DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 196 — Polarna granica razprostranenja Sibirske jele ne dade se točno odrediti, jer su oskudni podatci Po onih podatcih, što ih imamo, dade se odsjeći granica ovako: na iztoku prelazi ta granica Jenisej pod 65" 50´ s. šir., pod kojom se širinom nalazi i na iztočnih obroncih Urala, koji sieče mnogo južnije pod 61" 50´ s. šir. Dalje smjerom k Pečori približava se predjel jele k sjeveru tako, da je nadjeno ovdje pod 64" s. š. Pod tom širinom nalazi se vjerojatno razprostranenje jele na cielom prostoru od gornjega toka Pečore do rieke Mezenja. Uz posliednju rieku do nizine sjeverne Dvine spušta se crta jele nešto k jugu, presiecajuć sjev. Dvinu pod 63V2" s. šir. Odtuda iz sjevero-zapadne točke razprostranenja jele Sibirske vraća se njezina crta naglo k jugu, k gornjemu toku rieke Vaga, odkud prelazi na obale rieke Kubine i k gornjemu toku rieke Suhone, skrečuć ovdje malo na jugo-zapad. Zatim ide jugo-iztočno prelazeći u iztočne kotare Kostromske gub. do Makarjevskoga kotara. Iz ovoga mjesta spušta se po rieci Betlugi u Nižegorodsku gub., gdje ju nalazimo u sjev.-iztočnom uglu, a ovdje laste pomješana u jelovih šumah i dolazi po r. Keržencu do Volge. Počam odatle postaje joj granica južna. Ona ide gotovo ravno na iztok lievim briegom Volge, dolazi do Kazanja. Odatle ide iztočno k ušću rieke Vjatke, presieca ovdje Kamu, zatim u istom smjeru r. Bielu, idući po njezinom pritoku, r. Tanjpu u Permsku gub., k jugo-zap. od Krasnoufimska. Dalje zatim ide po r. Irenju, dižuć se ovdje naglo k sjeveru, ugiblje se r. Kungur s ove sti´ane i ide k iztoku, a zatim k jugo-izt., prolazeći gornjim tokom r. Ufe i dosižuć Uraljsko sljeme, na kojem se spušta u Ufinsku gub., premda se ne zna dokle. — Na visinah Uraljskoga sljemena ne dopire ta vrst do medje rastenja drveća, koju ovdje zapremaju, kako je prije rečeno, druge vrsti. Na Konžakovskom vrhu i na Jurmu dopire ta vrst do 3000 futa, a na Denežkinom do 3600 futa vis. nad morem. Posve je karakteristična sa svoga razprostranenja Abies Nordmaniana Stev, koja je veoma blizu po svojih botaničkih znakovih europejskoj jeli. Nalazi se izključivo na Kavkazkim gorama, a naraste dosta debela (do 1 saženj = 2´1 met. u premjeru u visini od 15—20 saž. == 30—40 met.) i tvori često dosta obsežne šume. Hvala poznatoj knjizi ,J. S. Medvjedova (Drveće i grmlje Kavkazko), možemo si predstaviti dovoljno jasnu sliku 0 razprostranenju ove vi´sti. Najveće šume tvori u zapadnoj česti Kavkaza, na pr. u Crnomorskom okružju i u Abhaziji. Osim toga raste ta Nordmanova jela pravcem glavnoga Kavkazkoga sljemena i na Adžaro-Imeretinskih gorah, na posljeđnih posvud, kud se protežu. Na iztoku prelazi u oblast Kure, no ne dopire u tom pravcu dalje od 62" polutnika. Ako i nije granica razprostranenja ove vrsti na sjevernom Kavkazu opi´edieljena podpuno, može se ipak bez sumnje kazati, da dopire do zapadnih provincija. Ovdje se često nalazi u obsežnih šumah u gornjem toku riekS,: Velike i Male Labe, Zelenčuka, Kuhanja i dr. U Tverskoj oblasti i u Dagestanu nema te vrsti posvema. Kavkazka jela raste izključivo na gorah, prem nikad ne dopire do krajne granice, gdje u obće prestaje drveće rasti. U zapadnom Zakavkazju razprostranjena je ponajviše u pojasu od 1300—1900 met. nad morem, u oblasti Kure spušta se do 900 met. |