DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 16     <-- 16 -->        PDF

- 242 —
13. U pogledu točnosti procjene drvnih gromada preporuča se kod diobe
šuma osobito posebni postupak, te:
a) ako drvne ciene u obće vrlo nizko nestoje, ima se pretežniju porabiiu


gromadu drva izbrajanjem i klupiranjem stabala procjeniti, a tako isto i poti


štena stabla starijih porastlina. Samo drvne gromade proredjivanja i mladjih


porastlina imadu se ustanoviti izradbom povećih pokusnih ploha.


Kod izvanredno nizkih drvnih ciena mogu se pravilne porastline, kod kojih


je starost (doba) približna najpovoljnijoj obhodnji primjereno velikimi pokusnimi


plohami procjeniti.


b) Glede još za porabu nedozrelih porastlina primjećuje se, da se netaknuto
ostat imajuće drvne gromade do one dobe, do koje se može računati na
njihov dojdući prihod, procjeniti imadu iU sredstvom povećih ploha, ili izbrajanjem
i klupiranjem na njih nahodećih se stabala. —k—


Zanimiv dogodjaj u lovu.


Nije šala, odlučio sam u lov na medjede, na što nikad prije ni pomislio
nisam, dok nezačuh, da će lugar S. sa nekojimi vodici, koji znadu potražiti
medjedov brlog. Toj njegovoj namisli veoma sam se čudio. On da će u lov na
medjede, — ta on nije lovac, a nije baš ni toli odvažan. To me baš usokoli.
Prem nisam ni ja strastven lovac, ali ipak mogu biti dogodice odvažan, te
odlučih čvrsto u potragu za medjedi.


Kad sam se posije te odluke sastao s lugarom, upitav ga, je li je istina,
da će ići u lov na medjede? On mi odvrati: „Uprav sam gosp. šumar došao
prijaviti vam, da dva čovjeka Jezeranca znadu za medjedov brlog, pa ako imate
volju, mogli bi ga s njimi potražiti". To mi se je svidjalo, te mu odmah naložih,
da 9. veljače t. j . u četvrtak rano u jutro sa obojicom vodica dodje u
stan na Vrh Kapele. U taj čas pristupi k meni i neki seljak iz Modruša i
kaže: „Gospodine i ja znam za dva brloga. Dobro — odgovorih mu — dodji
i ti u četvrtak, pa ako budemo sretni liepo ću vas sve nadariti.


9. veljače svane na Vrh Kapele liepi zimski dan. Sunce pomaljajuć se
na vedrom plavetnom nebu, kan da poklanja svoju blagodat samo zato, da vidi
posljedak znamenitog poduzeća, koji će se tog dana u Kapeh odigrati, nu to
mu danas sudjeno nije, jer će prije glavnog prizora ođputovati u druge krajeve.
Gora obavila se bielim sniežnim plaštem, a sunčani traci odrazujuć se o
sitne sniežne pahuljice, ne dadu oku dulje vremena gledati u svjetlucanje plašta.
Prvi red uz drum stojećih jela pričinio mi se na prvi pogled kao red velebnih
alabastrovih piramida ili kao u svečanom ruhu red orijaških niemih stvorova,
koji očekuju, da im izpovjedim naumljeni moj današnji posao. Nu toga im ne
treba, — ta i onako će svemu svjedoci biti.


Sunce je već dobrano poodskočilo, a nikoga neima.