno u zločestih gođinah, kad nestane krme, mogla bi se dozvoliti, da seljak može svoje blago uzdržati. U šumi rastavljenimi dobrimi razredi ni nemože pašarina štete učiniti. U mnogih šumah vrši se još služnost pašarine te baš s toga valjalo bi potanje opisati način ostećivanja kroz razne vrsti blaga. Vrlo dobro je djelo „Pre voz" od Schuberga. Ograničuje se na 94 stranice te je izvadak iz autorovog „gradnja šumskih puteva i predradnje k tomu." Prigovorit mu se može jedino, da previše mjernički znanstveno postupa. Ustanoviti uzdužne i poprečne profile potrebno je samo u vrlo brdovitom predjelu, dočim drugdje svagdje zadovoljava srednja crta puta. Kod ustanovljivanja luka, kojeg smije put imati, manjka vrlo važan faktor naime stanje cesta, kroz koje mora vozač neizbježivo da prodje. Jer što koristi i najljepši luk u šumi izračunan za debla od 40 mt. duljine kud vozač mora proći kroz selo, gdje se ne može okrenuti niti sa 25 mt. dugim trupcem. Ako se hoće put graditi tako da se u smjeru više nemienja a tako mjernik i mora, jer mu je još prije gradnje terain kupiti, to takav put puno više stoji, nego kada se put izradi iz gorega na bolje. Postigne se to uzdržavanjem, čemu treba kamenja, nadalje čišćenjem graba zasiplje se zemljom itd. tako da put malo po malo vremenom dobije ravan položaj, a da se netroši bog zna koliko. — Četvrti dio uporabe šuma „Šumarsko-kemijska tehnologija spisana je od profesora dra. Schwackh6fera u Beču. Radi se tuj o kemičkoj sastavini drva i kore, opisuje se drvo kao gorivni material, govori se dalje o konservaciji, o fabri |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 297 — kaciji celulose i drvenog pamuka, suhoj destilaciji i fabrikaciji pepeljike. Cielo je djelo pregledno i razumljivo sastavljeno, da se samo preporučuje. Tko je prijatelj lova, taj će sa zadovoljstvom čitati „Lovstvo" od Dombro\vskia. Na ovako malenu prostoru kako je odmjeren lovstvu, spisao je autor u kratko, šio se je moglo navesti tako, da ga neće samo početnik zadovoljstvom čitati, nego i stari lovac nalazit će nasladu u opetovanju. U razHijerju sa ostalimi vrlo je obširno djelo „Ribarstvo" od Metzgera. Šumar nalazit će dovoljno nauke u ovom odjelu, jer dosele nisu se baš šumari osobito bavili ribarstvom. Da se šumari više bave gojenjem riba, nebi marili svakojake stojeće vode odvadjat, te time drugima štetu činit, nego bi ih još tvorili a imali za neznatni gubitak na drvuoj inassi dovoljno odštete. — Luerssen naziva svoju šumarsku botaniku temelj specialne morfologije drveća i grmlja, najvažnijih vrstih šumskih bilina, kao i drveću opasnih gribova, te izključuje, kako na strani 321. izrično veli, obću morfologiju, anatomiju i fiziologiju. Nu bolje bi bilo, da je baš te grane bolje obradio, a izostavio sve za šumara malo važne biline, koje je dielomice potanko opisao. Istina, opis pojedinih rodova, koji i ne sadržavaju za šumara važnih bilina, potreban je da se bolje upozna čitalac sa Braun-Hanstein Eichlerovim sistemom, koji se u djelu rabi, ali n. p. na strani 433. i 434. nije trebalo opisivati vrsti roda Carex. Taj rod ima mnogo vrsti, pa tko bi htio po ovom djelu upoznati koju vrst toga roda, uvidio bi brzo nedostatak opisa, jer od 109 vrsti Carexa navedeno je u knjizi samo 12 kao zastupnike ostalih. Autor valjda misli, da šumar mora poznati sve u šumi rastuće biline, što je i pravo, ali se vara, da se to poznavanje unapredjuje sa ovako kratkim opisivanjem, kako on u svom djelu postupa. Tko hoće da pozna u šumi svaku bilinu, mora da se puno bavi sistematičnom botanikom, nego što je u Luerssenovoj knjizi navedeno. Luerssen mogao je ograničiti svoj opis na drveće i grmlje nadalje na koravlje i na najvažnije biline, a s tim bi pokratio svoje djelo na trećinu, te bi mogao obraditi i obću morfologiju i točnije opisati za šumara najvažnije vrsti bilina, imenito drveća. Kod drveća manjka obično anatomički opis drveta, kao i opis kako se korenje razgranjuje. Ovo zadnje doduše nije botanički interesantno, ali zato za šumara važno. Posebice valjalo bi navesti razne vrsti vrba, strane vrst drveća, koje se za Evropu preporučaju, a zato bi se mogle sve one Umbelliferae, Compositae, Cyperaceae, Gramineae izpustiti. Kod vrsti Ulmus moralo bi se napomenuti razliku u vrstnoći drva izmedju U. efussa i campestris. Kraj tih pogrešaka nije niti ta radnja bez vriednosti. Upotrebljena razredba bilina je dobra, te se lahko i točno zapamćuje. Isto tako su i oznake za vrsti u koliko su za sistematičara od važnosti, u kratko i točno opisane. Da je autor malo kraći bio kod nuzgrednih stvari, bila bi radnja puno bolja. Ovakova je samo uporaba Eichlerova sistema na šumske biline. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 298 — Poglodom na važnost sadjenja i gojenja dopalo je isto još manje prostora, nego li šumarska botanika. Lorey obradjuje tu granu na 116 stranica. Toga radi morao se je isti često puta ograničiti na same izvadke. Gdje gdje se čini, kao da je Lorey za izjednačenje obširnosti svojih suradnika prekomjerno na svom djelu kratio a na drugima mjestima kao da su mu se iznevjerili ne obradivši onoga, što bi po programu morali. Tako n. p. upozoruje Lorey na strani 518., vrst drveća zahtieva stojbinu, upućuje na nauku o stojbini i na šumarsku botaniku. Ali u obijuh odsjecih nema o tom puno razgovora. Kod biranja vrstih za poraste rabi Lorey često druga latinska imena, nego Luerssen u svojoj botanici. Tako n. p. zove on dvje vrsti breze Betula alba i pubescens, dočim ih naziva Luerssen pubescens i verrucosa; Lorey navadja s pravom Salix daphnoides kano važnu, koje u botanici neima, isto tako kao i bližnju suvrst pod imenom kaspijske vrbe Salix acutifolia Willd. Na strani 222. navedeno je medju polagano rastućimi vrstmi drveća u istom redu bukva, grab, i jela, to valjda nije namjerice učinjeno, da se prve dvie podrede jeli. Jela raste na jednakom tlu s početka uviek brže od bukve, te preraste prvih decenija, osobito u višem položaju, vrlo često i omoriku, koja je označena kao srednje rastuće drvo. Navod, da briest glede podnašanja zasjene stoji izmedju hrasta i bora, nije valjan, jer relativno dosta razvite krošnje briestova, rastućih vrlo dugo pod zasjenom hrasta, jalše i jasena, dokazuju protivno. U svojstvu podnašanja zasjene dolaze briestovi odmah iza lipa. (Nastavit će se.) Pismo iz Slavonije! Pod ovim naslovom donio nam je u šumarskom hstu mnogu zanimivu uvaženi naš pisac iz Jasenovca. — Meni se taj oblik vrlo svidja i neka mi dozvoljeno bude javnosti u obliku pisma štošta priobćiti. Najdugotrajniji posao, doznačivanje drva, dovršeno je posvuda. Naši pravoužitnici u ravnici okolo hrastovih šuma zadovoljni su kako tako, ali se zato brdjanom nije dalo ugoditi. Ovi prvi dobivali su drva u ravnici, pa su je mogli uz pol muke izvesti radi dobrog i dugotrajnog saonika u prošloj zimi, dočim su potonji dobiU drva u brdu, a iz brda još niti danas drva izvezli nisu. Zločesti izvozni putevi stvoriše kod nas odnošaj, da naši brdjani i nereflektiraju na goriva drva. Oni si radje potrebe svoje podmiruju kradjom, koja žalibože sve više mah preuzimlje, a dotjerala je dotle, da smo u mjesecu siečnju, veljači i ožujku u samoj I. šumariji 3000 prijavnica nakupili. — Seljaci u brdu neidu na doznačivanje, kao što je jur spomenuto radi zločestih izvoznih puteva i radi toga, što su dosta daleko ušumljeni. Oni potrebe svoje namiču u lahko pristupnih dielovih šume, naročito na okrajcih. S toga |