DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 195 — puno. U obćenitih crtali Keppeii vodi ju po desnoj obali rieke Kame do ušća r. Biele; za tim ju vraća k iztoku kroz južnu čest Permske gub. Za Ut´om u predjelima Urala spušta se jela k jugu, no ne južnije ipak od 54" s. sir. — Što se tiče visine, do koje dopire jela na Uralskom sljemenn, pokazala se kod ove, kao i kod prediduće vrsti, da ta vrst dopire do različite visine, prema uvjetima dotičnoga mjesta; na pr. na Dcneikinom vrhu ide do visine 3D00 Ma (po prilici 1200 met.). U obće jela, kao i cedar dopire na Uralskim gorama više nego ostale četinjače, i samo malo zaostaje za tisovinom u sjevernoj česti Urala (nad 62" s. š.). Na najviših granicah postaje jela kržljava, po kamenu rastući grm. Kavkazka jela (P. orientalis Linn), koju pisac priznaje kao posebnu odliku, nalazi se na Kavkazu kao veliko, ili dapače u prijatnih okolnostih veličanstveno do 20 sažnjeva (po prilici -15 met.) visoko drvo uz odgovarajuću debljinu. Raste koli u čistih porastlinah, toli pomiešana s drugim vrstima: s bukvom, omorikom, smrekom i grabom u gornjem pojasu od 4500—7000 futa nad morem, dopiruć kadkad do medje rastenja drveća. Ta se vrst prostire po zapadnoj česti Kavkazke prevlake. Na sjevernom Kavkazu nalazi se ta vrst u malenoj množini u gorah Zakubanskoga kraja u gornjem toku rieke Biele, Velike i Male Labe, Zelenčuka i njihovih pritoka. Izvori Kuhanja predstavljaju dakle najiztočniju čest razprostranenja ove vrsti na sjevernom Kavkazu. U Zakavkazju raste ta jela u velikih šumah u Batumskoj oblasti, u Guriji, Mingreliji, Ineretiji, Svanetiji i u oblasti Kure. Po Glavnom hrbtu pojavljaju se kao krajna točka njezinoga razprostranenja predjeli na vrhovima Mtiuletskoga klanjca po Vojenogruzinskoj cesti. Na Malom Kavkazu iztočna njezina granica prelazi po Tijaletskom sljemenu ne daleko od Tiflisa. Zanimiv je fakat kod razprostranenja jele po Kavkazu to, što je ne ima u Cernomorskom okrugu, što su mnogi opazili, i što je ne ima u Abhaziji, gdje ju nadomještava biela jela Iz roda jela rastu u Piusiji tri zastupnika: jela česljasta, sibirska i Nordman- ova. Prva odlika nalazi se malo ne izključivo u predjelih carstva Poljskoga i to dosta na ograničenom prostoru. Tim si je lahko protumačiti, zašto se je do najnovijega vremena o njezinom razprostranenju veoma malo znalo Hvala Lapčinskomu, jer joj možemo danas točnije granice opredjeliti. Počam od sjev. česti Kaližske gub. prolazi po rieci Varti smjerom prama Varšavi, no ne dolazeći do nje; zatim se vraća k jugo-iztoku, prelazi kroz Radomsku i Ljublinsku gub. i prelazi u Galiciju. Na desnoj obali Visle nalazi se ta vrst, osim jugozap. česti Ljublinske gub. samo koje gdje u malenih hrpah; na pr. u Kuflevskoj šumi, pod Mrozami, takodjer u Sjedleckom i Lukovskom kotaru. Iztočniie od tih predjela nadjena je česljasta jela u sadanje vrieme u maloj množini u Bielovježkoj šumi, pojedince u nekojih šumah Vladimir-Volynskoga kotara i kao dosta velika šuma okolo Obuhova u Ljubenskom kotaru. Sibirska jela kao i tisa (Taxus) zalazi u sjev.-iztočnu Rusiju u spodobi dubokoga zaljeva, samo je taj zaljev uži, jer posljednja vrst ide na sjeveru i na jugu dalje nego jela. |