DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 204 — hrast, akoprem je u srčini šupalj, još 100 godina zdrav živiti i uresom biti. Na takav način mogli bi pojedino hrašće više stoljeća staro odgojiti i zdravo uzdržati. Na temelju navedenih dokaza mogli bi šiprake la^no izkorjeniti, ako se preduzme krčenje u mjesecu srpnju i kolovozu; buduć bi u to doba godine posječen šiprak jamačno utamanili, te ako bi i gdjekoji panj izdanke iztjerao, to bi brzo i izginuo, pošto Ijetorasti niti bi se u drvo, niti u pupolje za bu dući razvitak lišća podpuno usavršili. Kod sličnih radnjah neuzima mnogi na tu malenkost obzir, već sjeće u proljeće šumske prosjeke, hvadske šiprake, ili krči šumu za budući nasad, a tim neće naumljenu svrhu podnipošto postići, dapače obratno, buduć će se šiprak opet pojaviti, dapaće on će izdanke bujnije tjerati, a posjednik će imati suvišan trošak, pošto će gložak i šiprak opet rasti, kao što je i prije rasao.* J. Ettinger. * Nedu se ogriešiti, ako na ovu razpravicu vrlo štovanog pisca što šta primjetim. Glede kolanja mezgre u drvec´u postoje dvie teorije; jednu zagovara kao najglavniji pristaša J. Sachs i Dr. Jean Dufour, a drugu Dr. R. Hartig. — J. Sachs zagovara teoriju upojnosti (Imbibitionstheorie), doCim je Hartig prigrlio teoriju o tlaku plinova (Gasdruchtheorie), te jedan i drugi hoće dokazati, da je jedini uzrok kolanju mezgre u drveću ili sila upojnosti ili sila plinovnog tlaka. J. Bohm i njegovi pristaše vojuju za tlak vazduha na žilje drveća, le tomu tlaku pripisuju najveći učin kod kolanja mezgre. Dr. Hartig osvojio je za svoju teoriju o kolanju mezgre sijaset pristaša, buduć se njegova nauka o tom neosniva na predmjevah, nego na praktičnom iztraži vanju 0 kolanju mezgre u drveću. Uzla z ili snilazenj e mezgre, kako tumači naš vrlo štovani pisac u uvodu razpravice, nije nigdje, ni po nikojem piscu onako obrazloženo, te ovakovo tumačenje 0 kolanju mezgre nećeš naći ni kod glavnog zaztupnika teorije o upojnosti Saehsa, niti kod umna borioca za teoriju tlaka plinova Dr. Hartiga. Po tumačenju našega vrlo štovanog pisca bio bi gornji dio drveća, a recimo i krošnja, neka vrst spremnic e za pohranu mezgre kroz zimu t. j . za vrieme studeni, iz koje bi spremnice nakupljena mezgra strujiti imala u proljeć u ili ljet i s gornjeg kraja drveta u dolnji i kod slučajne nasjeke drveta našla bi svoj izlaz na ozledi. Po gotovo svi već rečeni pisci neće ni da čuju o kakvom snilazenj u mezgre odzgor dolje ; buduć mezgranje ili kolanje mezgre biva tako, da rastlinska mezgra (otopljeno hranivo) iz tla struji u vis kroz drvo vlasatimi brandusi korienja, te ju dalje odvadjaju od jedne do druge staničnine (zelllumen) takozvane zavojnic e (kolutke i Ijestvenice) prekapljivanje m (filtracijom). Baš onaj pojav, zašto tanke opn e odvodnih zavojnica nepropuštaju već upojenu mezgru odzgor drveta dolj e onako, kako primjerice vodu propušta bugačica, nije po nikojem od rečenih pisaoah potanko protumačen; nu to je nepobitna istina, da mezgra u drveću struji gor e u vi s u toliko, u koliko se ona gubi izparivanjem kroz lišće od drveća, kroz pupovljc itd., te ju drvo mora nadomjestiti opet iz tla pomoćju za to opredieljenih ustroja. Ovakovih ustroja naći ćemo ne samo u drvu samom ili po nazoru našega pisca u „bjeliki", nego i u drugotnom drvu, u skrajnih rtovih lišća i pupovlja. Jač e ili slabij e mezgranje nezavisi, kako naš vrlo štovani pisac umuje, odtud, što kroz zimu driemajući sok (mezgra) snilazi iz visa drveta niz drvo, nego jače |