DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 150 — pođigav ved prije 15 godina svoj glas proti takovom osebno gospodarstvenom poduzeću čistog doliodka iztaknno, da Austro-Ugarska neproizvadja jevtinije od Njemačke, te da će Austro - Ufrarska svojim nerazboritim proizvadjanjem drva spasti na suhe grane i pod konac konca, da ćo biti prisiljena lies kupovati iz ujemačkihj konzervativno odgojenih državnih šuma. Već sada, veli gorerefieni prosudnik, nastala je oskudica na drvu za pođsjedke, a malo po malo nestati će i hrastika za dužice i za svakojaki lies. Podpuna propast hrastika ueizbježiva je od časa, odkad su privatni šumski posjednici zaSeli svoje same izrabljivati u velike, a nepobrinuše se ni malo za potraj no šumarenje, nego za fasovite probitke. Pa kad jim se još predoči utvora (klapnja ili sier) prokaznog postotnika (Wt iserprocent) i drugih za postignuće najvećeg šumskog prihoda potrajnim šumarenjem smjerajućih krivih i za to zabacljivih pouka, onda nije čudo, ako nestajanjem drvnih zaliha od godine na godinu biva prihod šume sve manji i uzprkos svim povoljnim uspjehom ne samo imućnost manja biva, nego i stim sđružena last. Obzirom na tu nepovoljnu priliku, da se za 10 godina u Austro Ugarskoj neće više naći znamenitih zaliha od pođsjeđaka, a da se od propasti občuvaju hrastici, predlaže pisac spomenute knjige sliedeće: 1. Loši podsjedci na onih željezničkih prugah, koje nisu vrlo izhabane (izvožene) t. j. , koje se pruge za vožnju često nerabe, neka se svakako izmjene sa napojenimi (impregniranimi) podsjedci iz bukovog ili četinjačkog drveta ; 2. Podsjedci od hrastovine na glavnih prugah neka se svakako prije porabe napajaju, da se tim njihova trajnost podvostruči; 3. Neka se tračnice nikad nepolažu neposredno na pođsjedke, nego neka se polože na kakav pođložak i 4. Korienito pomoglo bi se predstojećem gospodarstvenom zlu tim, ako bi se čim prije rabila željezna nadzemna gradnja u Austro-Ugarskoj ne samo kod novih željezn. gradnja, n´go takodjer đielomice i na onih glavnih prugah, na kojih obće brzi ili teretni vlaci. Da li će biti takove nadzemne gradnje probitačne, pokazati de izkustvo, budud ima dosta protivnika, koji takovu gradnju odsudjuju. Ako bi se hrastovi podsjedci odsad zbilja zamjenili sa željeznimi podvali i priečkami, veli F. Bauer, da ipak nedrži do toga, da bi se odvratila pogibelj mah preotimajućoj nestašici gvozdova (visokih, krupnih šuma) u Austro-Ugarskoj; jer nestane li potrebe za proizvadjanje lirastovih podsjedaka, onda će se hrastovo drvo rabiti kao najbolje i za sve prikladno drvo za druge obrtne proizvode, a tim se Ije neće prestati sjeći hrastike (dubrave). Suma se može trajno uzdržati samo onda, ako se čestična poraba temelji na osnovu valjanog šumskog uredjenja (prema prilagođjivosti), koje se osniva na tom načelu, da se u obće neposječe više drva, nego što popriečno godim´ce ponaraste (obnovi) i da se sjeku samo oiiakove porastline, koje će u stanovitoj dobi (starosti) najeieniju i za porabu najprikladnija robu dati. Tim nebudi rečeno, da nebi valjalo prije sjeći onakove šume, koje su postradale od poloma vjetra ili sniega, te koje su toga radi vrlo razgaljene; nu to neka bude samo onda, ako se netaknuto ostave mladje uzrastne porastline, buđuć valja uvjek na umu imati to, da nevalja sjeći pojedine porastline prije izininuća za porabu najprikladnije obhodnje. Čim se ovo načelo kao glavno pravilo šumarenja napusti, te onakovo poprimi, koje nestarajuć se za ustrojnost pojedinih udova uzgojnog razreda, svaku porastlinu na volju sjekiri prepušta i čim umišljen prokazni postotnik duboko padati poeme, bez da neprestance diže potrajnost najvećeg šumskog prihoda : tim časom stupamo na veoma sklizku stazu, koja vodi do pođpune propasti šuma, do podpune novčane neprilike budućih šumskih vlastnika, pače đo obćih narodnih nevolja. |