DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 223 — ´ % je to djelo prvo vrsti u iiašcin domaćom knjižtvu. Koliko je tim đopri^eo Icoristi nažrm stručarom, najbolje ie oni sami prosuditi. -, / Pripominje se, da je pokojnik za II. bansku imovnu obćinu sastaj|io uređjenj e šumskog gospodarstva, te tim pripomagao, da se ondje u badude racionalno šumari. --, - "´ Osim toga poput radina mrava pisao je pokojnik prekrasne, đttbokim stručnim znanjem nadahnute raznovrstne razprave, iz kojih je svatko razabrati mogao, da mu se je najviše svidjala šum. matematika; jer nije bilo skoro ni jedne ma kako majušne razpi´ave, a da nebi umjesio za dokaz svoje tvrdnje po ko i matematički obliSak. S toga nemože hrv.-slav. šumarsko družtvo prežaliti gubitak pokojnikov, kojemu je bio vrlo odan i marljiv pregalac; a hrvatsko stručno knjižtvo izgubilo je u pokojniku vani-edno obdarenog radnika. Zato budi mu lahka zemljica! Pokojnik bio je hrv.-slav. šum. družtva zamjenik odbornika, a vis. kr. zemalj. vlada odlikovala ga je tim, što ga je imenovala za člana povjerenstva kod višeg držav. izpita za šumare. "f Antun Ćelija protustavnik gospodarstvenog ureda kod II. banske imovne občine preminuo je nakon dugotrajne boljetice u Petrinji 6. travnja t. g., oplakivan od raztužene supruge i 4 neobskrbljene dietce. Pokojnik bio je pravi hrvatski korienjak iz Barbane u Istriji, gdje se je rodio 24. svibnja 1851., te mu je po tom bilo tek 37 godina. Gimnazijalne nauke svršio je god. 1871. na Rieci, a odtuđ ode u Križevac, gdje je god. 1873. s odlikom dovršio šumarske nauke. God. 1876. stupio je u službu kao šumar občine Grobnik, Jelenje i Crnik, a kratko vrieme iza toga pređje u službu k II. banskoj imovnoj obćini kao privremeni šumar, te je god. 1878. položio viši državni izpit za šumare u Zagrebu i bje g. 1883. imenovan za definitivnog šumara kod iste imovne občine, i sbog boležljivosti povjerena mu bje manje naporna služba protustavnička u potonje vrieme. Pokojnik bio je revan i odličan stručar, iskren prijatelj svakoga, a Ijubezan suprug i blag otac neutješive supruge i majušne dietčice. Pokoj mu duši! f Stjepan Marinović šumar kod vlastelinstva djakovačkoga skončao je svoj mlađ život, vršed službu 14. ožujka t. g., utopiv se u njekom potočiću, koji je bio nabujao od silne poplave. Ovud morao je pokojnik pi´OĆi, te đošav na mostič, brecne mu se konj jahač, i izbaci ga u nabujali potočić, u kojem nemilo zaglavi. Pokojnik nedavno oženiv se, ostavio je tužnu mlađu suprugu i nejako djetešce, te stare brižljive roditelje, kojim je gubitak sina tim težji, što su oni kod njega živili. Vele, da ga je njegov vlastelin vrlo obljubio, a mi, koji ga poznamo, moramo žaliti, da je pokojnik tako rano i nemilostno svoj mlad život završio. Inače bio je pokojnik vrstan šumar, koji bi bio mogao biti koristan i šumarstvu i stručnoj knjizi. Pokoj mu duši! Imenovanja. Vis. kr. zem. vlada potvrdila je izbor bivšeg šum. akcesiste kod II. banske imovne občine Ljudevita Sentgjorgjia za šumara, a Vjokoslava Gučia , bivšeg šum. vježbenika kod rečene imovne obćinc, za šum. pristava. Sitnice. Sastanak bivših slušatelja c. kr. šumarske akademije u Mariabrunnu. Dne 12. srpnja 1813. otvorena bje kasnija c. kr. šumai-ska akademija u Mariabrunnu. — Ove će se godine dakle navršiti sedamdeset i peta godina, to po austro-ugarsko šumarstvo prevažnoga dana. Ovo bje povod, da se u samom sjelu te bivše akademije sastao odbor bivših pitomaca rečenoga zavoda pod predsjeđničtvom c. kr. šumarskog nadsavjetuika Ljudevita Dimitza te gg. Milana Bohmerlea, c. kralj, šumarskog upra« |