DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 268 — marije ogulinske; 30. CaLić Ivan, 31. Rađoševid Ivan, 32. Spoljarić Matija, 33. Božid Jovan i 34. Dimitrašinović Staniša, pođlugari otočke imovne obćine. Uplata članarine za t. g. imala je u smislu §. 7. slova b) naših đružtvenih pravila uzslieđiti tečajem prvoga žetvrta o. god. Umoljavaju se s toga svi oni p. n. šumski uredi i glanovi družtva, koji toj svojoj dužnosti unatoC svijuh dosađanjih poziva zadovoljili nisu, da to najdulj e do 10. lipnj a t. g. ufiine, jer ee im se inače morati đalnje šiljanje „Šumarskog lista" obustaviti, a dugovina prema potrebi i sudbeno utjerati. Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. O važnosti topline u obće, napose o uplivu nizkih i visokih temperatura na život bilja, (Izvadak iz predavanja dra. A. Heinz a). Naš vrli prirodoslovac započeo je svoje popularno predavanje s uvodom, te će ovo predavanje sigui-no zanimati ne samo prijatelje prirodne znanosti, nego i svakoga šumara, komu je motriti svaki dan prirodni život rastlinstva bilo u šumi ili izvan nje. Uvod zanimiva predavanja glasi od prilike ovako : „Ođkako ljudsko srdce bije i ljudsko oko krasote prirode gleda, ođtada žive u čovjeka sjegurno i ljubav za prirodu". Goethe u aforizmih o prirodi veli: „Ljubav je kruna prirode i samo ljubavlju kadri smo joj se približiti. Tko joj povjerljivo sliedi, toga ona miluje i na grudi ga svoje privija poput djeteta. U njoj je vječni život; ona se uviek mienja, a ni časka neodmat-a. Korak joj je odmjeren, iznimke riedke, a zakoni vječni i nepokolebivi. Mi sami i sve, što je u prirodi ovim se zakonom pokoravamo; pokoravamo pače i onda, kad jim se nastojimo opirati. Priroda neima ni jezika ni govora, ali ona neprestano stvara jezike i srdca, na koje govori, na koja čuti. Život joj je najljepši obret, a smrt tek pomagalo, da čim više života proizvede". Sto je taj život, 0 kom veliki pjesnik i prirodoslovac veli, da je „najljepši obret prirode", odgovara glasoviti berlinski fiziolog „ignorabimus". Nu ma da mi i neimamo danas još odgovora na ovo temeljno pitanje, to ipak marljivim i obzirnim radom čovjek je već daleko dopro, pa ako neznamo što je život, ali „o životu" mnogo se tajna već odkrilo. Marljivim radom, obziruć se uviek i na najmanje sitnice, prirodoslovac stupa polagano, ali sjegurno i do najvećih rezultatah. Neima tu pojava, koji bi premalo znamenit ili premalo zanimiv bio. Upravo spoznaja pojedinostih i malenkostih vodi nas do temeljnih načelah i zakonah. Humbolđt veli: „Družeći se sa vrlo obdarenim! Ijudmi, brzo sam spoznao, da bi bez ozbiljna mara za spoznajom pojedinosti svaki veliki i obćeniti nazor o svietu ostao tek kulom u zraku". Posije tog uvoda prelazi predavatelj na sJimu stvar, te odpoče ovako: Život svakoga organizma, bio on bilina ili životinja ovisi o vanjskih uvjetih. Medju te uvjete spada na prvom mjestu toplina. Sve gibanje u bilini i životinji dolazi od topline. Toplina je sama titrajuce gibanje najmanjih čestica, pa se to gibanje rado prenaša na gibanje čestica biljke, a tim bilina počimlje ži\´jeti i rasti. Sva toplina, koja je proizvela bujni život na zemlji, potiče od sunca. Istina je doduše, veli Biichner, da od ogromne množine svietla i topline, što sunce bez počinka razašilje u hladni i tamni svemirski prostor, nebeski pratioci sunca samo maleni dio dobivaju. Naša zemlja dobiva od ukupne topline sunčane 2300 milijunti dio. To je samo jedan tračak, pa i taj je dovoljan, da na zemlji pođržaje sav koliki život, svu silu, sve gibanje. Organički stvorovi, kako prof. Pilar veli, u punom su značenju rieči djeca sunca. Sve što vriedi o uplivu sunca za životinjska bića od najnižega infiizorija do samoga čovjeka, sve to u jednakoj mjeri vriedi i za biljevne stvorove, bili oni bakterije ili tisućljetni gorostasi. Svako gibanje, svaki život jest od sunčane toplino. I materijal, kojim peći ložimo, u prvom redu kameni ugljen, i on nije drugo, nego produkt onih sunčanih trakova, koji su pred tisuće godina ogromne šume ogrievali. Ugljen je, veli glasoviti fizičar, sunce « |
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 261 u podrumu. Mi bi dakle punim pravom, naglašuje Biichner, mogli na naše hramove znanosti napisati iste rieči, što su jiii stari Egipćani napisali na svoj hram sunca u Philah: „Ono je (naime sunce), od kojega je sve proizašlo i nifiesa neima, što bi ikada bez njega stvoreno bilo". Toplina sunčana jest dakle prvi uvjet svakomu životu. Kolika treba da bude toplina za život bilja? Mnogobrojna iztraživanja pokazala su, da se biljevni život krede u granicah od O^C 50"C. To je obdenito, ali ne bez iznimke. Mnoga biliua prije pogiba, nego što termometar pokazuje O^C, a mnoga još i izpod ništice živi. Za svaku bilinu imademo tri stupnja temperature od osobite važnosti : 1. Najniži stupanj topline, kod koje bilina počimlje živjeti; 2. najviši stupanj, kod koje bilina prestaje živjeti; 3. stupanj, koji leži medju oba ova, najprijatniji za razvoj biline. Tako na pr. imademo kod klicanja kukuruza i pasulja 9" najniži stupanj topline, kod koje počima klicati, 28" najprijatniji stupanj, kod kojeg najbrže raste i 40" najviši kod kojega prestaje. U tih trih todkah izražen je jedan od najfunđamentalnijih zakonah fizijologije. Sto se dogadja, ako se najniža i najviša temperatura prekorači? Sto se dogadja, ako se kod sjemena kukuruza snizi toplina izpod 9´´C? Sjemenka nemože klicati, ona se nalazi u pasivnom stanju mira ili počinka, te de se pr^-nuti na nov život opet, čim je toplina dostigla stepen od d^G. Svatko znade, kako se bilje naših krajevih sprema na sanak, a kako se iz ovoga budi, kad ga s proljeća stane ogrievati toplo sunce. A kako je sa biljem tropskih krajeva, gdje neima ni zime ni mraza? I ono imade vrieme počinka i to za najvede žege. Kada žega sunčana postigne za bilinu najviši stupanj, onda bilina prestaje rasti, ona se odmara. Ohladjivanje zraka i blagonosne kiše biide biline na nov život. Dogodi li se međjutim, da toplina postigne posve izvanredne stepene, t. j - prenizke i previsoke, pa možda baš u doba, kad se bilina tomu nije nadala, onda je biljku zadesila žalostna kob. Biljka umre — ili se je smrznula ili je izgorila. Prenuda na nov život više neima. Treba se sjetiti samo kobnih dana sv. Pankraoija, Servacija i Bonifacija, toga straha vrtlara i gospodara. Znadu oni dobro, da u to doba, naime polovicom svibnja u naših krajevih skoro redovito nastupa nagao obrat u temperaturi, koji dosta često i mrazove sobom nosi. Pak ako temperatura i nedosiže onih nizkih stupnjeva, do kojih je tečajem zime znala pasti, ona je ipak za mnogo bilje ubitačna, jer je zatekla isto nepripravnim u nesgodno vrieme. Bilje, prenuv se već odavno od zimskoga sna, ogrievano toplim proljetnim suncem, pomolilo je već svoje cvietane nježne glavice, kad al iznenada nadođje izvanredna studen izpod 0" —bilina se smrzne. Biti će nam zadaćom, da se upoznamo, koje se promjene u biljci zbivaju, kad ju izvrgnemo prenizkoj ili previsokoj tempei´aturi. Za shvaćanje toga nuždno je, da se znade kako je bilina sagradjena. List, a i svaki drugi dio biline sagradjen je od veoma sićušnih samo pod sitnozorom vidivih stanica, koje su vrlo slične stanicam voska u košnici. Ali je važno, da te stanice jedna druge svuda netiču, nego da medju njima ostaje prazan prostor. Samo stanica nepušta svoj sok u taj prazan medjustanični prostor u običnom živom stanju, jer je nutrašnji bjelankasti oblog stanice, plazma, neprohodan za tekućine. Smrzne li se bilina, to ćemo pomnim iztraživanjem pod sitnozorom vidjeti, da je medjustanični prostor izpunjen kristali leda. Prije su mislili, da kad se bilina smrzne, da se sok u stanieah smrzne, te da se stanice razpuknu i prouzrokuju smrt biline, nu tomu nije tako. Sok u stanieah se ne smrzava, nego prelazi u medjuprostor i tamo se smrzne. Bjelankasti oblog ili plazma neprohodan je za sok. Sok nemože iz stanice dok je bilina živa i zdrava. Nu uplivom zime promieni se plazma u toliko, da propušta sok. 0 tom se možemo svaki čas osvjedočiti. Uzmimo komadić cikle, pak ga dobro operimo. Metnemo li ga u čistu vođu, voda neće pocrveniti. Crveno mastilo, koje se u stanieah nalazi nemože van. Uzmimo sada komadić smrznute cikle. Ona će odmah vodu crveno obojadisati. Plazma je uslied uizke tempei-ature postala prohodnom za mastilo. Drugi ljepši pokus (što je predavatelj takodjcr pokazao) jest sa običnom |