DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 17 <-- 17 --> PDF |
| — 187 — Pretvorba srednje šume u visoku ne samo da je pogibeljna, nego nebi ni shodna bila, jer je igora (srednja šuma) ne samo unosnija od gvozda (visoke), nego je takodjer većma u stanju namiriti najraznolikije potreboće drvne industrije. To je u kratko sadržaj gornje knjižice. Ako bi iz tog sadržaja hćeli povuci nauku na naše šum. odnošaje, onda bi se ta u prvom redu protegnula na nestašicu drva u naših obćinskih šumah. Toj nestašici moglo bi se, ako ne posve, a ono svakako prije sa srednjom, nego li dosadanjim gvozdom (visokom šumom) pomoći, — i to takovom srednjom šumom ili igorom, u kojoj bi se u većoj mjeri odgajalo visoko i srednje, nego li nizko drvlje. Pomislimo li, da naši posavski gvozdovi popriečno jedva 2 m.´ po jutru godišnje prirašćuju, da po jutru jedva 50 stabala broje, to će svaki šumar priznati, da na tom prostoru može još barem 50 stabala vegetirati, koji ne samo da nebi drvnoj produkciji na uštrb bili, nego što više, oni bi i onako žestoko slavonsko šumsko tlo od suše zaštićivali i listom gnojili. Uzrokom, da se hrastovi posavskih šuma prerano suše, jeste upravo golo i nezaštićeno tlo. Razumjeva se, da srednja šuma zahtjeva najveću vještinu od šumara. J. K. Geografijsko razprostranjenje četinjača u evropeskoj Rusiji i na Kavkazu. To je naslov knjizi od Fed. Keppena (S. Petersburg 1885), o kojoj piše jAecHofi atjpnaJiB" ovo: „Dok nije izašlo ovo djelo, crpali srno svoje znanje o razprostranjivanju vrsti drveća izključivo iz dosta starih i većinom netočnih izvješća Bode-ovih (Bode. Verbreitungs-granzen der wichtigsten Holz-Gevvachse der eur. Russlands. Beitrage z. Kenntniss Russlands Bd. 118. 1166.) i iz književnih sastavaka Trautvetter-ovih tvetter. Die Pflanzengeographischen Verhaltnisse des eur. Russlands. Hft. 1—3, 1849.—1851.]. U ^adašnje doba imamo iz znamenitoga djela Keppena ne samo liep sastavak, ogromne množine literaturnih izvješća, izvadjenih iz veoma raznoličnih izvora, nego takodjer i novih, koja je pisac sakupio dielomice vlastitim izkustvom, ili putem upita od kompetentnih osoba. Valja kod toga uzeti na um, da je ovo djelo, toliko potrebno za rusko šumarstvo, od osobe, koja nije iz stališa šumarskog, a to će svakako donieti veću vriednost knjizi Keppena u očima šumara. Sadržaj ovoga djela nije ni iz daleka izcrpljen samim razprostranjivanjem ovih četinjača (kako se veli u naslovu) u predjelih eur. Rusije. Osim te zadaće razpravlja se u knjizi o množina drugih pitanja, koja se tiču vrsti drveća u Rusiji, njihovih osebina u rastenju, pitanjS, o tlu, botaničkih opažanja itd. Stoga nenamjeravamo izcrpiti bogati sadržaj ove knjige, već samo najvažnije zaključke piščeve, koje mogu zanimati neposredno i šumara. |