DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 202 — Da se preko zime mezgra u žilje spušta, o tom možemo se u proljeće osvjedočiti (?) kod kršenja grmlja po livadah ili kad se pojedina hrastova stabla izkapaju. Vidit ćemo kako voda iz presječenih žilah pisti i često cielu jamu napuni. To biva i kod ostalih raznovrstnih listnjača, kod kojih se mezi^ra preko zime u žilju sakuplja, te u proljeće, kad se priroda oživi u krošnju diže, i tim daje pupolju potrebito hranivo za razvitak lišća i cvieća, čemu doprinaša i djelovanje svietla i topline. Sličnih prirodnih pojava kao kod hrasta nije u jesen opaziti kod nasječene bukve, jasena, graba, breze, lipe, javora, topole, vrbe i m. dr., jer jim se godišnji obnovak istoga ljeta podpuno odrveni; dočim kod hrasta godišnji obnovak tek nakon 10—15 godina podpuno dozrije odnosno odrveni a tim dobiva pravu čvrstoću i boju t. j . najstariji godišnji obnovak bjelike pretvara se svake godine u čvsto, dapače zrelo drvo, a na to mjesto stupi opet nov godišnji obnovak bjelike. Taj smedjasti sok, koji kroz čestice bjelike kola, pravi je trjeslin (tannin), koji ima mnogo treslo vine, koja se u zadnje doba umjetno vadi iz hrastovine i kore i rabi za strojenje koža. 0 sadržini trjeslina možemo se osviedočiti na panju posječenog hrasta, gdje obnovak bjelike na zraku za kratko vrieme dobije tamno smedjastu boju, dočim se ostalo drvo nepromjeni u boji. Da bi kroz zimu vodeni sok (tanin) u stablu hrasta ostao, to bi stablo kod ciče zime izmrzlo, kao što to možemo opaziti na mnogih listnjačah, kad toplo proljeće rano nastane i kad se priroda oživi, te sakupljeni sok u žilju krene u stablo krošnje, ih kako naš puk veli, da drvo mezgra ili da je stupilo u mezgru. Ako u mezgranju studen drvo iznenadi, ovo iztnrzne i postrada; jer mu kora na deblu popuca i napokon se odlupi. Poznato je, da neke voćke kano šljive, jabuke običavaju nakon obranoga ploda u istoj jeseni, ako je blago vrieme, po drugi put cvietati i plod zaraitati, ali takav plod u našemu podnebju nedozrije; jer mu nadošla studen prieči. U takovoj priliki nalazeće se stablo u mezgri izmrzne i osuši se. Slične pojave u prirodi motrio sam god. 1872. za moga boravka u mjestu Kupinovu (Slavoniji), gdje su se šljivici skoro posve posušili, jer su godine 1871., kako mi tamošnji stanovnici rekoše, po drugi put posije obranog ploda cvali i plod zametnuli. Takav plod naravno nije iste jeseni dozreo, niti su se novi listni pupotyi usavršiti mogli, pošto je nagla studen nastala, te su zato postradali. Ako nasječemo hrastovo stablo u samo proljeće ponješto na jednoj strani debla blizu zemlje, kad se mezgra iz žilja u stablo pocrne kretati, da ponješto na nasječenom mje.stu izteče, tad ćemo stablu hraniva oduzeti, te neće istoga proljeća u pravo doba listati, dapače 14 i više dana prema drugim neoštećenim u listanju zaostati, i kako sam se više put osviedočiti mogao, nije oštećen hrast iste godine ni žirom rodio. Ako li se u proljeće na hrastu ma od kakove debljine oko debla obkruži kora na 10 cm. širine i izsječe, kako naš puk veli „objeli", onda ćemo stablo uništiti, jer mu se mezgra izciedi. Prem će objeljeno stablo još istog proljeća |