DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 201 — višak divljači ostaje onoga, koji s dotičnim lovištem kao svojinom dalje razpolagati može. Ako je tomu tako, onda bi pravedno bilo, da budući zakupnik lovišta nebi bio dužan po divljači počinjenu štetu naknaditi, nego taj kvar morao bi vlastnik lovišta, dakle vlastelin ili obćina odštetiti, buduć niti vlastelin kao vlastnik, niti obćina kao vlastnica lovišta ništa kod toga negube, pošto jim je lovište zadobljenom nastalom zalihom ili suviškom divljači vriednije, te su s toe:a kod ponovnog zakupa za to veću zakupninu od novog zakupnika dobili. Veličina zakupnine ravna se dakle po množini u lovištu nalazeće se divljači, te je u probitku vlastnika lovišta nastojati, da za lovište veću zakupninu dobije, a za to bilo bi pravedno, da po divljači počinjenu štetu vlastnik lovišta, a ne zakupnik naplati. Nu ako bi se ipak zatim išlo, da zakupnik lovišta po divljači počinjen kvar naplatiti mora, onda neka se podieli zakupniku pravo, da on u tom slučaju za toliko od zakupnine vlastniku manje izplati, za koliko je on morao za kvar dogodice platiti onomu, komu je kvar po divljači učinjen. J. E. Praktična razmatranja o kretanju mezgre u drveću. Kretanje mezgre u drveću biti će osim onog u ostalih naših listačah svakako najzanimivije ono, koje biva u hrašću. To kretanje ili mezgranje biva tako, da se mezgra u proljeće iz žilja kreće u deblo i u krošnju, a u jeseni, čim lišće opadati započme i studen nastane, slieže se nesavršena mezgra u drvu opet u žilje (?), da tim izbjegne studeni, upravo onako, kao što čine i neke životinje, koje se zavuku u jame pod zemlju, stiene ili duplja drveća, te probave u mrtvilu, dok jih priroda u proljeće opet neoživi. Prošle godine 26. suđena nadjoh se u šumi Boromgaju blizu Zagreba kod obaranja hrastovih stabala, gdje sam motriti mogao, kad je radnik hrast od 80 cm. u promjeru debla obarao, iz kojeg je smedjasta voda nakon drugog i trećeg udarca na nasjeklini najprije počela pištiti, a onda za koji čas znatno odticati, što me upozori; jer to bijaše pravo doba, kad se je mezgra iz krošnje u dolnje deblo spuštati započela, a odtud imala bi se dalje u žilje ocjediti (?). Čim je radnik dublje u deblo sikirom zasjecao, niesam opazio, da je voda iz ostalog debla oticala, te sam se prignuo k nasjeklini debla, da vidim iz kojeg kraja debla mezgra najviše odtiče. Opazio sam da mezgra samo iz godišnjih obnovakah bjelike odtiče, dočim su ostali godišnji prirasti zrela drva sve do srca samo vlažni bili, a to me je osvjedočilo, da se iz hrastova stabla mezgra u jesen, kad lišće sa krošnje opada, slegne kroz čestice svih godišnjih obnovaka bjelike, kojih je bilo 10—15 na broju, a na plohi odsječenog debla činio je pojas bjelike ukupno 3—5 cm. širine. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 202 — Da se preko zime mezgra u žilje spušta, o tom možemo se u proljeće osvjedočiti (?) kod kršenja grmlja po livadah ili kad se pojedina hrastova stabla izkapaju. Vidit ćemo kako voda iz presječenih žilah pisti i često cielu jamu napuni. To biva i kod ostalih raznovrstnih listnjača, kod kojih se mezi^ra preko zime u žilju sakuplja, te u proljeće, kad se priroda oživi u krošnju diže, i tim daje pupolju potrebito hranivo za razvitak lišća i cvieća, čemu doprinaša i djelovanje svietla i topline. Sličnih prirodnih pojava kao kod hrasta nije u jesen opaziti kod nasječene bukve, jasena, graba, breze, lipe, javora, topole, vrbe i m. dr., jer jim se godišnji obnovak istoga ljeta podpuno odrveni; dočim kod hrasta godišnji obnovak tek nakon 10—15 godina podpuno dozrije odnosno odrveni a tim dobiva pravu čvrstoću i boju t. j . najstariji godišnji obnovak bjelike pretvara se svake godine u čvsto, dapače zrelo drvo, a na to mjesto stupi opet nov godišnji obnovak bjelike. Taj smedjasti sok, koji kroz čestice bjelike kola, pravi je trjeslin (tannin), koji ima mnogo treslo vine, koja se u zadnje doba umjetno vadi iz hrastovine i kore i rabi za strojenje koža. 0 sadržini trjeslina možemo se osviedočiti na panju posječenog hrasta, gdje obnovak bjelike na zraku za kratko vrieme dobije tamno smedjastu boju, dočim se ostalo drvo nepromjeni u boji. Da bi kroz zimu vodeni sok (tanin) u stablu hrasta ostao, to bi stablo kod ciče zime izmrzlo, kao što to možemo opaziti na mnogih listnjačah, kad toplo proljeće rano nastane i kad se priroda oživi, te sakupljeni sok u žilju krene u stablo krošnje, ih kako naš puk veli, da drvo mezgra ili da je stupilo u mezgru. Ako u mezgranju studen drvo iznenadi, ovo iztnrzne i postrada; jer mu kora na deblu popuca i napokon se odlupi. Poznato je, da neke voćke kano šljive, jabuke običavaju nakon obranoga ploda u istoj jeseni, ako je blago vrieme, po drugi put cvietati i plod zaraitati, ali takav plod u našemu podnebju nedozrije; jer mu nadošla studen prieči. U takovoj priliki nalazeće se stablo u mezgri izmrzne i osuši se. Slične pojave u prirodi motrio sam god. 1872. za moga boravka u mjestu Kupinovu (Slavoniji), gdje su se šljivici skoro posve posušili, jer su godine 1871., kako mi tamošnji stanovnici rekoše, po drugi put posije obranog ploda cvali i plod zametnuli. Takav plod naravno nije iste jeseni dozreo, niti su se novi listni pupotyi usavršiti mogli, pošto je nagla studen nastala, te su zato postradali. Ako nasječemo hrastovo stablo u samo proljeće ponješto na jednoj strani debla blizu zemlje, kad se mezgra iz žilja u stablo pocrne kretati, da ponješto na nasječenom mje.stu izteče, tad ćemo stablu hraniva oduzeti, te neće istoga proljeća u pravo doba listati, dapače 14 i više dana prema drugim neoštećenim u listanju zaostati, i kako sam se više put osviedočiti mogao, nije oštećen hrast iste godine ni žirom rodio. Ako li se u proljeće na hrastu ma od kakove debljine oko debla obkruži kora na 10 cm. širine i izsječe, kako naš puk veli „objeli", onda ćemo stablo uništiti, jer mu se mezgra izciedi. Prem će objeljeno stablo još istog proljeća |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 203 — izlistati listom žućkaste brsti, to će jamačno koncem lipnja na krošnji povenuti, a to je znak, da mu je životna snaga za dalnji razvitak posve uništena. Sličnih slučajeva često je vidjeti ondje, gdje seljaci rado osvoje šumsko tlo ili stabla, koja jim odviše usjeve zasjenjuju, te jih objele i tim čine, da se stabla posuše. Kad bi se preko zime u žilju saknpljena mezgra u proljeće kroz cielo deblo drva u krošnju dizala, onda bi se krošnja sveudilj razlistala, a podbje- Ijenom stablu nebi ništa naškodili. Ovo nam svjedoči staro šuplje hrašće i druge vrsti drveća, na kojem ima jedva 30 cm. drva na kori, pa ipak u proljeće redovito lista i plod obilno donaša, onako kao i ona stabla, koja su u srčini podpuno zdrava. Bila dakle ili nebila srčina u stabla ni najmanje neupliva na razvitak lišća, ploda ili na godišnji obnovak na drvu. Iz navedenog sliedi, da hrastove sitne šume (kolosjeke), koje iz panja pomladjivamo, nebi smjeli rano u jesen, to će reći dok se sok neslegne u žilje, kasno u proljeće sjeći, kad se naime pupolje već razvija. Ovo bo je znak, da je sok iz žilja u stablo krenuo, jer protivno tomu nebi dovoljna hraniva za razvitak očekujućih kriepkih izdanaka postigli, dapače nekoji pridanci lahko bi poginuli. Ovako mogu još više postradati one šume, koje su na lošom ili suši izvrgnutom tlu porasle, gdje malo vlage za hranivo imadu. To je često povod kod hrastika, koji je u sklopu porasao, ako se u prvi mah jako razredi, da mu sunčane zrake tlo izsuše, ili ako nije krošnja dovoljno razgranjena i gusto listnata, te nebi kadra bila dovoljna hraniva (kiselika) nabaviti da sasvim zahiri. U tom je hrašće baš vrlo osjetljivo, a odtud nastanu te posliedice, da se vršak krošnje najprije počme sušiti, jer ima najviše bjelike, koja se nije podpuno odrvenila. Obratno je na kršnom tlu, gdje je podloga kamen. Ovdje vazduh mnogo vodene pare sadržaje i za prihranenje doprinaša. U ravnici je u zraku manje vodene pare, te mora ovdje tlo žilju hraniva doprinašati. 0 tom navesti mi je ovaj primjer. Na uzvišenom mjestu u Mirogoju blizu Zagreba motrio sam od više godina njekog hrasta lužnjaka, koji me je zanimao radi osobita ploda. Taj hrast je kratkog debla, a u srčini šupalj i ima u promjeru debla 1 metar; inače je srednje visine i riedke krošnje, a može biti u dobi od 150 godina. Stoji osamce na žutoj ilovači, te mu je tlo oko žilja kiša izaprala, a k tomu je još sunčanoj pripeki izvrgnut; a to je uzrok bio, da mu se je krošnja sušila i riedko je kad plodom radjao. Da je u tom stanju do sad ostao, neznam, bi li mu se od krošnje danas još mnogo zelenilo; nu slučaj htjede, da kod preinake Mirogoja u perivoj, pade isti hrast u rub, uz koji bje proveden šetalištni put, te je oko tog hrasta tlo izravnano i žilje pokrito. Oko njega je sad šljunak visoko nasut i sa krošnje suhe grane odstranjene, a to je sve hrastu dobro došlo, jer padša kiša neodtiče više od njega, nego se kroz šljunak tihano u zemlju upija, i pod šljunkom trajno vlagu drži, te ga tako i od sunčane pripeke zaštićuje. Od to doba može biti 8 godina, od kako je šljunkom nasut i rađja baš svake godine obilno krupnim, jedrim žirom. Lanjske godine, kad sam ga motrio, bio je obilno okićen plodom, i prema njegovoj razgranjenoj krošnji moglo se je pod njim nakupiti 3 mjerova žira. Kod ovakove prilike može taj |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 204 — hrast, akoprem je u srčini šupalj, još 100 godina zdrav živiti i uresom biti. Na takav način mogli bi pojedino hrašće više stoljeća staro odgojiti i zdravo uzdržati. Na temelju navedenih dokaza mogli bi šiprake la^no izkorjeniti, ako se preduzme krčenje u mjesecu srpnju i kolovozu; buduć bi u to doba godine posječen šiprak jamačno utamanili, te ako bi i gdjekoji panj izdanke iztjerao, to bi brzo i izginuo, pošto Ijetorasti niti bi se u drvo, niti u pupolje za bu dući razvitak lišća podpuno usavršili. Kod sličnih radnjah neuzima mnogi na tu malenkost obzir, već sjeće u proljeće šumske prosjeke, hvadske šiprake, ili krči šumu za budući nasad, a tim neće naumljenu svrhu podnipošto postići, dapače obratno, buduć će se šiprak opet pojaviti, dapaće on će izdanke bujnije tjerati, a posjednik će imati suvišan trošak, pošto će gložak i šiprak opet rasti, kao što je i prije rasao.* J. Ettinger. * Nedu se ogriešiti, ako na ovu razpravicu vrlo štovanog pisca što šta primjetim. Glede kolanja mezgre u drvec´u postoje dvie teorije; jednu zagovara kao najglavniji pristaša J. Sachs i Dr. Jean Dufour, a drugu Dr. R. Hartig. — J. Sachs zagovara teoriju upojnosti (Imbibitionstheorie), doCim je Hartig prigrlio teoriju o tlaku plinova (Gasdruchtheorie), te jedan i drugi hoće dokazati, da je jedini uzrok kolanju mezgre u drveću ili sila upojnosti ili sila plinovnog tlaka. J. Bohm i njegovi pristaše vojuju za tlak vazduha na žilje drveća, le tomu tlaku pripisuju najveći učin kod kolanja mezgre. Dr. Hartig osvojio je za svoju teoriju o kolanju mezgre sijaset pristaša, buduć se njegova nauka o tom neosniva na predmjevah, nego na praktičnom iztraži vanju 0 kolanju mezgre u drveću. Uzla z ili snilazenj e mezgre, kako tumači naš vrlo štovani pisac u uvodu razpravice, nije nigdje, ni po nikojem piscu onako obrazloženo, te ovakovo tumačenje 0 kolanju mezgre nećeš naći ni kod glavnog zaztupnika teorije o upojnosti Saehsa, niti kod umna borioca za teoriju tlaka plinova Dr. Hartiga. Po tumačenju našega vrlo štovanog pisca bio bi gornji dio drveća, a recimo i krošnja, neka vrst spremnic e za pohranu mezgre kroz zimu t. j . za vrieme studeni, iz koje bi spremnice nakupljena mezgra strujiti imala u proljeć u ili ljet i s gornjeg kraja drveta u dolnji i kod slučajne nasjeke drveta našla bi svoj izlaz na ozledi. Po gotovo svi već rečeni pisci neće ni da čuju o kakvom snilazenj u mezgre odzgor dolje ; buduć mezgranje ili kolanje mezgre biva tako, da rastlinska mezgra (otopljeno hranivo) iz tla struji u vis kroz drvo vlasatimi brandusi korienja, te ju dalje odvadjaju od jedne do druge staničnine (zelllumen) takozvane zavojnic e (kolutke i Ijestvenice) prekapljivanje m (filtracijom). Baš onaj pojav, zašto tanke opn e odvodnih zavojnica nepropuštaju već upojenu mezgru odzgor drveta dolj e onako, kako primjerice vodu propušta bugačica, nije po nikojem od rečenih pisaoah potanko protumačen; nu to je nepobitna istina, da mezgra u drveću struji gor e u vi s u toliko, u koliko se ona gubi izparivanjem kroz lišće od drveća, kroz pupovljc itd., te ju drvo mora nadomjestiti opet iz tla pomoćju za to opredieljenih ustroja. Ovakovih ustroja naći ćemo ne samo u drvu samom ili po nazoru našega pisca u „bjeliki", nego i u drugotnom drvu, u skrajnih rtovih lišća i pupovlja. Jač e ili slabij e mezgranje nezavisi, kako naš vrlo štovani pisac umuje, odtud, što kroz zimu driemajući sok (mezgra) snilazi iz visa drveta niz drvo, nego jače |