DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 206 - Savjetnika Ivana Sa 1 cera. Na to izvjesti isti min. savjetnik I. Salcer kao 61an izvršujućeg odbora kongresa od godine 1887. od nekojih stvarih interne naravi, navlastito pako u predloženju nekojih zaključaka istog kongresa na ministarstva pravosudja i trgovine. Sad se pristupi k izboru predsjedničtva, te bude izabran na pređlog grofa Franje Falkenhaina jednoglasno knez Colloredo- Mansfeld za predsjednika, knez Karlo Švarcenberg za 1., a grof Hoyos za 2. podpredsjednika, nadalje miuisterijalni savjetnik Sa 1 cer i šumarski savjetnik Lemberg za perovođje a za njihove zamjenike budu izabrani c. kr. vladin savjetnik Bauer i nadzornik dobara Walter. Zatim bude zaključeno javnost razpravljanja kao i objelodanjenje istih tiskom, i na to pozove pređsjenik izvjestitelja za prvo pitanje šumarnika Dragutina Heyrowsky-a, da započme sa svojim izvješćem. Nu c kr. vladni savjetnik Baue r zamoli rieč i zahtievaše, da se prvi zadatak razpravlja po svojih dvijuh pitanjih svako posebice, to će reći, da se razprava protegne samo na prvi dio, t. j . na upit, da li pripada vlastniku šume za možebitne gubitke kojeg užitka ikakova odšteta, kad se šume u smislu §§. 6. i 7. šumskoga zakona stavljaju pod zabranu, pa onda istom neka se predje na drugu točku zadatka, a taj je predlog kongres takodjer usvojio. Na to započe šumarnik IIeyrowsky svojim obrazloženjem, te u poduljem govoru pokaza, kako je uživanje šumišta izmedju svih inih vrstih gojitba najviše zakonom stegnuto, navlastito pako u Austriji ; buduć se u drugih državah šumoposjedniku puno više slobode daje, nego kod nas. Nu u novije doba pokazuje se i u susjednih državah nastojanje za pooštrenje postojećih propisa, naime stegnuće slobodnog gospodarenja šumoposjednika. Izvjestitelj upozori na to na ustanove ministerijalne naredbe od 3. srpnja 1873., koja sadržaje u §. (3. naputke za nadležne oblasti u pogledu stavljanja šume pod zabranu, te iztaknu, da naziv zabrana (Schutzwald) nije sasvim tačno, te da bi bolje pristajao naziv branjevina (Schunwald). Po šumarskom zakonu dakle služi privatnička šuma kao predmet obćeg blagostanja, te se dadu te šume po načinu gospodarenja razvrstat u tri kategorije: 1. Šume sa slobodnim gospodaranjem, t. j . takove, koje se moraju uzdržavati radi plodnosti i produktivnosti zemljišta, na kojem su porasle. 2. Sa služnosti obterećene šume, kod kojih valja obazirati s jedne strane na prava ovlaštenika, a takodjer i na prava obterećenika. 3. Zabrane, kod kojih bi se po postojećem zakonu morala dati odšteta vlastniku za gubitke na užitku, koji nastaju povodom zabrane, da se zaštite tudji objekti ili osobe itd. Prema tomu ima vlastnik zabrane pravo tražiti odštetu samo za one užitke, koje izgubi onda, ako se šumište stavi pod zabrane. Za sve ine ustupke i radnje, koje šumski zakon zahtieva od vlastnika šume, neimaju isti tražiti nikakovo odštete. U ostalom ustanove §. 23. šumskog zakona mnogo su teže, nego li §§ 6. i 7. istoga zakona. §. 6. ministerijalne naredbe od 3. srpnja 1873. propisuje, da se imadu osobito revno pronaći takova šumišta, koja se mogu u smislu §§. 6. i 7. šum. |