DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 246 — tako maleni biti, kao što su zbilja bili, a to tim više, što prije mlade međjeđe ni vidio nisam, pa bi uvjek, kad bi se k izlazu primakli, na lievi ili desni kraj u pravcu njihova glasa ja ili do mene stojeći lovac izbacili po koji hitac. I to bje uzalud, te bi doduše za čas zamuknuli, ali bi se opet čuli derati. Ubiti se nisu mogli za to, jer onako majušni lasno su se mogli u brlogu za žilje ili kamen zakloniti. Tako potrošismo svu zalihu naboja. Medjedica je sve polaganije stenjala, a napokon posve umuknu. Mogla je biti valjda mrtva, nu ipak nehtjedoh dati ukloniti motke. Da je bio srećom samo jedan naboj možebit bi medjedicu dražkanjem opet izmamio na izlaz i utukao, ali naboja neima ni za liek. Noć je tamna. Svi umorni, gladni i žedni, a stan dosta daleko. Mora se ići po koji naboj. Tko će? Noć je, put neutren. Trebalo bi i naboje načiniti, a tko da jih načini nego ja? Moradoh sam otići. Uzmem sobom lugara. Nu prije mog odlazka dadoh jošt jednom motkom brlog prepriečiti i ostavim svu trojicu, da izmjenice pridrže poluge, buduć je studen žestoko pritisla bila. Poslie težkog hoda od čitava sata, prispjesmo ja i lugar skoro bez duše u stan. Ukucanom odmah se lovinom pohvalim. Buduć se ne vidi ni prsta pred okom, jer su vedrinu zastrli oblaci, zatražih svjetiljke, al u stanu neima slučajno nijedne takove. Treba poslati njekoga u selo po svjetiljke. Dok ode taj u selo, ođoh u sobu praviti naboje, a domaćici pripovjedao sam zgodu lova. Ova mi nehtjede ipak vjerovati, prem da je s veseljem pripoviedanje slušala. Večera medjutim bila na stolu i s njom sam u čas gotov bio. Na jednom pokuca netko na vrata. Unidje baš onaj, koji me je na treći brlog vodio i smješeć pruži mi dva medjedica, te jih stadoh s veseljem razgledavati. Položiv jih na pod u haljinac, derali su se s prvine, a kašnje se umiriše. Jedno bilo medjedić, a drugo medjedica. Medjedica bila je u prednju šapu ranjena. Medjutim zače vodić pripovjedati: ,Čim ste vi gospodine otišli, mladi medjedi deruć se došli su do samog izlaza i onda ih je M. rukom jednog po jednog izvadio. Stare medjedice ni čuti nije bilo. Daklem je mrtva — primjetim ja. Nije, — nego, čim je čula vani mlade derati se, skupila je valjda i zadnje sile, te navali na izlaz. Nemože nam ništa doduše, nu Ijudem mrznu ruke, a poluge treba držati. E da znate, sva se je jela tresla, kad je trgla polugami. Nije valjda sad tako snažna". Nije trebalo vaditi mlađe, da vas medjedica neosakati. Ja nisam vadio, reče mi on, te ode. Ipak nadjoh jednu svjetiljku u kući, dadem ju tom vodicu u ruke i pošaljem ga sa još dva težaka k onim, koji su kod brloga, te jira poslah i jednu spredušu pušku, nabijenu za obranu. Malo zatim prispije i onaj iz sela sa jednim težakom i svaki nosi po jednu svjetiljku i lanac. |