DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 191 — u Malu Asiju do okolice Trapez unta. Tako ju n. pr. nalazimo u Dahestanu kod gorskih rieka, koje utječu u Kubanj, na pređgorjima Eljborusa i dr. Kao na Malom Kavkazu razprostranjena je takodjer na mnogih mjestih i zauzima djelomice dosta veliki prostor, kao na pr. na vrhovima Kuže, na Andžarskom sljemenu u Boržomu, gdje tvori čitave šume. Raste i na visočinama Karske i Batumske oblasti. Najčešće pak raste omorika na Kavkazu pomješana s drugim vrstima: jelom, bielom jelom, bukvom, hrastom, brezom i dr., no kadkad raste takodjer u obširnih nasađib, koji zapremaju prostor od nekoliko tisuća desjatina. Kadkad rastu i ovdje uz nju obični njezini pratioci: resnica (Heidelbeere), brusnica (Preisselbeere) i prosta šiba (Empetrum nigrum) i dapače lineja (Linnaea borealis). Što se tiče rasta ove vrsti na Kavkazu, pisac navadja izvješće J. G. Medvjedeva,- iz kojega se vidi, da ona ovdje daleko zaostaje u rastenju od drugih ovdješnjih četinjača, obične jele i biele jele. često počima u razmjerno ranoj dobi rastenja od lOO godina stradati na gnjiljenju srčike i sušenju krošnje na vrhu. To se tumači ponajviše tim, što omorika ovdje raste na neprijatnom za nju tlu, poimence na težkom glinenom tlu, jer na gorama gotovo i nema rahloga pješčanoga tla. Izvješće o razprostranienju obične omorike na Kavkazu svršava pisac zavadjanjem nekojih podataka 0 vertikalnom njezinom prostiranju na gorama. — Tičuć se vertikalnoga prostiranja vrsti drveća na zapadnom Zakavkazu, po J. G. Medvjedevu mogu se razlikovati četiri karakteristična šumska pojasa, naime: dolnji pojas do 3000 puta (1 put = 0"304 m) ili do 900 m. nad morskom razinom zaprema hrast i bukva; pojas od 3000 f. do 6000 f. (900 m. do 1800 m.) karakterizuje bukva; dalje sliedi prostor, zapremljen izključivo četinjačama, najviše jelom i bielom jelom, za kojim se već prostire pojas, u kojem sve donle, dokle u obće raste drveće, raste breza. Omorika se pojavljuje u pojasu četinjača, a raste ponajviše kao uštrkana primjesa, a kadkad tvori više ili manje čiste dielove. Više točke 6200—8100 f. (1800—2400 m.) dosiže omorika na različnih mjestih Kavkaza, a pri tom je kod nje osobito to karakteristično, što se nalazi dapače i u nizkom pojasu hrasta i bukve, kako je to pokazao Sredinski za Rionski bassein. Zatim se pisac ustavlja kod razprostranjivanja Krimske omorike (Pinus Laricio Var. Pallassiana). Ova se omorika već izvana razlikuje oštro od obične. Ona raste nizko, tvoreć razširenu, u starosti sasma u oblik kupule izraslu krošnju, čega ju radi punim pravom sravnjuju s talijanskom piniom. Ne zaustavljajuć se kod izvanjskih znakova ove vrsti, reći ćemo koju po riečih Keppenovih o njezinom razprostranenju. Ova omorika raste izkljućivo na krimskih gorah, dopirući na njima do 3500 p. nad morem (do 1050 m.), no spuštajuć se takodjer na nekim mjestima sve do obale morske. U ostalom ne tvori ona, kako su neki mislili, ovdje posebnoga pojasa četinjačkih šuma tako, kao što u zapad, polovini krimskih gora zauzima djelomice pojas, koji je na istočnoj strani pokrit hrastom i drugom bjelogoricom. Prem se ta vrst nalazi u malenoj |