DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 141 — Šume zagorske. Pod ovim naslovom doniele su „Narodne Novine" u broju 26. od 1. veljače t. g. viest 0 stanju šuma u Zagorju, kojom pisac objavljuje, da su iste u zadnje doba devastirane, i za čudo mu je, kako se to moglo uz postojeći šumski zakon i postojeće odredbe političke oblasti dogoditi, da je utamanjeno toliko šume u Zagorju, da sada prieti pogibelj produktivnosti tla, međju ostalim, da su mnoge šumske Čestice u drugu kulturu preobraćene, te tim šumsko tlo znatno umanjeno, a od uzgoja šuma ni traga, već prepušteno prirodi. Da su navodi pisca vjerojatni nedvojbeno jest, nu o tom nije nam iztraživati, komu bi se ta krivnja u grieh upisati imala, što je do toga došlo; već bi u toliko primjetiti mogli, da to batalenje šuma u Zagorju nepotiče iz zadnje dobe, već od više decenija, koje posliedice sve više i više motriocu u oči padaju, što se u prvi mah kod šuma ne opaža, a k tomu može i šumar nevješt mnogo doprinieti i uništenje pospiešiti, niti bi rekao da potiče uništenje šuma, kako mi je poznato, baš od same sjekire, već da više đoprinaša k tomu naviknuto gospodarstvo pučanstva, a to je stočarstvo, ova podloga gospodarstva kao najobilnije vrelo blagostanja naroda, te bilo je već u primitivnom stanju naroda, kad no se još patrijarhalno živilo u komunalnoj svezi, a danas je uslied razširenja kućnih zadruga prouzročilo razkomadanje posjeda seoskih gospodara na tako mnoge i premalene čestice, na kojih se stočarstvo više neđa tjerati; kod te oskudice na posjedu teži ipak seljak ma kako za stočarstvom, jer zna da je to za njega najobilnije vrelo gospodarstva, koje on uzdržaje, akoprem nema dovoljna posjeda na račun drugoga, a to su šume. Kod te okolnosti nije se niti čuditi, što seljak na šumu navaljuje, koja mu je sa svih strana otvorena, a to su obično obćinske, koje najviše stradaju, koje seljak još uviek drži, da su mu proste, gdje može po volji baratati. Iz šume hoće da si namiri kućne potrebe, a to je gradjevno i gorivno drvo, zatim motke (kolje) za vinograd, različito prutje za ogi´ade, uživanje žirovine i pašarine, ugon stoke u šumu u svako doba godine, osobito u proljeće, kad oskudica na krmi nastane što mu obično fali, napokon stelja, koju i prekomjerno rabi, nemože šuma u rastnji napredovati, jer ne samo tlo da pogorša, već panjevi u sitnih šumah (kao što su većinom Zagorske) iznemognu iz korenja snažne izdanke tjerati, te tim i šume redje postaju, ili jim šiprak mah preotimlje, iz kojeg mala korist; a kod tog svega, što se iz šume zahtjeva, o gojenju ni traga. Slično haranje i nazadak šuma ne samo da je mah uzelo u Zagorju, već je moći vidjeti i u drugih županijah, kano u zagrebačkoj, varaždinskoj i u jednom djelu belovarske županije staroga provinciala (od Primorja neću sada ni spominjati), osobito opaža se zapušteno šumsko gospodarstvo u tih županijah, više u onih obćinah, gdje se vinogradarstvo goji, jer se tuj mnogo motaka (kolja) iz šuma vadi, negledajuć kakove vrsti drva da se sjeku, već se uzima bez razlike 12 |