DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 220 — lovica u ime uhitnine đopitaju đotiCnom prijavitelju prestupka, đo6im preostali dio rečenog utržka ubrati valja u korist dotične obdine, koji se u šumsku kulturu upo trebiti ima. Predstojeća naredba ima u knepost stupiti prvim lipnjem 1888. Kralj, županijska oblast poziva se, da prema tomu dalnje shodna odredbe učini imenito, da nastoji, da se ova naredba najobširnije razglasi, ter doista u svoj eielosti točno izvede. Za mnoge posjednike lova i prijatelje istoga važno je znati, na koji način ima se tumačiti §. 2. i §. 32. zakona o lovu (XVIII. zak. ćl. od god. 1870.), buduč se u praktičnom životu grieši najviše proti istim zak. ustanovam, a često su posliedice toga dugotrajne parnice, troškovi i neprijateljske razmirice. U parnici L. iz S. sbog psa izrekla je vis. kr. zem. vlada presudu od 5. veljače 1885. br. 47.599 ex 1884., a vis. kr. stol sedmorice presudu od 23. lipnja 1887. br. 4238 1886. koje su presude upravo načelne, te se može iz njih uviditi, da se §. 32. za zaštitu lova neima krivo razumjevati, kako je to mnogi posjednik lova činio, dovadjajud u savez i §. 2. zakona o lovu. Upitne presude glase doslovce ovako: 1. Kr. zem. vlada obnašla je utok M. M. i V. V., podnesen proti odluci od 5. studena 1884, br. 7500, kojom je naloženo utjecateljem kao zakupnikom lovišta, da s obzirom na §. 2. zak. članka XVin. 1870., koj dopušta sa psi u otvorenom lovnom zemljištu loviti, opozovu svoju zapovjed, koju su izdali na svoje lugare glede strelanja u zakupno lovište došavšili pasa uvažiti, ter ukinuv napadnutu odluku odputiti tužitelja M. L. kao zakupnika petoga lovišta občine Sela sa svojom tužbom proti lugaru Franji Boriću radi toga, što je ovaj navadno L. lovnoga psa u V. lovištu nastrielio, pošto po §. 32. svaki je vlastnik lova ovlašten nadjenog u svom lovištu skitajućega se psa s mjesta ubiti. 2. Broj 5724 gr. III. 1884./1650. U ime Njegova c. kr. Apostolskoga Veličanstva! U ustmeno razpravljenoj parnici M. L. tužitelja po odvjetniku E. proti V. V. tuženiku po odvjetniku M. radi odštete od 224 for. spr., u kojoj je kr. kotarski sud u S. osudom od 29. srpnja 1886- broj 4075 sudio: Tuženi V. V. nije dužan u ime odštete za dne 31. listopada 1884. na lovištu T. T. (odnosno tuženikovom) 200 koračaja od lovišta tužiteljevoga prebjegle loveee iz objesti i zloradosti ubijene kerove i to kusice i nastrieljenoga psa platiti tužitelju vrieđnost osobite naklonosti za svakoga od 100 for. ili ukupno 200 for., niti je dužan usljed toga povoda zaustavljenoga za taj dan odredjenoga lova u ime odštete za 2 lugara svakom po 2 for. ukupno 4 for., i napokon nije dužan tužitelju za cio dan osujećenoga lova 20 for,, ukupno 224 for. platiti, već se tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom odbija. Nasuprot dužan je tužitelj tuženom parbene troškove u obredjenom iznosu sa 45 for. 35 novč. u roku od 14 dana pod prietnjom ovrhe platiti; a banski stol usljed priziva tužitelja osudom od 27. listopada 1886. br. 20.716 osudu prvoga suda preinačio i sudio: da je tuženik V. V. dužan tužitelju M. L. za po njegovu nalogu dne 31. listopada g. 1884. na vlastitom od vlastelinstva T. T. u zakup uzetom lovištu prigodnog teranja sa susjednog tužiteljevog lovišta pobjegle zvjeradi — ubijenog i jednog i drugog nastreljanog lovačkog psa tužiteljeva utuženu odštetu u izmjerenom iznosu od 50 for. zajedno sa 6"/o kamati počamši od 8. studena g. 1884. kao dana predane tužbe do dana plateža i jednom trećinom ustanovljenih parbenih troškova u iznosu od 27 for. 35 novč., koji se u obziru preostatka medjusobno prebijaju, u roku od 14. dana pod prietnjom ovrhe, nu samo onda izplatiti, |