DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 185 - Aus dem Anenmittel-Walde. Napisao 6. Brecher, kr. prus. nadšumar. Vel. 8, strana 71. U gornjoj brošuri opisuje nam pruski nadšumar Brecher šumarenje svoje nadšumarije Zokeritz. On nam otvoreno prikazuje pojedine načine šumarenja sa svima njihovima dobrima i zlima stranama; navadja nam sva svoja opažanja i izkustv´o, koje je pogledom na rast, uporabu i prihod u svojoj upravi stekao, i baš s tog razloga nam je njegova knjižica puno vriednija od mnoge visoko učene razprave, koja se lih ili bar većim dielom jedino o theoretičke praemise upire. Ja sam tvrdo uvjeren, da bi mnoga tamna i zagonetna točka u šumarstvu, a ponajpače u „šumogojstvu" davno već rješena bila, kad bi svaki upravitelj svoje šumarenje nepristrano i točno opisao i javnosti predao. Ima naime u raznih zemljah baš posve sličnih šumskih odnošaja, — kao što je na pr. baš ta uadšumarija Zokeritz u mnogomu slična našoj Posavini pogledom na stojbinu i vrsti drvlja, — pa dok su u jednoj zemlji već davno izpitali i proučili sve faze, kroz koje porastlina u jednoj jeditoj obhodnji proći mora, dok su tu već podpuno izkustvo stekli pogledom na razne vrsti ogoja, proriedjivanja, kakova je jedna vrst drvlja naprama drugoj itd., dotle u drugoj zemlji moraju šumari to izkustvo istom steći, a puno puta ga i skupo platiti. Za nas je gornja knjižica tim zanimivija, jer razpravlja o onih vrstih drvlja, koje se u našoj Posavini goje, naime o hrastu, jasenu, briestu, grabu, klenu i t. d., kao i zato, jer su i tamošnje šume izvržene poplavi kao i naše posavske, — samo je žalibog pisac propustio navesti vrieme i trajanje poplave, jer od iste zavisi veća ili manja vlaga stojbine, a stupanj vlage je opet, kako je poznato, od najvećeg upliva na rastenje i razvoj pojedinih vrstih drvlja. Nu kako se iz opisivanja razabire, godi i u šumah Zokeritza vlaga više jasenu nego hrastu, jer pisac na jednom mjestu veli, da naravno pouiladjivanje hrasta često puta ne podje za rukom, dočim mladi jasen posvuda gusto niče, — uprav kao i u posavskih poplavi izvrženih šumah. — Hrast se tamo odgaja poglavito kao visoko drvo, dočim jasen kao nadraslo i podraslo drvlje (Ober- u. Unterholz), što posve odgovara tehničkoj vriednosti tih dvijuh vrstih drvlja; što se pako podnašanja zasjene tiče, to moramo dodati, da jasen, ako li se želi kao nizko drvlje odgajati, mora dobrane razgale i zraka imati, jer u posvemašnjoj zasjeni jasen uspievati nemože. To nam pokazuju naše posavske mlade porastline, u kojima hrastić, akoprem posve nadvišen i sklopljen, još se po više godina žilavo bori za obstanak, svijajuć i prilagodjujuć svoju vršiku k onomu pravcu, odkle najviše svjetla i zraka dobiva; usuprot manjka jasenu ta žilavost posve, pa buduć je u mladosti (15 — 25 godina) veoma energičnoga rasta u visinu, to skoro gine, čim mu vršika nadvišena bude. S tog razloga držim, da jasen nije shodan za nizko drvo, tim manje, jer sa svojim svjetlom krošnjom nije kadar ni ogojnoj zadaći nizkog drvlja (Unterholz) udovoljiti t. j . nije kadar |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 186 — tla zaštititi; on je samo ondje nuždan, gdje druga vrst drvlja radi vlage uspievati ne može< Veoma je poučno saznati, kako na prirast drvlja djeluje otvoren sklop napram zatvorenoinu, jer dočim je naime u Zokeritzu 140 godišnji hrast u otvorenom sklopu 109 cmt. debeo i 25 metara dug, to je u posavskih šumah u gustom sklopu srednje ruke 140 godišnji hrast jedva 70—80 ctm. debeo! Od kojeg je upliva klima i tlo na tehničku vrlinu pojedinih vrstih drvlja, uči nas činjenica, da su hrastovi u Zokeritzu kraj svega izvrstnog uspievanja pogledom na dimensije, relativno jako loše tehničke vriednosti: drvo je tamošnjih hrastova jako manjiČavo (falično), puno žutih mrlja, te ga na trgu vrlo slabo traže. To nam može biti naukom, da nijedna zemlja, ma koliko se uspinjala oko uzgoja hrastika, neće nikad moći slavonskom hrastovinom konkurirati, a nekmo li ju sa trga iztisnuti. Kao što je i vino od jedne te iste loze već prema podnebju i tlu, na kojem je rodilo, ovdje kiselo, ondje sladko, — tako je i sa hrastovinom. Usuprot opet prodaje se u Zokeritzu jasenovina vrlo dobro, te ju osobito traži tamošnji artilerijski depot. Posavska jasenovina, kako je poznato, veoma je loše vrsti, te se većim dielom rabi samo za gorivo drvo. Jasenovina posavskih šuma veoma je manjičava, jer je na oko posve zdravo drvo mjestimice bud natrulo, gdje se truleži nitko ni nadao nebi, bud je napuknuto i crno u godovih; isto tako joj je i boja posve nestalna, te u jednom te istom stablu veoma raznolika, jer počam od srčike prema kori biva: mrka, crljena, žuta pa i biela. Dobru prodju imaju u Zokeritzu takodjer grab, klen i briest, a od zadnjega osobito Ulmus suberosa; grab traže najviše artilerijski depot, zatim kolari i mlinari. Crna jalša postigne tamo na dobru tlu starost od 100 godina i visinu od 32 metra, dočim u Posavini naraste jedva 20 met. visoka i najviše 45 cmt. debela; izprvice rastu kod nas jalše vrlo naglo, nu već u 40. godini dovrše svoj rast u vis, i od onda idu s prirastom nazad. Jalšovo drvo veoma je sposobno za sitni kućni i igrački obrt; u Slavoniji djelaju iz njega zdjelice, žlice, vretena i t. d., mladi jošići rabe se puno za letve, jer su spravni i jednako debeli. Što se uredjenja šum. gospodarstva u Zokeritzu tiče, to se isto oslanja na nauku Pfeilovu, Heyerovu, Burkhardtovu, Kraftovu i Wagenerovu; veličina sječine jest proporcijonalna sa vrstnoćom stojbine; nizko drvlje odgaja se u 18 godišnjoj, a visoko hrastovo u (18X7 ^ 126-godišnjoj obhodnji. Gospodarstveni program glasi: Mjestimična sječnja na jame i sadnja u hrpe (Locherhieb und Gruppenpflanzung), te se je od pravilne razdiobe stabala davno odustalo. Ona stabla, koja su opredieljena za izdanke, ne sjeku se nizko pri zemlji, nego u visini od 70—80 cmt., jer se je taj način proti ogrizanju po divljači i napram zasjeni puno boljim pokazala. Hrastovi se odgajaju sa 2-godišnjimi sadnicami nakon što im je srčanica prirezana, i to u razmaku od 15—18 ctm. Prihod proračunava se po formulah od Pfeila, Weise-a i Kraft-a. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 17 <-- 17 --> PDF |
| — 187 — Pretvorba srednje šume u visoku ne samo da je pogibeljna, nego nebi ni shodna bila, jer je igora (srednja šuma) ne samo unosnija od gvozda (visoke), nego je takodjer većma u stanju namiriti najraznolikije potreboće drvne industrije. To je u kratko sadržaj gornje knjižice. Ako bi iz tog sadržaja hćeli povuci nauku na naše šum. odnošaje, onda bi se ta u prvom redu protegnula na nestašicu drva u naših obćinskih šumah. Toj nestašici moglo bi se, ako ne posve, a ono svakako prije sa srednjom, nego li dosadanjim gvozdom (visokom šumom) pomoći, — i to takovom srednjom šumom ili igorom, u kojoj bi se u većoj mjeri odgajalo visoko i srednje, nego li nizko drvlje. Pomislimo li, da naši posavski gvozdovi popriečno jedva 2 m.´ po jutru godišnje prirašćuju, da po jutru jedva 50 stabala broje, to će svaki šumar priznati, da na tom prostoru može još barem 50 stabala vegetirati, koji ne samo da nebi drvnoj produkciji na uštrb bili, nego što više, oni bi i onako žestoko slavonsko šumsko tlo od suše zaštićivali i listom gnojili. Uzrokom, da se hrastovi posavskih šuma prerano suše, jeste upravo golo i nezaštićeno tlo. Razumjeva se, da srednja šuma zahtjeva najveću vještinu od šumara. J. K. Geografijsko razprostranjenje četinjača u evropeskoj Rusiji i na Kavkazu. To je naslov knjizi od Fed. Keppena (S. Petersburg 1885), o kojoj piše jAecHofi atjpnaJiB" ovo: „Dok nije izašlo ovo djelo, crpali srno svoje znanje o razprostranjivanju vrsti drveća izključivo iz dosta starih i većinom netočnih izvješća Bode-ovih (Bode. Verbreitungs-granzen der wichtigsten Holz-Gevvachse der eur. Russlands. Beitrage z. Kenntniss Russlands Bd. 118. 1166.) i iz književnih sastavaka Trautvetter-ovih tvetter. Die Pflanzengeographischen Verhaltnisse des eur. Russlands. Hft. 1—3, 1849.—1851.]. U ^adašnje doba imamo iz znamenitoga djela Keppena ne samo liep sastavak, ogromne množine literaturnih izvješća, izvadjenih iz veoma raznoličnih izvora, nego takodjer i novih, koja je pisac sakupio dielomice vlastitim izkustvom, ili putem upita od kompetentnih osoba. Valja kod toga uzeti na um, da je ovo djelo, toliko potrebno za rusko šumarstvo, od osobe, koja nije iz stališa šumarskog, a to će svakako donieti veću vriednost knjizi Keppena u očima šumara. Sadržaj ovoga djela nije ni iz daleka izcrpljen samim razprostranjivanjem ovih četinjača (kako se veli u naslovu) u predjelih eur. Rusije. Osim te zadaće razpravlja se u knjizi o množina drugih pitanja, koja se tiču vrsti drveća u Rusiji, njihovih osebina u rastenju, pitanjS, o tlu, botaničkih opažanja itd. Stoga nenamjeravamo izcrpiti bogati sadržaj ove knjige, već samo najvažnije zaključke piščeve, koje mogu zanimati neposredno i šumara. |