DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 22 <-- 22 --> PDF |
248 — Razmatranja o sdruživanju drveća u šumi i u obrtu. Ako u njeku šumu stupimo, onda će nam u oči pasti najpretežnija vrst rastućeg drveća, koja glavnu porastlinu sačinjava. U naših posavskih i podravskih šumah opaziti ćemo, da je najpretežnija vrst hrast i lužnjak, dočim je na brežuljcih i brdih bukva ili smreka, te jela ili omorika najpretežnija. Vidja se zaista i drugog raznovrstnog drveća, ali ovo je samo razštrkano amo tamo izmedju spomenutih zavladalih vrstih drveća poniklo, ili je u manjih hrpah poraslo prema mjestnom odnošaju više ili manje, gušće ili redje. U hrastiku naći ćemo obično graba, briesta, jasena, topolu, kljena, žestiku, jalšu, gloga i mnoge druge vrsti drveća i grmlja u smjesi sdruženo. Ovakovo drveće u smjesi kano da ima u prirodi njeko nagnuće jedno prema drugom u družtvu gojiti se, te jedno drugo u rastenju podupirati i proti nepogodam vremena od suše i mraza medjusobno zaštićivati. Ovo možemo opaziti na hrašću, koje je od mladosti u smjesi sa grabom, briestom, bukvom, jasenom i s drugim drvećem poraslo, jer je snažnijeg uzrasta i jednaka prirasta na drvu, te ima i ta preimućtva i te vrline u drvetu, da se liepše izradjuje i kala, dapače i veću starost postigne, te se srčina dulje zdrava uzdrži, nego li kod hrašća, koje je poraslo u čistih hrastikah. Kao što vidimo u prirodi, da šumsko drveće u smjesi jedno zaštićuje drugo od nepogođah vremena i da se medjusobno u rastežu podupiraju: tako isto vidimo i u obrtu i u kućanstvu njeko sdruživanje drveta, gdje bi jedno bez drugoga nestalno bilo ili nebi naumljenoj svhi odgovaralo. Sdruživanje raznovrstnog drva opažamo kod raznih rukotvoraca na raznolikih predmetih, čime se takovim predmetom daje osobiti ures ili čvrstoća. Razgledajmo samo od obrtnika načinjena kola. Na njih ćemo na prvi mah opaziti, da su pojedini dielovi od više vrstih drveća sastavljeni, gdje po svom osobitom svojstvu jedna vrst drva bez druge vrsti nemože biti; jer jedna vrst drva na kolih ima svrhu svladati trenje i pregib, druga ima svladati odpor i t. d. Tako ćemo opaziti na kotačih (točkovi), da je obrtnik za žbice (palce) uzeo hrastovo ili jasenove drvo, a za glavčine brestovo ili jasenove, za rudo brezovo ili briestovo drvo, buduć je lagano i pruživo, za lojtre isto tako od laganog drva, za osovine od bukova, jasenova ili hrastova drva, a za lievče rabi se ponajbolje klenovo ili jasenove drvo, osobito ako je grbavo. Ako bi obrtnik pojedine djelove na kolih samo od jedne vrsti drva pravio na pr. samo od hrastovine, onda bi bila kola preteretna i u mnogih đjelovih nestalna, te nebi niti svrhi odgovarala, kao što nebi hrastove drvo valjale ni za rudo, niti za lojtre, buduć je takovo drvo težko. Niti bukovo drvo nebi valjalo za ciela kola. Svaki kolar zna bo iz praktičnog izkustva, kakovu će vrst drva za pojedine djelove kola upotrebiti, da budu lagana, jaka i trajna, drugač nebi za ista kupca našao i štetovao bi na potrošenom vremenu za izradbu. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 23 <-- 23 --> PDF |
. — 249 — Pregledajmo naše po obrtniku i stolaru načinjeno pokućtvo. I ovdje ćemo opaziti na većih predmetih, kano na stolovih, ormarih, na krevetu i i. d., da nisu na predmetih pojedini djelovi od jedne te iste vrsti drva načinjeni, jer da bi cieli predmet na pr. od samog hrastovog, bukovog, orahovog, smrekovog, jasenovog drva ili koje mu drago druge vrsti drva izradjeno bilo, onda bi bio možda koji predmet težak, nestalan, neukusan ili bi se izvitlavio. Tomu svemu zna obrtnik iz izkustva izbjeći, da mu predmet valjan bude. Akoprem se u novije doba vidjaju ormari, stolovi, kreveti i mnogo drugo pokućtvo od same krupne (masivne) hrastovine izradjeno i rezbarijom izrezuckano, jer se tako ili sbog gizde ili sbog privriede izradjuje : to ima ipak svoje mane, jer hrastovina rado popuca, ako nije baš podpuno suha, na što se zaista mnogi naručilac tuži. U tom slučaju izgubi predmet svoju vrieđnost. Ovo uvidjaju i sami obrtnici, te sad traže onakovo hrastovo drvo za kućni nared, koje je više godina u suhom pod krovom ležalo, kano: stare balvane, grede, tetive, mostnice, iz kojih je tekar moguće predmete valjano i krupno izraditi i umjetno izvajati, da glas takovom obrtniku medju kupcima razširi. Niti u gradovih za krovni lies, niti za unutarnje djelove kuće neuzima se sama hrastovina, akoprem je hrastovo drvo, kako je poznato, najtrajnije, pa se ipak izbjegava rabiti ga za svu kućnu gradju, buduć ne samo da je težko, nego nebi bilo ni probitačno rabiti takovu gradju, gdje i druge lagane vrsti drveća pod krovom i u suhom stalne i dugotrajne usluge činiti mogu. I ovdje graditelj umuje, kako će razne vrsti drveća spojiti, da namjenjenoj svrhi odgovaraju. I orudjari spajaju više vrstih drveta, da orudje stalnije i ukusnije bude, te da svrhi odgovara. Primjerice navadjam ovdje gusle, glasovir i drugi nared. Ovdje opažamo, da je orudjar spajao mehkano i čvrsto drvo, drugač nebi gusle valjale, niti bi ikakovu vrieđnost imale. Razmotrimo sad naše kućanstvo ili u obće naše gospodarstvo. Seljak, ako želi, da mu ograda stalna i dugotrajna bude, rabi kolje od hrastovine, a za pleter uzima ivovo, ljeskovo ili svibove prutje. A.ko bi on kolje grabovo, bukovo ili lipovo upotriebio, bila bi ograda nestalna, a niti će on uzeti prutje od graba, bukve, jalše, lipe ili od drugih vrstih, koje za porabu neodgovaraju. Isto tako nalazimo raznovrstno drveće sdruženo na ognjištu, a to ne valjda zato, što je slučajno iz šume skupa dovezeno, nego se upravo mješa drvo dobrog goriva sa lošim za to, da vatra bude izdašnija. Ako bi za vatru rabili samo jednu vrst drva, koje lošo gori, na pr. od stara hrasta lužnjaka, kestena pitoma, duda, bagrema, topole i t. d., koje vrsti u ostalom slab plamen i žeravicu davaju, dapače rado se na vatri utrnu, onda nebi pametno uradili. Zato se lošije drvo za vatru smjesa sa boljim kao primjerice sa bukovim, grabovim, jasenovim, cerovim, brestovim itd. koje drvo jaklenu vatru daje. Tim ćemo drvo lošog goriva poduprieti, da bolje gori i plamsa. Ako izpitujemo svojstvo i novčane vriednosti pojedinih vrstih drveća, onda bi ma na odkale stavljeno pitanje: „koja vrst naših drveća ima najveću vried |
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 250 nost?" odgovorio, da neznam, kojoj bi vrsti drva dao veću prednost, a to zato ne, buduć svaka vrst drveća ima svoja osobita svojstva pogledom na porabu, po kojoj se porabi i vriednost dotičnog đrveta ustanovljuje. Recimo primjerice, da imamo hrastov ćutak od 4 metra duljine i 70 cm. debljine, pa da nam on bude za mjerilo vriednosti kod ostalih vrstih drveća, koja bi se po njegovom svojstvu za različite tehničke svrhe upotrebiti mogli. Poznato je svim i posvud, da je naša hrastovina ne samo kod nas, nego i u inozemstvu na glasu, buduć je čvrsta, jaka, dugotrajna u vodi i na suhom. Ona se rabi za vinsku burad, bačve, kućnu gradju, brodove i za raznovrstne tehničke sprave, te se baš toga radi mnogo traži i dobro plaća. Zato bi se onaj hrastov ćutak mogao pogledom na njegovu duljinu i debljinu za tehničku porabu dobro upotrebiti i unovčiti. Stavimo uz bok hrastovom ćutku drugi jelov ili omorikov ćutak od iste duljine i debljine, kao što ga ima hrastov ćutak, onda bi za sitara ili za orudjara imao veću vriednost jelov, nego li hrastov ćutak, buduć sitar ili orudjar nebi za svoj zanat mogao rabiti hrastov ćutak, a isto tako vriedniji bio bi za rezbara ili kipara lipov ćutak za kipove i rezbarije, nego hrastov ili jelov ćutak, te bi ga rezbar bolje plaćao, pošto hrastov ćutak za njegov posao nebi prikladan bio. Isto tako nadmašuju hrastovinu u obrtu i mnoge druge vrsti drveća, kao: grabovina, oskoruševina, divja kruška i jabuka i t. d., za koje bi obrtnik po svom zanatu više platio, nego za hrastovinu ili za koju drugu za njegov zanat neprikladnu vrst drveta, pa ma bila ova potonja vrst po objamu veća. Iz javorovog i orahovog drva pravi se fino pokućtvo, koje orudjari, tokari i stolari bolje plaćaju, nego što bi plaćali hrastovinu. Drenovina je fina, težka i čvrsta kao kost, a poznata tisovina, koju rabe tokari za raznovrstne fine umjetnine i pokućtva, vrlo se dobro plaća. Medju ostalimi vrsti drveća nemože se mimoići jalša, niti topola, akoprem se iste vrsti drveća drže kao obično drvo. Ako jih prispodobimo sa hrastovinom glede njihove porabe, onda ćemo lahko njihovu novčanu vriednost prosuditi. Recimo, da bi koritaru ciganinu jednog hrasta pod taj uvjet bezplatno prikazali, da iz njega korita izdubi, tad bi se on jamačno na tom daru liepo zahvalio, jer mu je dobro poznato, da će mu hrastova korita, ako jih bude iz šume na ledjih nosio, na sajmu popucati, dapače on će na toj svojoj hrastovoj robi štetovati, buduć mu za izpucana korita nitko ništa ponuditi neće. Zato će koritar za topolu ili jalšu više platiti, jer će iz njih valjana i trajna korita izdubsti, te će takova korita dobro prodati. Uzmimo, da bi onakav hrastov ćutak za gorivo upotriebili, onda bi isti manju vriednost imao, nego što bi ju imao na pr. bukov ili jasenov ćutak od iste veličine, buduć iste vrsti drveća veću gorivost imadu, nego hrastovina i bolje će se za gorivo plaćati, nego za hrastovinu. Kao što su obrtnici svojstva pojedinih vrstih drveća praktično proučili i izkušali glede njihove uporabivosti i glede njihove sdruživosti u zanatu, da jim |
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 251 — bude rukotvorina spretna, ukusna i valjana, tako isto valja da poznaju i vlastnici šuma, koja vrst drveća trpi družtvo druge vrsti, te koja vrst ljubi ovakovo ili onakovo tlo, podnebje ili položaj, da prema tomu znadu udešavati gajenje šuma i uklanjati sve ono, što bi uzgoju drveća škodljivo bilo. Valjan šumar može čak i samu prirodu donjekle obuzdati i u svoju svrhu izrabiti, ako ju umije potanko poznavati. J. E. 0 uspjesih novije taksacije drveća. Pitanje, koji su strojevi najprikladniji i najtočniji za izmjerivanje debljine rastućega i posječenoga drveća, već je odavna veoma zanimalo mnoge stručnjake. Mi ćemo pokušati, da izložimo rezultate, koji su u tom postignuti zadnjih deset godina. I. Medju novije iztraživaoce u taksaciji drveća spada profesor Tarandske šumarske akademije Neimeister.´ On je sravnio mjerenje drveća mjeračom krakljačom (Kluppe), mjerilnim šestilom, i mjerilnom vrpcom. Da to postigne, uzeo je 500 stabala, koja je porazdielio u četiri razreda: u I. razr. nalazilo se 200 stabala u debljini od —15 cm. " II. „ „ „ 200 „ „ , „ 16-22 „ „ IV. , „ „ 17 „ „ „ „ 30 cm. i više. Posječeno drveće mjerio je mjerači mi krakljačami u polovini duljine, a zatim mjerilnim šestilom, pak je pronašao, da se je debljina kod prvoga mjerenja, sravnjena s drugim mjerenjem (šestilom) u razr. povećala umanjila Tim se je promienio objam za jedan cm. kod stabala kub. met. U % I. 7 2 + 0,14 + 0,4 II. 3 — + 0,13 + 0,2 III. — --— IV. — — _ _ Kod mjerenja mjerilnom vrpcom: I. 51 + 1,33 + 3,9 II. 60 — +3,01 +3,6 III. 6 — +0,44 +0,6 IV. 1 — +0,09 +0,4 * Sravni njegovo djelo: Untersuchung iiber die Arbeit von Baumzirkel, Kluppe und Messbanđ bei „Starkenmessungen" u. „Tharauder forstliches Jahrbuch´´ 34 Band (1884.) str. 126 — 128. |