DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 194 — povraća na iztok, prelazi Lovo-jezero i postepeno spuštajući se Ic jugu, ide ponješto smjerom k rieci Ponoju, odkud uzmaknuv znamenito ua jug, medja dolazi do obale Bieloga mora, naprotiv otočiću Sosnovcu. Na iztočnoj obali Bieloga mora nadjena je jela u družtvu s brezom pod 6774** s. šir. Od ovud se spušta predielna njezina crta, idući uzporedno sa Češskim zaljevom za ^4" na jug, a za tim se iznova diže k sjeveru, te na obalah rieke Indege u Malozemaljskoj tundri dolazi do 67´/,/ s. šir. Dalje se za tim polarna crta jele s nova spušta i opet se diže na desnom briegu Počore do grada Pustozerska (67" 30´ s. šir.), a 10 vrsta daleko od tog grada nalaze se tisove i jelove šume. Gim se granica jele približava k Uralu, ponovno se po malo podiže i 40—50 vrsta daleko od Urala nadjene su pojedine hrpe jela pod 67" s. šir., a na samih gorah može se suditi, da se jela spušta po prilici na 1". Južna predielna granica razprostranenja jele ide poSam od zapada, od najjužnijih česti carstva Poljskoga i Galicije u srednji dio Voljraske gubernije, gdje se nalazi u Volynskom Poljesiju, i dolazi k jugu do kotara Novgorod- Volynskoga i Ostrožkoga. Dalje u granicah Kijevske gub. nalazi se jela, po njekom svjedočanstvu, samo u Radomjsliskom kotaru, koji se odlikuje obćenitim karakterom šumskoga rašća, prem po drugih svjedočanstvih jele tamo i nije. U Cernigovskoj gub. pojavljuje se jela u šumah samo izvan pojasa zemlje crnice, poimence u Starodubskom i Mglinskom, a takodjer u Novozybkovskom kotaru. Iz sjeverne česti Cernigovske gub. prelazi južna granica jele po zapadnoj česti Orlovske gub., gdje se ta vrst nalazi u neprekidnih nasadih u kotaru Brjanskom i Karačevskom. Dalje se zatim granica diže naglo k sjeveru uz zapadnu čest Bjelevskoga i Odoevskoga kotara Tuljske gub. i iztočnu čest Lihvinskoga kotara Kalužske gub. U Tuljskoj gub. pojavljuje se jela u neprekidnih hrpah u sjevernoj česti Bjelevskoga kotara, a u zap. česti Odoevskoga kot. tvori dapače neprekidne šume. U Alexinskom kot. raste jela pojedince uz Oku posred drugih vrstih; u Kozeljskom čini na pojedinih mjestih gospodujuću vrst. Za tim k iztoku od Serpuhova nalazi se jela malo ne do Kolomne na lievoj obali Oke i prelazi na desnu obalu ne daleko od toga grada, a kod toga se ne nalazi ovdje južnije od sela Luhović. U pređjelih Ptjazanske gub. raste jela u kotaru Zarajskom i Kasimovskom, a po drugih svjedočanstvih i)ojedince i u Sapožkovskom, što stoji u svezi s takvim njezinim razprostranjenjem u susjednom Šackom kotaru Tambovske gub. U ovoj posliednoj gub. raste jela po Oki, po Eni i njezinom pritoku Mokši, te po njezinom gornjem toku prelazi u Krasnoslobodski kot. Penzenske gub. Od ovud medja jelovih šumfi proteže se niz tok rieke Alatyra, počimajuć od izvora njegovoga i utoka u rieku Suru. Ovdje u pređjelih doline rieke Sure zakreću se šume četinjačS, u obće, a jelove napose na jug do ušća rieke Baryča. Dalje na iztok južni prediel jele diže se znamenito k sjeveru do same Volge, a po njezinom lievom briegu proteže se jela do Kazanja. Iztočnije nadjena je jela u malenih hrpah po rieci Kazanki. Dalji smjer južne predjelne crte od jele opredieljen je dosta nepod |