DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 149 —


Da se pako predstojeća svrha u pogledu uzdržavanja vrela što prije poluči, to
će ova kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, tu kr. županijsku oblast podupirati
sa novčanimi sredstvi, bud nagradjivanjem onih žitelja, koji će u tom smjeru steći
osobite zasluge, bud subvencioniranjem iz dohođka kulturne zaklade, kada će ta kr.
županijska oblast ovamo podnieti u tom predmetu obrazloženi predlog.


Opaža se pođjeđno, da je kr. šumsko ravnateljstvo u Zagrebu i kr. šumski ured
u Otočcu zamoljen, a otočka imovna obćina putem zamjenika vladina povjerenika shodno
upućena, da postupajućem u tom predmetu oblastim uspješno na ruke ide. (Ova naredba
izdana je na kralj. žup. oblasti u Gospiću i Ogulinu.)


Šumarsko i gospodarsko knjižtvo.


Podsjedei i šumska imovina ili buduća propast hrastika. Promatrajuć
golem napredak njemačkog stručnog knjižtva u novije doba, moramo ipak biti oprezni
kod izbora takovih diela, koja zasjecaju u šumsku struku; jer ćemo opaziti, da nije
sve zlato, što se blista. Nevalja samo sliepo sliediti pojedine pisce, a da se neuvjerimo,
da li se teorijske zasade neprotive istini ili dokazanom praktčnom izkustvu, dotično,
da li se onakova nauka može shodno našim domaćim odnošajim prilagoditi ili upriličiti.


Stavljajuć šumogojstvo na matematičko polje, obradjuju to polje pojedini pisci po
svom naumu različito, te obretav razne matematičke obličke za proračunanje dohodka
šume i t. d , svaki misli, da je bliže naumljenom cilju dospio. Posljedak iznenadjuje
nas u velike, te nam se sva naša mašta o nepogriešivosti takovih matematičkih obličaka
razpline poput mjehurića, koga izvije igrajuće diete iz slamke. To netreba tek dokazivati;
jer je izkustvo više put potvrdilo, da nije drugaS, nego tako.


Ovo budi rečeno na brzu ruku u obće, a na pose svraćam svu pozornost na
veoma zanimivu knjigu, koja razpravlja o predmetu, o kojem naumih progovoriti.


Nadmjernik Morit z Gre U složio je naime u posebnoj knjizi dva svoja zanimiva
predavanja „o željezničkih pođsjedcih i šumska imovina ili buduća
propast hrastika, što no jih je slovio u skupštini austrij. željezničkih činovnika
u Beču god. 1886. i 1887.


Pisac spomenute knjige trudio se je odgonetati zanimivo pitanje, da li će đostajati
hiastovine za pravljenje željezničkih podsjedaka u Austro - Ugarskoj obzirom na to, što
se u tu svrhu sve više traži hrastovo drvo i što danomice potreba takovih podsjedaka
raste.


Kod odgonetanja dolazi pisac do niječnog odgovora, a odtud bi sliediti imalo,
da je već sad nestalo velike zalihe potrebitog hrastovog drveta za pravljenje podsjedaka,
te da je već nađošlo vriememe, da bi se hrastici u gorju od sječe poštediti morali.
Pisac je proračunao potrebu željezničkih podsjedaka u Ugai-skoj na 2 milijuna, a u
drugoj poli monarkije na ´/j milijuna, te dokazuje na temelju statističkih podataka, da
će se moći ta potrebita množina drva za pođsjedke iz vlastitih austr. ugar. šuma jedva
kroz 10 do 12 godina podmirivati, buduć će u tu svrhu prikladnog sjecivog hrastovog
drva ondje ponestafi.


Cim je Grellova knjiga božje sunce ugledala, nastalo je medju šumari u Njemačoj
čudnovato gibanje u tom pravcu, da treba kod takove prilike napustiti misao, da se
hrast više negoji ; jer da bi bilo ludo, da se hrast kojom drugom vrsti drva zamjeni,
buduć će ga Austro - Ugarska morati za rečenu svrhu dobavljati iz njemačkih šuma.
(Ovo imali bi si naši domaći stručari dobro zapamtiti, te živo nastojati, da se naš
kićeni dub neizkorieni ili da mu gospodujući položaj drugo manje cienije drvo nepreotme)


Spomenuti pisac kao da tu tvrdnju njemačkih šumara sasvim usvaja, te je F.
Bauer u „Porstwirth. Centralblatt" za god. 1888. kod razsudjivanja spomenute knjige,




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 150 —


pođigav ved prije 15 godina svoj glas proti takovom osebno gospodarstvenom poduzeću
čistog doliodka iztaknno, da Austro-Ugarska neproizvadja jevtinije od Njemačke, te da
će Austro - Ufrarska svojim nerazboritim proizvadjanjem drva spasti na suhe grane i
pod konac konca, da ćo biti prisiljena lies kupovati iz ujemačkihj konzervativno odgojenih
državnih šuma.


Već sada, veli gorerefieni prosudnik, nastala je oskudica na drvu za pođsjedke,
a malo po malo nestati će i hrastika za dužice i za svakojaki lies. Podpuna propast
hrastika ueizbježiva je od časa, odkad su privatni šumski posjednici zaSeli svoje same
izrabljivati u velike, a nepobrinuše se ni malo za potraj no šumarenje, nego za
fasovite probitke. Pa kad jim se još predoči utvora (klapnja ili sier) prokaznog postotnika
(Wt iserprocent) i drugih za postignuće najvećeg šumskog prihoda potrajnim
šumarenjem smjerajućih krivih i za to zabacljivih pouka, onda nije čudo, ako nestajanjem
drvnih zaliha od godine na godinu biva prihod šume sve manji i uzprkos svim povoljnim
uspjehom ne samo imućnost manja biva, nego i stim sđružena last.


Obzirom na tu nepovoljnu priliku, da se za 10 godina u Austro Ugarskoj neće
više naći znamenitih zaliha od pođsjeđaka, a da se od propasti občuvaju hrastici, predlaže
pisac spomenute knjige sliedeće:


1. Loši podsjedci na onih željezničkih prugah, koje nisu vrlo izhabane (izvožene)
t. j. , koje se pruge za vožnju često nerabe, neka se svakako izmjene sa napojenimi
(impregniranimi) podsjedci iz bukovog ili četinjačkog drveta ;
2. Podsjedci od hrastovine na glavnih prugah neka se svakako prije porabe napajaju,
da se tim njihova trajnost podvostruči;
3. Neka se tračnice nikad nepolažu neposredno na pođsjedke, nego neka se
polože na kakav pođložak i
4. Korienito pomoglo bi se predstojećem gospodarstvenom zlu tim, ako bi se
čim prije rabila željezna nadzemna gradnja u Austro-Ugarskoj ne samo kod
novih željezn. gradnja, n´go takodjer đielomice i na onih glavnih prugah, na kojih
obće brzi ili teretni vlaci.
Da li će biti takove nadzemne gradnje probitačne, pokazati de izkustvo, budud
ima dosta protivnika, koji takovu gradnju odsudjuju.


Ako bi se hrastovi podsjedci odsad zbilja zamjenili sa željeznimi podvali i priečkami,
veli F. Bauer, da ipak nedrži do toga, da bi se odvratila pogibelj mah preotimajućoj
nestašici gvozdova (visokih, krupnih šuma) u Austro-Ugarskoj; jer nestane
li potrebe za proizvadjanje lirastovih podsjedaka, onda će se hrastovo drvo rabiti kao
najbolje i za sve prikladno drvo za druge obrtne proizvode, a tim se Ije neće prestati
sjeći hrastike (dubrave).


Suma se može trajno uzdržati samo onda, ako se čestična poraba temelji na
osnovu valjanog šumskog uredjenja (prema prilagođjivosti), koje se osniva na tom načelu,
da se u obće neposječe više drva, nego što popriečno godim´ce ponaraste (obnovi)
i da se sjeku samo oiiakove porastline, koje će u stanovitoj dobi (starosti) najeieniju
i za porabu najprikladnija robu dati. Tim nebudi rečeno, da nebi valjalo prije sjeći
onakove šume, koje su postradale od poloma vjetra ili sniega, te koje su toga radi
vrlo razgaljene; nu to neka bude samo onda, ako se netaknuto ostave mladje uzrastne
porastline, buđuć valja uvjek na umu imati to, da nevalja sjeći pojedine porastline
prije izininuća za porabu najprikladnije obhodnje.


Čim se ovo načelo kao glavno pravilo šumarenja napusti, te onakovo poprimi,
koje nestarajuć se za ustrojnost pojedinih udova uzgojnog razreda, svaku porastlinu na
volju sjekiri prepušta i čim umišljen prokazni postotnik duboko padati poeme, bez da
neprestance diže potrajnost najvećeg šumskog prihoda : tim časom stupamo na veoma
sklizku stazu, koja vodi do pođpune propasti šuma, do podpune novčane neprilike
budućih šumskih vlastnika, pače đo obćih narodnih nevolja.