DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 185 -
Aus dem Anenmittel-Walde.


Napisao 6. Brecher, kr. prus. nadšumar. Vel. 8, strana 71.


U gornjoj brošuri opisuje nam pruski nadšumar Brecher šumarenje svoje
nadšumarije Zokeritz. On nam otvoreno prikazuje pojedine načine šumarenja
sa svima njihovima dobrima i zlima stranama; navadja nam sva svoja opažanja
i izkustv´o, koje je pogledom na rast, uporabu i prihod u svojoj upravi stekao,
i baš s tog razloga nam je njegova knjižica puno vriednija od mnoge visoko
učene razprave, koja se lih ili bar većim dielom jedino o theoretičke praemise
upire. Ja sam tvrdo uvjeren, da bi mnoga tamna i zagonetna točka u šumarstvu,
a ponajpače u „šumogojstvu" davno već rješena bila, kad bi svaki upravitelj
svoje šumarenje nepristrano i točno opisao i javnosti predao. Ima naime
u raznih zemljah baš posve sličnih šumskih odnošaja, — kao što je na pr.
baš ta uadšumarija Zokeritz u mnogomu slična našoj Posavini pogledom na
stojbinu i vrsti drvlja, — pa dok su u jednoj zemlji već davno izpitali i proučili
sve faze, kroz koje porastlina u jednoj jeditoj obhodnji proći mora, dok
su tu već podpuno izkustvo stekli pogledom na razne vrsti ogoja, proriedjivanja,
kakova je jedna vrst drvlja naprama drugoj itd., dotle u drugoj zemlji moraju
šumari to izkustvo istom steći, a puno puta ga i skupo platiti.


Za nas je gornja knjižica tim zanimivija, jer razpravlja o onih vrstih
drvlja, koje se u našoj Posavini goje, naime o hrastu, jasenu, briestu, grabu,
klenu i t. d., kao i zato, jer su i tamošnje šume izvržene poplavi kao i naše
posavske, — samo je žalibog pisac propustio navesti vrieme i trajanje poplave,
jer od iste zavisi veća ili manja vlaga stojbine, a stupanj vlage je opet, kako
je poznato, od najvećeg upliva na rastenje i razvoj pojedinih vrstih drvlja. Nu
kako se iz opisivanja razabire, godi i u šumah Zokeritza vlaga više jasenu
nego hrastu, jer pisac na jednom mjestu veli, da naravno pouiladjivanje hrasta
često puta ne podje za rukom, dočim mladi jasen posvuda gusto niče, — uprav
kao i u posavskih poplavi izvrženih šumah. — Hrast se tamo odgaja poglavito
kao visoko drvo, dočim jasen kao nadraslo i podraslo drvlje (Ober- u. Unterholz),
što posve odgovara tehničkoj vriednosti tih dvijuh vrstih drvlja; što se
pako podnašanja zasjene tiče, to moramo dodati, da jasen, ako li se želi kao
nizko drvlje odgajati, mora dobrane razgale i zraka imati, jer u posvemašnjoj
zasjeni jasen uspievati nemože. To nam pokazuju naše posavske mlade porastline,
u kojima hrastić, akoprem posve nadvišen i sklopljen, još se po više
godina žilavo bori za obstanak, svijajuć i prilagodjujuć svoju vršiku k onomu
pravcu, odkle najviše svjetla i zraka dobiva; usuprot manjka jasenu ta žilavost
posve, pa buduć je u mladosti (15 — 25 godina) veoma energičnoga rasta u
visinu, to skoro gine, čim mu vršika nadvišena bude. S tog razloga držim, da
jasen nije shodan za nizko drvo, tim manje, jer sa svojim svjetlom krošnjom
nije kadar ni ogojnoj zadaći nizkog drvlja (Unterholz) udovoljiti t. j . nije kadar