DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 54     <-- 54 -->        PDF

— 224 —


vitelja ; Adolfa Hackeberga, c. kr. šumarskog upravitelja; Dragutina Rrcymanua; Ivana
baruna đe Bena, c. kr. šumar, savjetnika; Eđuarđa Paula, c. kr. šumaruika; Viktora
pl. Grossbauera-Walđstađtskog, urednika „Jagđ-Zeitunga";Vjekoslava Strehe, šumarnika
i nađšumara Franje Spreča, koji poz´vlje sve svoje bivše drugove i pitomce reCenoga
zavoda 2. i 3. lipnja t. g., da se sastanu u Mariabrunnu u svrhu proslave sedamdeset i pete
godišnjice rečenoga sveSan-dana. Program same svečanosti je sliededi: Dn e 2. lipnj a


t. g. na ve6er u 8 satih svečani komers učestnika u prostorijah Domajerovog kasina
u Hietzungu kraj Beča, dn e 3. lipnj a u 9 satih jutrom tiha misa u župnoj crkvi
u Mariabrunnu, zatim pohod prostorija stare šumarske akademije i bo´aniSkog vrta,
a u 12 satih zajednički zajutrak u bivšem botaničkom vrtu. Odbor pozivlje sve prijatelje
i bivše pitomce zavoda, da svečanosti prisustvuju.
Akademija mariabrunnska izobrazila je, kako je poznato, takodjer i velik broj
naših najođličnijih domaćih hrvatskih šumara, od kojih da nam je samo spomenuti
imena M. Dursta, M. Vrbaniča, A. Soretiča, D. Kadioa, J. Ettingera, I. Kollara, I
Jerbića, B. Fischbacha, F. Kesterčanka, A. Tomida, V. Malina, M. Masleka, F. Čordašića,
I. Mađjareviča, I. Krausa i G. Barida. Zatim pokojnih A. Benakovida, A.
Srankovida uz mnoge druge naših domadih šumara. Spomenuta svečanost je dakle i po
nas Hrvate od stanovite važnosti, pa je s toga više članova hrv.-slav. šumarskoga
družtva, bivših slušatelja njekadanje c. kr. šumarske akademije u
Mariabrunn u zaključilo u svrhu proslave rečenoga dana sastati se na dn e


2. lipnja t. g. u 8 satih na večer na prijateljski sastanak u vrtu Dreherove
pivare u Zagrebu. Za da sastanak bude čim ljepši i mnogobr oj nij e
posjećen, pozivlju se i ostala gg. šumari i članovi družtva, stanujući
u Zagrebu i okolici, da takodjer tom sastanku prisustvuju.
Blagotvorno svojstvo vode, koja pada s krošnje drveća. Opaža se često
u šumah, da pod krošnjama velikoga, na daleko stojećega drveda raste trava za nedjelju,
dapače i dvije prije, nego na mjestima, koja nijesu u sjeni. Premda se ta razlika
uviek tako očito ne opaža, no ipak se zamietilo, da je i ljeti trava pod drvećem
gušća. To se isto opaža i na starim krtorovinama, no to si je lako protumačiti iz fizijskih
razloga. Utjecanje krošnja na to mora se pripisati nekomu drugomu kemičkomu
uzroku, a osobito misli bremenski profesor Buhenau, da vođa, koja kaplje s lišda na
zemlju, sadržaje soli i da za to blagotvorno djeluje. Već je Sossur, peruć svježe lišde
u hladnoj vodi do osam puta po četvrt sata, svaki put nalazio u pepelu takvoga lišda
samo S^o raztopljene soli mjesto 26"L u lišdu, koje nije prano. Ako se uzme, da se
takvo pranje obavlja i kišnicom, onda je lahko taj pojav razjasniti. Dopustimo, da je
na soli bogata i ona voda, koju sadržaje samo lišće, ipak je istina, da se takova voda
nalazi obično u travah, a redje u drveću, te je već god. 1853. saobćio T. Hartig, da
je opazio, da ima u jošte ne razvijenim pupoljcima grabra kapljica vođe. Ovo opažanje
tim je važnije za pitanje, koje nas zanima s toga, što se oba pojava naime, ranije
rastenje trave i prisutnost vođe u pupoljcima sbivaju u isto vrieme, poimence dok se
drvlje neokiti lišćem. Osim toga po mnienju Buhenaua ne smije se zaboraviti, da,
akoprem ima u vodi soli, koja kaplje s lišća, ipak ljetni dažd koristi tlu pod drvljem,
a to upliva i na rastenje trave slieđećega proljeća.


U časopisu „Berichte der Botanischen Gesellschaft" spomenuo je Andre, da voda
ne siše soli iz nutarnjosti lišća, nego da ju samo izpira s površine, kuda sol dolazi iz
lišća, ako drvo ima previše hrane. Barem se je pripetilo Andre-u, da je to opazio na
đrvlju, koje je raslo na tlu bogatom na kuhinjskoj soli, gdje se je mogla sol odutiti
na površini lišća okusom.


Zabaciv oba ova razjašnjenja tvrdi direktor Minđenske šumarske akademije Borggreve,
da se raniji razvitak trave opaža samo kod ranih trava (Anemone, Primula,
Stellaria, Asperula, Poa nemoralis, Antoxantum odoratum), koje su preslabe, da bi
mogle nadvladati druge jače, koje se kasnije razvijaju. Ove poslieđnje trave rastu i