DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 199 — odmjerivanje šumskih odšteta, buduć u zakonu o lovu od godine 1870. nisu glede toga izdane nikakove ustanove, po kojem bi se mjerilu imale procjenjivati upitne štete, te bi valjalo ovu manjkavost izpraviti tim više, što svaki procjenitelj po svom čefu prosudjuje takove štete, i što uslied toga postupajuće oblasti nikakove podloge neimaju na kojoj bi prosudjivale kako samu procjenu, tako i faktično postojeću štetu. Da se toj nepodobštini doskoči, od prieke je nužde sastaviti cjenike, a svako gospodarstveno dobro budi na temelju proizvodne ili troškovne vriednosti. Nedvojbeno je, da će se o štetah po divljači u gospodarstvu počinjenih više razpravljati, pošto je jur kocka bačena, a za to budi nam slobodno u šumarskom listu o tom koju reći. I pravo je i bogu drago, da vlastnik lova na tudjem posjedu vlastnikom posjeda onu štetu nadoknadi, koja je samom njemu pripadajuća divljač počinila, te su svi zakoni na svietu tog načela, da onaj, koji posredno ili neposredno povoda tudjoj šteti dade, takovu naknaditi ima. Učinjen predlog, da se sastavi cjenik za počinjene štete vlastnikom zemljišta po divljači na gospodarskih proizvodih, kao što takav postoji i za šumske štete, nebi svrhi praktično odgovaralo, buduć su ciene gospodarskih proizvoda sasvim nestalne, jer čim su više od tržišta udaljeni, tim više im ciene padaju, i obratno više rastu, što naravno zavisi opet od plodnosti godine i od mnogih drugih zaprieka. Takav cjenik imao bi se toga radi svake godine izpraviti i za razne predjele pesebno upriličiti. Tko pobližje pozna u Hrvatskoj i Slavoniji odnošaje pučkog gospodarstva, gdje se domaće blago svake vrsti goni cielu godinu po pašnjacih, šuma i koje kud, taj će znati, da se tim divljač uznemiruje, te može lasno tvrditi, da nam se nije bojati, da će se kod nas onolika množina divljači odgojiti, koja bi štetonosna mogla biti za vlastnike zemljišta, jer se za to brini ne samo sama zvierad i grabežljive ptice, da se neumnoži, nego se ni zakupnici lova nestaraju mnogo za svoja lovišta, niti novčano žrtvuju, da kakovu korist od divljači imadu, jer dobro znadu, da jim se kod odnošajah našeg seljačtva i njegova gospodarstva ni korist, niti trud neizplaćuje, pak pripuštaju sve to samoj naravi i zaštiti zakona o lovu. Jedino je lovište u Hrvatskoj, o kom bi mogli reći, da se racionalno timari, ono na vlastitom posjedu grofa Bombelesa blizu Varaždina, gdje se, kako po godišnjih izkazih doznajemo, postrielja u lovno doba godine preko 1.500 zečeva, više stotina jarebica i fasana i druge manje peradi. Ovdje bi se moglo reći, da je ondje divljači tusto, jer se sigurno na 3—4 rali popriečno po 1 zec goji. Motrimo primjerice obćinu gornji i dolnji grad Zagreb, koja je u dva lovišta razdjelena sa ukupnom površinom po katast. izmjeri od 3.520 rali. Od tih lovišta možemo reći, da zakupnici lova za zapatak divljači ipak nješto više paze i troše, nego li zakupnici u onih od gradova udaljenih obćina, jer se ovdje ipak u najboljem slučaju nahodi na 15—20 rali popriečno po 1 zec. S toga se ovdje nemože reći, da ima divljači tusto na toliko, da bi znatnu štetu po usjevih, |