DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 210 — bora od 3. srpnja od 3. srpnja 1873. ukidaju svaku dvojbu u tom pogledu, te samo kvalifikacija zabrana i zaštitnih šuma može biti povodom razpra. Dosadašnja kvalifikacija zabran e je nejasna, te bi bilo bolje reći ,zabrane " su takove šume, u kojih se ima šumariti po propisih §§. 6. i 7.,dočim za „zaštitnu" šumu treba mnogo obširnijih mjera i propisa. Trebalo bi dakle revidirati šumski zakon, da se stvar i s ote strane razjasni. Mora dakle ponovno preporučiti predlog državnog šumarskog d r u ž t v a. Šumarski ravnatelj Prasc h ostaje kod prvobitnih nazora i kod predloga dolnjo-austrijsko g šum. družtva, te preporuča, da se prihvati isti predlog spojen sa predlogom češkog šum. družtva. Taj spojen predlog glasi ovako: Austrijski šumarski kongres toga je mnienja, da nije opravdana odšteta za gubitke na užitcih kod uredovno pod zabranu stavljenih šuma, ako je takova mjera učinjena u okviru §§. 6. i 7. šumskoga zakona samo za obranu šume i uzdržanja produktivnosti, dakle u interesu same šume i šumoposjednika. Nakon toga bude razprava o tom predmetu zaključena, te izvjestitelj šumarnik Karl Heyrowsky izjavi, da ostaje kod predloga češkog šumarskog družtva osim zadnje stavke. Glasovanjem bude primljen i sjedinjen predlog češkog i dolnjo-austrijskog šum, družtva sa 12 proti 2 glasa. Zatim započe šumarnik Karl Heyrowsky referadu drugoga diela iste teme, naime 0 popustbini zemljištnog poreza za zabrane i zaštitne šume. On upozori, da šum. zakon smatra šumu kao objekt, služeći obćem blagostanju, te nalaže vlastniku takovih stega, koje često stoje u oprieci s interesom vlastnika. Takove stege proiztiću iz §§. 2., 3., 4. i 5. a poglavito iz §§. 6. i 7., zatim iz §§. 19. i 22. šum. zakona. Pošto je šum. zakon stariji, nego zakon o uredjenju zemljištnog poreza od 24. svibnja 1869., to bi se moglo predmnievati, da se je uzelo kod odmjerivanja poreza za šume i dovoljan obzir na terete, koje zakon istoj stavlja. Ali tomu nije tako, jer odnosni zakon neima nijedne takove ustanove. Čini se pače kao da se kod odmjerivanja poreza za šume ne uporabljuje načelo čiste zemljištne rente, nego se za temelj računa uzima takodjer 1 renta od tvarne glavnice na panju. Kao dokaz za tu tvrdnju pročita izvjestitelj odnosna mjesta u zakonu. Središnje povjerenstvo za uredjenje zem- Ijarinskog poreza bilo je doduše upozoreno, da bi bar posjednici zabran azaštitni h šuma morali imati nekoje polakšice, ah nije bilo u stanju, da u okviru zakona o uredjenju zemaljskog poreza to učini, U tu svrhu obraćalo se i na visoku vladu, nu bezuspješno. To povjerenstvo upoznalo je dakle samo potrebu, da se uzme obzir kod cporezovanja zabrana i zaštitnih šuma, a bezdvojbeno je, da takova potreba i zbilja postoji. Doduše moglo bi se prigovoriti, da je kod zabrana interes posjednika najviše občuvan, dočim kod zaštitnih šuma daje se i onako naknada; nu s druge strane mora se primjetiti, da kroz zabran u pada dohodak, a država ne može nikako imati namjeru, da pobira |