DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 212 — Naredba od ministarstva unutarnjih posala i pravosudja od 1. srpnja 1857. zahtjeva za zaprisegnuće tog osoblja neporočnost i dobrim uspjehom položen niži državni izpit, ili prevaljenu dobu od 20 godina. Dakle izpit može nadomjestiti starost od 20 god. Za kandidate nižeg državnog izpita bila je prvobitno takodjer ustanova, da moraju navršiti 20. a kašnje 18. godinu života. Ono izjednačenje dobe i izpita nije ničim opravdano, te je to i uzrokom, što postoji tako velik broj ne izpitanog čuvarskog osoblja. Uzevši za temelj podatke od 1855. god., ima u Austriji 5497 izpitanih i 23663 ne izpitauih čuvara šuma. Te brojke su žalostan pojav za naše šumarske odnošaje tim više, jer je i interes šumoposjednika uzko skopčan sa inteligencijom čuvarskog osoblja. Da je i zbilja nuždno, da čuvari dobiju bar neki stupanj naobrazbe, dokazom je danomice rastući broj tečaja za šumske čuvare, osobito u alpinskih predjelih. Kod lovskog čuvarskog osoblja stavljaju se već veći zahtjevi, isto mora najprije svoje osposobljenje dokazati, ili se podvrći izpitu prije, nego zaprisegnuto bude. Dobar uspjeh tog postupka pokazuje se svagdje. Nije dakle opravdano, niti mogu strukovnjaci na to pristati, da čuvarsko osoblje zaostaje u naobraženosti i ugledu za drugimi organi javne straže. U predležećem slučaju neradi se o šumsko-obrambenom i tehničko-pomoćnom osoblju ili smanjenju izpita postojećeg za to osoblja, nego izključivo o čuvarskom osoblju nižega reda, koji žalibože često na štetu šume igra ulogu šumara. Nastojanje, da se naobrazi takovo osoblje, koje sa pučanstvom u najužjem doticaju živi, vrlo je nuždno, jer tako bi bilo u stanju isto često podučiti. Istina bog, ustrojenjem nižih lugarnica postiglo se je mnoge u tom pogledu, ali tim se neda sve polučiti, jer nema svaki dovoljno sredstva, da frekventira takove škole ili tečaje, koje mogu polaziti samo imućnije ljudi. Nastaje dakle potreba, da se oni čuvari, koji se ne mogu izkazati, da su položili propisan čuvarski izpit, podvrgnu kod same oblasti prije zaprisegnuća kratkom izpitu zato, da se vidi, jesu li jim poznata pripadajuća prava i dužnosti. U tu svrhu moglo bi se zahtjevati sliedeće: a) da su kandidati kadri barem ustmeno predočiti, kako će sastaviti kakovu pismenu prijavu; b) da su jim poznata prava i dužnosti javne straže i postupak kod šumskih požara, te kod oštećivanja kroz zareznike; c) znanje obćih zakonskih propisa za šumske prekršaje; d) poznavanje i uporaba običnog mjeračkog orudja, važnijih šumskih bilina i najobičnijih načina uzgoja, te nadgledanje sječina i šumsko medjašnih znakova. Potežkoća za osnutak takovih izpita nebi bilo nikakvih ; jer šumarska družtva mogla bi opredieliti izpitatelje, a rokovi za obdržavanje takovih izpita mogli bi se odredjivat prema potrebi. Na temelju ovih razlaganja stavlja referent u ime štajerskog šum. družtva sliedeću resoluciju: „Austrijski šumarski kongres smatra za vrlo potrebito, da se za osposobljenje čuvarskog osoblja preduzmu shodne mjere. Prem bi se tomu najbolje dalo pomoći umnožanjem lugarnica izjavlja kongres bojazan, da ovakovo razprostranjenje takovih škola nebi posvema udovoljiti moglo, niti bi se ustalilo. Da se dakle bar nešto u toj stvari postigne, stavlja kongres |