DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 20 <-- 20 --> PDF |
v^ — 190 — izvan ove međje, koja je ocrtana samo u obćenitih crtah, pojavljuje se omorika samo pojedince u malenili hrpah i to gotovo izključivo na pjeskovitom tlu, a prate ju njezini svakdašnji suputnici: vriesine i kupine i dr. Kad bismo htjeli odrediti medju u najjužnijih krajevih, kud se omorika sporadički pojavljuje, išla bi ta granica ovako: zahvata sjevernu čest Podoljske gubernije, sjever Kerzonske i Jekaterinoslavske, gotovo svu Harkovsku, osim jugo-iztočnoga ugla, veći dio Voronežke, osim južni još i maleni sjeverni ugao zemlje Donske Vojske, sjeverni dio Saratovske, velik dio Samarske, neprelazeć do Samare ni malo na lievi brieg Volge, gotovo svu Orenburšsku guberniju, osim južnih njezinih strana. Takovo sporadičko razprostranjenje omorike u pomanjih odieljenih hrpah tumači se, da je ponajviše posliedicom specijalne osebujnosti omorike, a ta jest, da raste na suhih pješčanih zemljištih, prem je u tako nepravilnom njezinom razprostranjivanju igrao bez sumnje važnu ulogu i drugi faktor ~ a to je iztrebljivanje šumš, u istorijsko vrieme. Cieli red istorijskih izvješća, koja su očevidna u svojoj istinitosti, što se tiče n. pr. Eleckoga kotara, koji je sad sasma bez šuma i množina dokaza iz imenž, mjesta, koja su bez sumnje naravna po riečima „bor i sosna", -- pokazuju na to, da su današnji sporadički nasadi omorike bili u staro vrieme mnogo veći, i da ih je bilo u mnogih mjestih, prem da su se možda predanja o njima kod naseljenika sasma izgubila. Tomu uzroku može se pripisati, misli pisac to, da ovoj vrsti ne ima gotovo ni traga u cieloj Tuljskoj guberniji, koje se za čudo crta razprostranjenja omorike ne dotiče na karti Bodeovoj. Ne obaziruć se na kakvoću tla i na istorijske uzroke — pisac opaža neki odnošaj izmedju porazdielenja omorike i khmatskih uvjeta. On pokazuje poimence na dovoljno suglasje pravca, kojim se prostire omorika u južnoj svojoj granici sutoplotkom (inthermom t. j . jednakom toplotom) u srpnju 2272" C. Naša obična omorika pojavljuje se takodjer na gorah Krimskih, gdje ju nazivlju bielom omorikom. (Bias-čam) razhkujući ju od domaće Krimske omorike, koja ovdje svojim množtvom prevladjuje i koja se zove crna omorika (kara-čam). Ovdje obična omorika pojavljuje se isto tako na južnom, kao i na sjevernom kraju, premda na sjeveru raste u većoj množini medju bukvikom i hrastikom, a na jugu pomješana je s domaćom omorikom (Pinus Laricio Pollassiana). — Što se tiče sjeverne omorike na Kavkazu, nije se 0 njoj ništa znalo do najnovijeg vremena, ne uzimajuć u obzir to, što su oni, koji su polazili i motrili običnu omoriku na Kavkazu, dodali joj nekoliko novih nazivlja. Tako je Steven razlikovao dvije vrsti var. humata Stev., var. argentea Stev. Gordon drži te dvije različne vrsti jednom i uvadja novu vrst v. latifolia Gord., koja raste takodjer u Persiji i blizu Erzeruma. Neimajuć podataka 0 razprostranjenju svake od ovih vrsti 0 pojedinosti, pisac se ograničuje na to, da navede podatke 0 razprostranienju Pinus sjlvestris u obće. Tu se vidi, da se ova vrst, kako je svatko mogao unapried očekivati, pojavljuje sporadično, i to na gorama. Ovdje ju nalazimo počam od srednjih i viših visina, kao što na glavnom Kavkazkom sljemenu, tako i na južnih njegovih obroncih, a prelazi takodjer i |