DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 193 — medja ide na jug, dapače na jugo-iztok po rieci Onegi do Ando-jezera, odkud se spušta istim smjerom niz sljeme, koje ide od spomenutoga jezera do rieke Vyterte i koji razdvaja pritoke Onežkoga jezera i pritoke rleke Onege. Ovdje mu je najzapadnija točka u gornjem toku r. Keme, koja utiče u Bielo jezero, i Uhte, koja utiče u jezero Lača (61" s. š., 55" ist. duž.) Ovdje se južni smjer medje mienja u jugoiztočnl, prolazi pokraj jezera Vozi i na iztok od jezera Kubenskoga. Iz Vologodske gub., u kojoj ta vrst bora raste osobito u iztočnlh kotarih, po toku rieke Unže i Vetluge, prelazi u Lostromsku gub., gdje ga nalazimo u četirim iztočnim okružjima: u Kologrivskom, Makarjevskom, Vetlužkom i Varnavinskom. Odavle prelazi u Nižegorodsku gub, gdje ga nalazimo pojedince po rieci Keržencu, 20 versta od grada Semenova na sjever. Od ovoga mjesta valja mu granicu smatrati južnom. Iz Nižegorodske gub. ide, ne dolazeć do sjeverne česti Kazanjske gubernije, na iztok dapače malo i na sjeveroiztok u Vjatsku gub., gdje raste u Slobodskom, Orlovskom i u dr. okružjima. Zatim prelazeć u prediele Permske gub., ta medja prešav preko Kame malo na jugu od Sazapula, naglo se vraća k NNO, iduć neprestano u malenoj udaljenosti od Kame i dolazi k Uralu samo u sjeveroiztočnom uglu Permske gub., t. j . u blizini izvora rieke Pečore. Sto se tiče daljega smjera medje razprostranenja te vrsti bora na iztok Uralu i po Sibiriji, nema točnih za to data. Može se samo s vjerojatnošću uzeti, da ide i ovdje, kao i na zapadnoj strani, mnogo dalje na sjever, nego na Uralu. Kako visoko dopire ova vrst bora na Uralu, ne može se točno, kao ni za druge vrsti, odrediti. Visina je po tom, do koje ova vrst dopire, veoma različna i zavisi o mjestnih uvjetih. U nekim mjestima takav bor zaostaje za drugima četinjačama, a na nekih opet zadržava normalnu svoju veličinu i na većoj visini. U obće pisac pristaje uz mnienje prof. Krylova, koji je specijalno iztražio cvjetanu Permske gub., koji misli na temelju toga, što jedina ta vrst dopire do granice rastenja drveća na Konžakovskom i Denižkinom vrhu, da je ta vrst medju svim četinjačama najsposobnija i da podnosi najoštrije podneble. Jela se nalazi u nas u trima formama: u formi jele obične, sibirske i kavkazke. Sve tri ove forme potekle su od obične jele (Picea vulgaris) i to povodom klimatičkih upliva. Razlike njihove svezane su s osnovnom formom cielim redom postepenih prelaza. Ne dieleć ih po mjestima, gdje se pojavljuju, odredit ćemo sjevernu i južnu granicu ove vrsti. Najkrajna njezina točka na sjeveru jest po novih iztraživanjih obala jezera Kvelme-Javre, na jug od Baranger- fiorda pod 69" 30´ s. š. Odavle na istok ne može joj se opredieliti medja točno, prem bi se punim pravom moglo uzeti, da ide tako daleko, kako i medja četinjača u obće, jer na poluotoku Kolskom dopire jela dapače dalje na sjever, nego omorika (u Skandinaviji´je taj odnošaj obratan). Od jezera Kveljme-Javre ide medja smjerom na grad Kolu, čineći kod toga dva zavoja; jedan k jugozapadu, drugi k sjevero-iztoku. Na iztok od Kolskoga zalieva zavija se ta medja naglo na jug i prelazi u tom smjeru iztočnom obalom rieke Kole i Kolo-jezera, dolazeći malo ne do sjevernoga kraja o. Imandra. Odavle se prediel četinjača |