DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 208 — užitke kod uredovno pod zabranu slavljenih šuma nemože davati, ako je takova zabrana izrečena prema §§. 6. i 7, šum. zakona, da se tim sačuva šuma sama i uzdrži njezina plodovitost, te tal upravo bi štetno djelovalo na uzdržavanje šum^l. Zastupnik državnog šum. družtva (Reichsforstverein) c. kr. vladin savjetnik Bauer odgovori na to, da je predležeće pitanje od osobite važnosti za alpinske predjele, gdje se broj zabrana danomice umnaža, te je tamo odšteta za izmakle ponajviše dosta znatne užitke pitanje osobite znamenitosti. Šumarska družtva imaju zadaću, da čuvaju šumske interese od one pokrajine, koju zastupaju, s toga se moraju po mogućnosti opirati svakom dalnjem obterećivanju šuma. Potrebno je tomu nešto malo sebičnosti, a ta je u taliovih slučajih podpuno opravdana. Kongres od god. 1876. izjavio se je već zato, da se ima posjednikom zabrana davati odšteta za odtud proiztičuće gubitke na užitku, te se je još onda bavio pitanjem, da li se imaju z a b r a n e (Scbutzwalder) i u novom šum. zakonu uvrstiti u posebnu kategoriju, ili da se imaju spojiti sa zaštitnimi šumami (Bannwalder), te imaju li se ustanove §§. 6. i 7. sadašnjeg šum. zakona u novom zakonu razširiti ili stegnuti. Češko šumarsko družtvo bilo je onda mnienja, da se i zabrane i zaštitne šume svrstaju u jednu kategoriju, buduć bi razlika tih dvijuh kategorija težka bila, a taj je nazor bio poduprt s više strana.. Isto tako razpravljalo se je i proti svakom dalnjem stegnuću šumoposjednika; buduć je nepravedno — kako se to često sbiva — staviti velike šumske površine pod zabranu, a da se vlastniku nedade kakova odšteta za gubitke na užitku. S toga je bilo čuti pritužba sa svih strana, te su se i šumarski kongresi od godine 1876., 1879. i 1884. bavili potanje s tim pitanjem. Češko šumarsko družtvo upozorilo je još onda, da zabrane doduše u prvom redu same sebi za uzdržanje služe, ali da služe skoro uvjek i obćem javnom dobru, koji je nazor zaista podpuno temeljiti. |. 23. govori 0 odštetah i o uputi na put pravde sa odnosnimi zahtjevi, a kod toga se spominju i treće osobe. Ta ustanova pokazuje, da se može takodjer i kod z a- bran a zahtievati naknada. Po ustauovah ministerijalne naredbe od 3. srpnja 1873. imaju se zabrane zabilježiti i po izvidu mjestnih okolnostih takodjer izlučiti. §. 6. te naredbe govori o tiajnih zabrana, koje se mogu opet po šum. zakonu dignuti. Državno šumarsko družtvo priznaje dužnost šumovlastnik^, da što većom štednjom šumare u zabranah. Nasuprot postupak c. kr. šumarskih tehnika nije korektan, buduć da dotične ustanove odluke, kojimi se šume pod zabranu stavljaju, sižu daleko izvan okvira odnosnih zakonskih ustanova. Moguće je, da je osnovano u gdje kojih slučajevih postupati što strože, ali ministarska naredba od 3. srpnja 1873. ne dozvoljava prekoračenja zakonskih granica. Pravui naslov za odštete manjka samo donle, dok oblasti ne prekorače zakonom označene granice. Bude li to, onda se mora vlastniku za svako dalnje stegnuće dati odšteta. |