DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 198 — Žakavkazju, a osobito u primorskim mjestima Gurije, Abhazije i južnoga diela Crnomorskoga okružja. Na sjev. Kavkazu nalazi se to drvo na gorama Glavnoga hrbta, no mnogo riedje nego u Žakavkazju. U visinu se takodjer prostire daleko. Raste poglavito u nizkom i srednjem pojasu gorskoga drveća počam od obale morske i dopire do 1500—1600 met. nad morem." Ovdje ona postizava razmjerno veliku veličinu do 25 met. u visini i do preko 1 met. u premjeru. Dodatak ka knjizi Keppena jest: „Pokus razdieljenja eur. Rusije po rastenju drveća," u kojem pisac znanjem i izkustvom kuša karakterizovati fyto-geografijske dielove eur. Rusije po rastenju drveća. Početak je tomu učinio jojst Trautfetter, što napokon ne umanjuje zasluge našega pisca, jer je njegovo djelo osnovano na mnogo većem broju faktičnih podataka. Ne gledajuć na probitak tog dodatka, nije moguće, da mu ma i u kratko sadržaj navedemo, jer bi nas to izvelo iz kruga, u kojem se ima kretati referent periodičke štampe. Na svršetku nemožemo, a da ne resumiramo ocjene o knjizi Keppena, želeći, da specijalisti šumarstva obrate svoj interes na tu knjigu, na koji on može s podpunim pravom računati. Zakon o lovu i odštete po divljači počinjeniii kvarova. „Narodne Novine" priporaenule su u broju 49. od 29. veljače t. g. u uvodnom članku, da se zakon o lovu od godine 1870. izpravi, dotično usavrši za to, što u velikoj množini uzgojena divljač obično počinja veliku štetu poljodjelcem u njivah, vinogradih, vrtovih i t. d. Nezna se, gdje su štete veće. Jeleni, srne, divlje svinje i medjedi čine na usjevih, a zečevi u vrtovih i vinogradih, osobito u mladih voćnjacih kvara, te je s toga već u samom zakonu ustanovljeno, da vlastnici i zakupnici lovišta imadu paziti na to, da se divljač prekoredno nemnoži, te je i samim zakonom ustanovljeno, da se oštećenim go.spodarom ima svaka šteta nadoknaditi. Prera se po zakonu medju vlastnikom lovišta i oštećenim posjednikom ima pokušati nagodba, i ako ova nebi pošla za rukom, stoji oštećeniku prosto, da pred kotarskim sudom zatraži odštetu, ipak postaje tim stvar još uvjek zamršena; jer kad se radi o odšteti za kvarove u poljodjelstvu, što no ih je počinila divljač, obično biva, da ni oštećenik ni vlastnik lovišta nisu zadovoljni, i da oštećeni gospodari traže obično velike odštete, dočim vlastnici lovišta nastoje, da što lakše prodju. Ako se nenagode, onda će procjenitelji procieniti počinjen kvar, ali kako ? Za procjenitelje uzimaju se takove osobe, koje spadaju u seljački stališ, te neprocienjuju počinjenu štetu prema izvjestnim gospodarstvenim načelom, nego od oka. Ovakav postupak nemože zadovoljiti ni ovog, ni onog. Takove po zvieradi počinjene štete u poljodjelstvu imale bi se procjenjivati po stalnom njekom cjeniku, koji bi bio sastavljen po istih načehh gospodarstvene znanosti, kao što postoje cjenici za |