DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 198 — Žakavkazju, a osobito u primorskim mjestima Gurije, Abhazije i južnoga diela Crnomorskoga okružja. Na sjev. Kavkazu nalazi se to drvo na gorama Glavnoga hrbta, no mnogo riedje nego u Žakavkazju. U visinu se takodjer prostire daleko. Raste poglavito u nizkom i srednjem pojasu gorskoga drveća počam od obale morske i dopire do 1500—1600 met. nad morem." Ovdje ona postizava razmjerno veliku veličinu do 25 met. u visini i do preko 1 met. u premjeru. Dodatak ka knjizi Keppena jest: „Pokus razdieljenja eur. Rusije po rastenju drveća," u kojem pisac znanjem i izkustvom kuša karakterizovati fyto-geografijske dielove eur. Rusije po rastenju drveća. Početak je tomu učinio jojst Trautfetter, što napokon ne umanjuje zasluge našega pisca, jer je njegovo djelo osnovano na mnogo većem broju faktičnih podataka. Ne gledajuć na probitak tog dodatka, nije moguće, da mu ma i u kratko sadržaj navedemo, jer bi nas to izvelo iz kruga, u kojem se ima kretati referent periodičke štampe. Na svršetku nemožemo, a da ne resumiramo ocjene o knjizi Keppena, želeći, da specijalisti šumarstva obrate svoj interes na tu knjigu, na koji on može s podpunim pravom računati. Zakon o lovu i odštete po divljači počinjeniii kvarova. „Narodne Novine" priporaenule su u broju 49. od 29. veljače t. g. u uvodnom članku, da se zakon o lovu od godine 1870. izpravi, dotično usavrši za to, što u velikoj množini uzgojena divljač obično počinja veliku štetu poljodjelcem u njivah, vinogradih, vrtovih i t. d. Nezna se, gdje su štete veće. Jeleni, srne, divlje svinje i medjedi čine na usjevih, a zečevi u vrtovih i vinogradih, osobito u mladih voćnjacih kvara, te je s toga već u samom zakonu ustanovljeno, da vlastnici i zakupnici lovišta imadu paziti na to, da se divljač prekoredno nemnoži, te je i samim zakonom ustanovljeno, da se oštećenim go.spodarom ima svaka šteta nadoknaditi. Prera se po zakonu medju vlastnikom lovišta i oštećenim posjednikom ima pokušati nagodba, i ako ova nebi pošla za rukom, stoji oštećeniku prosto, da pred kotarskim sudom zatraži odštetu, ipak postaje tim stvar još uvjek zamršena; jer kad se radi o odšteti za kvarove u poljodjelstvu, što no ih je počinila divljač, obično biva, da ni oštećenik ni vlastnik lovišta nisu zadovoljni, i da oštećeni gospodari traže obično velike odštete, dočim vlastnici lovišta nastoje, da što lakše prodju. Ako se nenagode, onda će procjenitelji procieniti počinjen kvar, ali kako ? Za procjenitelje uzimaju se takove osobe, koje spadaju u seljački stališ, te neprocienjuju počinjenu štetu prema izvjestnim gospodarstvenim načelom, nego od oka. Ovakav postupak nemože zadovoljiti ni ovog, ni onog. Takove po zvieradi počinjene štete u poljodjelstvu imale bi se procjenjivati po stalnom njekom cjeniku, koji bi bio sastavljen po istih načehh gospodarstvene znanosti, kao što postoje cjenici za |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 199 — odmjerivanje šumskih odšteta, buduć u zakonu o lovu od godine 1870. nisu glede toga izdane nikakove ustanove, po kojem bi se mjerilu imale procjenjivati upitne štete, te bi valjalo ovu manjkavost izpraviti tim više, što svaki procjenitelj po svom čefu prosudjuje takove štete, i što uslied toga postupajuće oblasti nikakove podloge neimaju na kojoj bi prosudjivale kako samu procjenu, tako i faktično postojeću štetu. Da se toj nepodobštini doskoči, od prieke je nužde sastaviti cjenike, a svako gospodarstveno dobro budi na temelju proizvodne ili troškovne vriednosti. Nedvojbeno je, da će se o štetah po divljači u gospodarstvu počinjenih više razpravljati, pošto je jur kocka bačena, a za to budi nam slobodno u šumarskom listu o tom koju reći. I pravo je i bogu drago, da vlastnik lova na tudjem posjedu vlastnikom posjeda onu štetu nadoknadi, koja je samom njemu pripadajuća divljač počinila, te su svi zakoni na svietu tog načela, da onaj, koji posredno ili neposredno povoda tudjoj šteti dade, takovu naknaditi ima. Učinjen predlog, da se sastavi cjenik za počinjene štete vlastnikom zemljišta po divljači na gospodarskih proizvodih, kao što takav postoji i za šumske štete, nebi svrhi praktično odgovaralo, buduć su ciene gospodarskih proizvoda sasvim nestalne, jer čim su više od tržišta udaljeni, tim više im ciene padaju, i obratno više rastu, što naravno zavisi opet od plodnosti godine i od mnogih drugih zaprieka. Takav cjenik imao bi se toga radi svake godine izpraviti i za razne predjele pesebno upriličiti. Tko pobližje pozna u Hrvatskoj i Slavoniji odnošaje pučkog gospodarstva, gdje se domaće blago svake vrsti goni cielu godinu po pašnjacih, šuma i koje kud, taj će znati, da se tim divljač uznemiruje, te može lasno tvrditi, da nam se nije bojati, da će se kod nas onolika množina divljači odgojiti, koja bi štetonosna mogla biti za vlastnike zemljišta, jer se za to brini ne samo sama zvierad i grabežljive ptice, da se neumnoži, nego se ni zakupnici lova nestaraju mnogo za svoja lovišta, niti novčano žrtvuju, da kakovu korist od divljači imadu, jer dobro znadu, da jim se kod odnošajah našeg seljačtva i njegova gospodarstva ni korist, niti trud neizplaćuje, pak pripuštaju sve to samoj naravi i zaštiti zakona o lovu. Jedino je lovište u Hrvatskoj, o kom bi mogli reći, da se racionalno timari, ono na vlastitom posjedu grofa Bombelesa blizu Varaždina, gdje se, kako po godišnjih izkazih doznajemo, postrielja u lovno doba godine preko 1.500 zečeva, više stotina jarebica i fasana i druge manje peradi. Ovdje bi se moglo reći, da je ondje divljači tusto, jer se sigurno na 3—4 rali popriečno po 1 zec goji. Motrimo primjerice obćinu gornji i dolnji grad Zagreb, koja je u dva lovišta razdjelena sa ukupnom površinom po katast. izmjeri od 3.520 rali. Od tih lovišta možemo reći, da zakupnici lova za zapatak divljači ipak nješto više paze i troše, nego li zakupnici u onih od gradova udaljenih obćina, jer se ovdje ipak u najboljem slučaju nahodi na 15—20 rali popriečno po 1 zec. S toga se ovdje nemože reći, da ima divljači tusto na toliko, da bi znatnu štetu po usjevih, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 200 — vrtovih i vinogradih pošiniti mogla. Ako je tomu tako ovdje, onda još manje opasnosti ima kod udaljenih obćina za posjednike zemljišta; jer se jedva na 40 ili više ralih nadje popriečno po 1 zec, dočim u predjelih, koji su poplavi od Save, Drave, Česme, Ilove i Bosuta izvrženi, nalazi se (kako mi je iz moje prakse poznato) na više nego 150 ralih popriečno samo po 1 zec. Ove godine usljed skoro obćenite poplave u tih je predjelih divljač na više četvornih milja formalno uništena, te u koliko sam dočuti mogao, u šumariji raičkoj jest preko 30 srna od poplave postradalo. Koliko je onud zečeva stradalo, ne zna se broja. U takovih predjelih, gdje je divljač utamanjena trebati će više godina dok se razplodi. Ovdje nebi bilo umjetno lovišta u zakup davati. Iz toga možemo prosuditi, da divljač, koja se kod nas u zakupnih lovištih nalazi, nemože biti u obće za poljsko gospodarstvo u onoj mjeri pogibeljna, kako se to obće misli. Iz njekih krajevah pribjegla je divljač sbog poplave u druge predjele, da se spasi, te ako se u takovih predjelih opaža veći broj divljači, nego što se obično ondje nalazi, nesliedi odtud podnipošto, da je u obće odviše ima. Da se divljač (imenito zečevi) u zirano doba običaje u kućne vrtove ušuljati, nebiva baš toliko sbog nestašice hrane, nego tomu je razlog taj, da se skloni od napadaja zvieradi i grabežljivih ptica, a najviše od lisice, koja jim je najveći neprijatelj, te tim naravno u vrtovih i voćnjacih, koji se ne nadgledaju, po koju mladu voćku oguli. Da se pomanjih šteta po divljači posjednikom zemljišta počini, bivalo je i biti će; ali da se štete počinjene u većoj mjeri dogoditi mogu, kako o tom „Agramer Zeitung" u broju od 6. travnja t. g. priča, naime, da su zečevi u rastionici kr. šumsko-gospodarskog zavoda u Križevcih blizu 3000 mladih sadnica ogulili i obrstili zaista nečuveno je, te to izgledje tako, kao da su zečevi zavodski vrt preko zimske periode u zakup uzeli, da u njem prežive. Čudimo se, da taj zavodski vrt preko zime nadgledan nije, te da takova sredstva poprim- Ijena nisu, s kojimi bi se zečevi odvratili, da štetu nečine. Zakupnik lovišta nesmije loviti u zatvorenih zvjerinjacih ili u ogradjenih baštinah (vrtovih), pa ako bi ipak zvierad iz bližnjih njegovih zakupnih lovištah oštetila što šta u vrtovih ili u voćnjacih — nebi on morao nadoknaditi po zvieradi počinjen kvar; jer kvar nije učinjen njegovom krivnjom, pa zato nemože on zanj ni odgovarati. Da se štete od zvieradi prosuditi uzmognu onako, kako valja, treba protumačiti bitnost zakupa lova ili zakupnine. Zakupom lovišta stiče si zakupnik pravo od dana utanačenog ugovora ne samo na vlastnost ondje se jur nalazeće divljači, nego i to pravo, da smije u zakupnom lovištu divljač uzmnažati, i u svoju korist rabiti. Nu čim rok valjanosti zakupnog ugovora izteče t. j . čim vrieme vršenja tog prava mine, neima zakupnik prava na onu divljač, koja se je možebit njegovim nastojanjem za vrieme trajanja zakupnog ugovora umnožala, to će reći, da zakupnik utrnućem ugovora neiraa prava na zalihu divljači, koja se u lovištu nalazi, nego taj su |