DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 247 — Prije povratka u šumu pošaljem njekoga po saone i vina u bližnje selo, a ja sa trojicom vratih se natrag k brlogu. Već sam bio blizu brloga, — kad začujem pušku pući. Hm! To se opet puca. Napokon se i ja približih. Dao sam opet staru medjedicu kolcem dražiti, nu bila je tako obnemogla, da nije mogla kolac šakami držati. Zubima bi ga jače držala. Zahvativ šapom kolac, odapnem pušku u pravac kolca upravo u ralje, i tim sam joj zadnju snagu slomio. Medjedica ležala je mirno popriečno prama izlazu, koliko su traci svjetiljke dopustili vidjeti. Ja sa vodici posjedasmo, da se odmorimo. Novo nadošli pomagači usjekoše kolac na vrhu poput kuke, prikvače medjedicu za vrat i izvuku joj najprije glavu. Tad joj oko vrata šapnu lanac, a na ovaj nadovežu drugi, pa onda na ovaj uže tako, da je medjedicu njih petorica vuklo iz brloga, a to za to, što su vrata brloga bila dosta tiesna. Čim su ju pred brlog izvukli, kliknuše svi „živio!" Svaki od mojih suputnika primi jednom rukom za uže i stadoše medjedicu uz veliku buku kući tegliti. Čim izidjosmo na glavni drum, odoh napred. Prodje i p6 noći, kad sam kući došao. Zamnom dodjoše i moji suputnici uz kliku i viku. Sva je Kapela ječila. Povališe medjedicu u hodnik. Za kratko vrieme eto i saona i vina, a skoro i večera gotova i sva ta četa sjede uza stol i počme pjesmom slaviti današnji uspjeh. U jutro svane dan ko predjašnji. Oko dva sata po podne odvezem se zajedno sa medjedicom i mladimi medjedi u Brinje. Narod me je zvedljivo u hrpah sad u ovom sad u onom selu dočekivao, što mi je malko neugodno bilo, prem mi je opet ponešto i to laskalo. Čim sam u B. prispio, bila je medjedica za čas oderana. Kožom vagala je do 100 klgr. Bila je manje pasmine i svjetlo ridje boje. Dobila je dvanajst rana, od kojih jednu sjekirom. Mladi su dugački 40 cm., te su bili progledali. Mala medjedica bila je pasmine kao mati, a mali medjedić bio je velike sure pasmine, jer je onoj, kad je bila oderana iz nutra bila koža biela, a ovom crna kao kod crnog janjeta. Mala medjedica parnila je četvrti dan, jer nije mogla preboljeti rane, koju je u prednju šapicu zadobila, dočim je medjedić živio nekoliko dana, te se hranio kravjim mliekom, ali napokon i on poginuo, jer živeć u sanduku udario si oko u čavao, od česa mu se oko upalilo. Za medjedicu kao i za oboje mladih doznačena mi je nagrada od 8 for. ?! Kože mladih ću izpuniti, a kožu stare medjedice dati ću prirediti i uresiti, pa ću ju držati na uspomenu, na koju ću se sjećati kad sam prvi put u Kapeli potraživao medjedove brloge, te prvi put, prem mukom, polučio ovakav uspjeh. M. K. |