DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 221 — ako tužitelj M. L. položi prisegu ođ ucjene sljedećeg sadržaja: „da on onu štetu, koja je za njega nastala time, što su dne 31. listopada g. 1884. od njegova dva lovaBka pseta po nalogu tuženikovu na ovoga lovištu pri tjeranju tamo pobjegle zvjeradi, jedan pas hitcem iz puške ubijen, a drugi pas time nastrieljen, na iznos od 50 for. savjestno cieni". S toga imađe tužitelj uz tri dana nakon pravomoćnosti ove osude zaiskati određjenje ročišta za položenje prisege od ucjene, ter ju na istom položiti, jer u protivnom slučaju smatrati će se njegov dokaz neuspjelim. Tužitelj se sa ostalim đielom njegovog tužbenog zabtieva, da mu je tuženik dužan platiti u ime odštete za dangubu njegovih dviub lugarali iznos od 4 for. i za osujećeni dne 31. listopada 1884. njegov lov iznos od 20 fr. bezuvjetno odpućuje. Ako tužitelj naloženu mu gore navedenu prisegu ođ ucjene u svoje vrieme nenastupi ili nepoloži, onda se on sa njegovom tužbom pr. 8. studena 1884. br. 152 i stavljenim zahtjevom, da mu je tuženik dužan u ime prenapomenute odštete izplatiti iznos od ukupnih 224 for. sa S´^o kamati ođ 8. studtna 1884. i parbenim troškom, odpućuje, te biti će dužan tuženiku parnične troškove u iznosu od 47 for. 35 nvč. u roku od 14 dana pod prietnjom ovrhe naknaditi, obnašao je kr. stol sedmorice iz razlogah pod (privitih) davši mjesta previdu tuženika V. V , uz preinaoenje osude banskoga stola potvrditi u glavnoj stvari osudu prvoga suda, podjeđno pak izreći, da se trošak parbeni u svih trih molbah međjn strankami prebija. Razlozi: Izkazom svjedokah B. L., J. Č., i F. S. dokazano je, da su lovski psi tužiteljevi iz lovišta njegovog prešli na lovište tuženikovo tjerajuć tamo srnu, koja je s lovišta tužiteljevog prebjegla bila na lovište tuženikovo i tom prigodom, da su isti psi nastrieljeni. Priznanjem pak tužitelja dokazano je, da su upitni psi bez gospodara (tužitelja) na lovištu tuženikovom zatečeni i tamo po lugaru tuženikovom nastrieljeni. Po §. 32. zakona o lovu, vlastan je posjednik lovišta ubiti psa, skitajućeg se bez gospodara po lovištu, makar da mu dotični pas nečini neposredno štetu iz čeaa sliedi, da ova vlast pripada posjedniku lovišta tim više, ako tudji pas bez gospodara udje u lovište njegovo tjerajuć zvier, koja je u lovište njegovo prebjegla i tim postala vlastnost njegova (§. 19. zak. o lovu). U tom bo slučaju čini pas štetu, od koje se posjednik lovišta braniti može najsbodnijim sredstvom dotično tim, đa psa ustrieli, budući đa se po naravi stvari nemože nanj uporabiti ustanova §. 1321 ogr. sloveća zaplieni živinčeta u kvaru zatečenoga. Kad je dakle tuženik, da sebe sačuva od štete, dao strieljati na pse tužiteljeve, ovršio je on pravo obrane svojega dobra, ter s toga neođgovara za štetu nastavšu odtuda za tužitelja (§. 1305 o. gr. z.). Ovo stoji tim više, čim tužitelj nije dokazao okolnostih takovih, iz kojih bi se dalo zaključiti, da je tuženikov lugar nastrielivši pse morao znati, da je tužitelj s timi psi baš u isto vrieme na susjednom lovištu svojem lovio. S tih razlogah je opravdana osuda prvosudna ođpučujuća tužitelja sa zahtievom tužbovnim, česa radi valja uz preinaćenje osude banskoga stola potvrditi u glavnoj stvari prvoga suda. Trošak parbeni ima se prebiti, jer svaka stranka ima za sebe po jednu po voljnu osudu. Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Visomjer sa zrcalom (Spiegel-Hypsometer nach Faustinann). — Pizikalnoastronomička radionica Hartmann-Braunov a u Brockenheinu u Frankfurtu na Majni darovala je našemu hrv.-slav.-šumarsk. družtvu jedan primjerak vlsomjera sa 17 |